Moguće je pretpostaviti da danas skoro pa i nema osobe koja se do sada nikada nije imala prilike susresti s pojmom ženskog genitalnog sakaćenja (također poznatog kao žensko obrezivanje). Prema definiciji WHO-a žensko genitalno sakaćenje uključuje postupke kojima se namjerno ozljeđuju i mijenjaju ženski genitalni organi bez da za to postoji valjani medicinski razlog. Te procedure često se odvijaju kod kuće, u nehigijenskim uvjetima te ih vrlo često izvodi netko bez adekvatne medicinske naobrazbe, često sredstvima poput običnog noža, žileta pa i komada stakla. Osim što ovakav oblik sakaćenja služi kao sredstvo kontrole ženske seksualnosti, žene podvrgnute istome podložnije su problemima pri uriniranju, cistama, komplikacijama pri porodu te zarazi hepatitisom i virusom HIV-a.
Žensko genitalno sakaćenje i dan danas je rasprostranjeno širom svijeta te su mu podvrgnuti milijuni djevojčica i žena. Iako je vrlo teško sa sigurnošću ustanoviti o kojoj se brojci radi, prema podatcima UNICEF-a pretpostavlja se da je dosad ovoj nadasve brutalnoj praksi podvrgnuto više od 200 milijuna žena. Još u srpnju 2013. godine prema evidenciji, broj genitalno osakaćenih žena iznosio je oko 125 milijuna. Pored već osakaćenih žena, tri milijuna godišnje nalazi pod rizikom od istog. Prema tome u sljedećih 10 godina, broj žena pripadnica rizične skupine u pogledu genitalnog sakaćenja mogao bi iznositi oko čak 30 milijuna.
Iako se praksa ženskog genitalnog sakaćenja obično veže uz zemlje afričkog kontinenta, ono je mnogo rasprostranjenije te njegove posljedice predstavljaju globalni problem. Suprotno popularnim shvaćanjima, osim na područjima Afrike i nekih od zemalja Bliskog istoka, žensko genitalno sakaćenje zabilježeno je i u zemljama Sjeverne i Južne Amerike te Europe.
U Ujedinjenom kraljevstvu trenutno živi 137 000 djevojčica i žena (od sveukupno 500 000 osakaćenih žena u Europi) osuđeno na život s posljedicama genitalnog sakaćenja, što Ujedinjeno kraljevstvo ujedno čini i zemljom s najvećim postotkom sakaćenih ženskih osoba u čitavoj Europi. Prema podacima NHS Digital-a, novi slučaj ženskog genitalnog sakaćenja u Engleskoj se prijavljuje svakih 109 minuta. To naravno ne uključuje sve slučajeve sakaćenja s obzirom na to da mnogi i dalje ostaju neprijavljeni. Kako najbolje stoji u istraživanju Kraljevskog koledža primalja: “Postoji rastući konsenzus da sustav ne uspijeva zaštititi djevojčice od genitalnog sakaćenja te još mnogo mora biti učinjeno u pogledu pravovremenih intervencija i zaštite djevojčica koje se nalaze u rizičnoj skupini.”
Jedan od pokušaja da se zaštiti djevojčice i žene od strahota genitalnog sakaćenja je i projekt Men Speak Out prema shvaćanjima kojega bi muškarci trebali igrati ključnu ulogu u borbi protiv ženskog genitalnog sakaćenja, koju iz ovog ili onog razloga često odlučuju ne igrati. Iako nisu subjekti grozota genitalne mutilacije, muškarci su muževi, očevi i braća žrtava sakaćenja te kao takvi mogu posredno osjetiti stravične fizičke i psihološke posljedice s kojima se susreću žene članice njihovih obitelji i zajednica. “Činjenica da muškarci ne progovaraju o ovom problemu obeshrabruje žene i odgovara ih od toga da govore o ovoj praksi. No, ako se dovoljno muškaraca pridruži ženama i zajedno s njima kaže: ‘Ne, dosta je! Mi to ne želimo!’ to ih može motivirati, uliti im nadu i dati do znanja da postoje oni koji su svjesni njihove patnje.” u intervjuu za Men Speak Out govori GAMS-ov edukator Seydou Niang. Cilj projekta jest uključiti muškarce u proces okončavanja ženskog genitalnog sakaćenja te, na širem planu, okončati nasilje nad ženama i postići rodnu jednakost kroz prizmu ljudskih prava.
8. prosinca 2016. održan je sastanak u Britanskom Donjem domu parlamenta kako bi se predstavilo rezultate Men Speak Out ankete. U provedenoj anketi, od sudionika su zatražena njihova mišljenja o ženskom genitalnom sakaćenju te se pokazalo da osim kulturalnih i religijskih razloga, ovakav oblik sakaćenja prema, mišljenju sudionika ankete, služi i kontroliranju ženske seksualnosti te je usko povezano s brakom i očuvanjem predbračne čistoće. U anketi su se također našli i odgovori poput: “Mojim roditeljima je bilo važno da se oženim ‘čistom’ djevojkom.” i “Muškarci preferiraju neobrezane djevojke, one su osjećajnije i bolje u seksu, ali nisu za brak.” Na sreću, rezultati su također pokazali da se većina ispitanih muškaraca ipak ne slaže s praksom ženskog genitalnog sakaćenja. S obzirom na rezultate ankete, na sastanku se također naglasila potreba za nastojanjem da se kroz edukaciju u školama poveća svijest o ženskom genitalnom sakaćenju.
Već sada, neki/e od školskih profesora/ica i asistenata/ica prolaze kroz godišnji ‘trening’ kako bi mogli/e uočiti znakove koji ukazuju na to da je određena učenica bila podvrgnuta praksi ženskog genitalnog sakaćenja. Također, FORWARD-ova Sesija učeničke svijesti nastoji osvijestiti mlade ljude u pogledu ženskog genitalnog sakaćenja te im dati do znanja koju ulogu oni/e mogu odigrati u njegovom sprječavanju. Sesija učeničke svijesti 2015. godine okupila je 10 614 učenika/ca i članova/ica nastavnog osoblja, od kojih 677 u osnovnim školama.
Glavne predvodnice u organizaciji ovakvih vrsta edukacija za mlade te pokretanja raznih inicijativa i dalje su žene (poput istaknutih aktivistica i protivnica sakaćenja Leyle Hussein i Fahme Mohamed) . Dok je, naravno, ključno da upravo žene budu uključene u ovakve i slične inicijative, veći broj muškaraca mora se pridružiti kako bi se brutalna praksa ženskog genitalnog sakaćenja u potpunosti iskorijenila. Kako bi genitalno sakaćenje žena jednom zauvijek bilo uništeno potreban je angažman čitave zajednica. Dakle, muški angažman u ovoj borbi apsolutno je neophodan.
