Pitanje pobačaja, to jest pitanje prava žene na izbor, jedno je od trenutno najaktualnijih u hrvatskom javnom i medijskom prostoru. Povodom goruće javne rasprave o navedenom problemu slobode odlučivanja, umjetnički kolektiv MONTAЖ$TROJ predstavio je cross-media projekt pod nazivom CIJANKALIJ §218. Projekt obuhvaća audiovizualne i tekstualne sadržaje te zvučnu rekonstrukciju istoimene kazališne drame podijeljene u osam epizoda. Navedeni projekt predstavlja praizvedbu kultnog, kontroverznog djela njemačkog liječnika, umjetnika i komunista Friedricha Wolfa koje datira još iz davne 1929. godine te je uvelike inspirirano uvjetima života radničke klase kojima je, kroz svoj liječnički rad, Wolf osobno i neposredno svjedočio.
Drama CIJANKALIJ §218, čija radnja odražava pokret za legalizaciju abortusa nastao u vrijeme kada se na snazi nalazio paragraf 218 Krivičnog zakona kojim se isti postupak zabranjuje, smještena je u Berlinu te prati životnu priču mlade radnice imenom Hete koja, motivirana vlastitom situacijom, ali i posvjedočivši teškim životima žena u vlastitoj okolini počinje preispitivati stav društva koje nalaže da žena, neovisno o socio-ekonomskom položaju, naprosto mora ispuniti svoju građansku dužnost i – postati majka. Likovi prisutni u Wolfovoj drami vlastitu, mnogobrojnu djecu nazivaju pogrdnim imenima poput crva ili štakora, čime se, reducirajući ih na razinu pukih nametnika, naglašava nemogućnost simultanog uzdržavanja petero, ili čak sedmero djece i održavanja prihvatljivog životnog standarda. Kako bi se pobliže naglasila ne samo atmosfera ekonomske krize pred-nacističke i nacističke Njemačke, već i prevladavajući stav o ulozi žene u tadašnjem društvu, moguće je istaknuti da je ‘uzorna Njemica’ Magda Goebbels, supruga vođe berlinskog ogranka Nacionalsocijalističke partije, Josepha Goebbelsa, koji je po pitanju uloge žene u društvenom životu ustvrdio: “Misija je žena da budu lijepe i da donose djecu na svijet.”, i sama bila majka čak sedmero djece.
Naime, položaj žene u nacističkoj Njemačkoj uvelike su formirala osobna tradicionalistička i nadasve konzervativna uvjerenja Adolfa Hitlera i njemu bliskih suradnika. Prema Hitlerovim shvaćanjima, žene su predstavljale slabija i emocionalnija bića koja nisu u stanju podnijeti pritisak s kojim se na radnom mjestu susreću muškarci te im je kao takvima život unutar kućanske sfere naprosto prirodan. U skladu s navedenim, nakon dolaska Führera na vlast, uloga žene ubrzo se reducirala isključivo na onu domaćice i majke koja bespogovorno brine o kućanstvu i mužu kojemu rađa što veći broj djece. U raznim se Hitlerovom govorima, kao i u autobiografskom djelu Mein Kampf mogu se naći fraze poput “Žene su vječne majke nacije.”, “Trijumfalni zadatak žene jest roditi djecu i brinuti o njima.” ili pak “Žena ima vlastito bojno polje. Svakim djetetom koje rodi, ona se bori za naš narod.” Takvim se parolama nastojalo potaknuti porast ‘čiste’, ‘arijevske’ populacije te su žene za rođenje četvrtog djeteta čak bile nagrađivane brončanim Križem časti njemačke majke, dok su za rođenje petog bile nagrađivane srebrnim, a šestog zlatnim Križem.
No, malo je reći da se porast nataliteta nije nastojao ostvariti samo pozitivnim poticajima. Dok je razdoblje pred kraj postojanja Weimarske republike obilježilo društveno komešanje uzrokovano zalaganjem za legalizaciju abortusa koje je na posljetku rezultiralo liberalizacijom postojećih zakona, uspon Nacionalsocijalističke stranke na vlast, te posljedično proglašenje Trećeg Reicha, sa sobom je donijelo i zakone glede pobačaja mnogo restriktivnije od onih koji su na snazi bili za vrijeme postojanja prijašnje države. Liberalizacija zakona o abortusu bila je kratkog vijeka. Po dolasku na vlast, Nacisti su zatvorili centre za spolno i bračno savjetovanje te uništili velik broj knjiga, znanstvenih radova i edukativnih materijala koji su se na bilo koji način doticali spolnosti. Nova je vlada, uz osudu kontracepcije čija se uporaba smatrala protivnom ljudskoj prirodi, u Kazneni zakon ponovo uvela tek nedavno izmijenjene paragrafe 218, 219, 220 koji su u svibnju 1933. godine pretvoreni u jedinstveni paragraf – paragraf 2018. Spomenuti paragraf predviđao je kaznu zatvora u periodu trajanja do pet godina za svaku ženu koja sama ili uz pomoć liječnika/ce pokuša izvršiti abortus. Ukoliko je liječnik/ca izvršio/la pobačaj na zahtjev same žene, snosio/la je jednake posljedice kao i pacijentica, dok je za izvršenje pobačaja na zahtjev s ciljem zarade predviđena kazna i do čak 15 godina zatvora. Također, svaka osoba koja drugoj preporuči metodu izvršavanja abortusa ili ju pak uputi na liječnika/cu koji/a će postupak izvršiti samim je time riskirala zatvorski kaznu u trajanju do dvije godine. Iako su tada žene činile manje od 5% liječnika/ca, većina onih koji su se našli pod optužbama za umiješanost u bilo kakav oblik pomoći pri izvršavanju abortusa bile su upravo žene.
Kao što je već prije spomenuto, stroga kontrola ženskih reproduktivnih prava rezultat je eugeničke politike kojom se nastojalo njemačku, ‘nadmoćnu’ arijevsku rasu prikazati što superiornijom u odnosu na druge, zbog čega se pripadnike iste nastojalo učiniti što brojnijima kroz reduciranje žene na ništa drugo do tvornicu plavokosih, svjetloputih beba koje će jednog dana pomoći izgraditi etnički homogenu Njemačku u kojoj nema mjesta ‘genetski inferiornijim’ narodima poput Židova, Roma ili pak Slavena. Dok su se ‘arijevske’ žene pobačajima morale podvrgavati u tajnosti ne bi li izbjegle predviđene sankcije, Židovke, Romkinje, pripadnice slavenskih naroda te osobe koje pate od nasljednih oboljenja suočavale su se sa u potpunosti suprotnim problemom. U srpnju 1933. godine donesen je Zakon o sterilizaciji u svrhu sprječavanja “života nevrijednog življenja” koji je nalagao obveznu sterilizaciju za sve građane/ke za koje se ustanovilo da pate od određenih genetski uvjetovanih oboljenja. Nasljedne bolesti koje su osobu činile nepodobnom za prokreaciju u ovom su slučaju obuhvaćale vrlo širok spektar zdravstvenih teškoća te su na sterilizaciju bili/e primorani/e svi/e od osoba s težim tjelesnim deformacijama pa sve do alkoholičara/ki.
Poput prisilne sterilizacije, pobačaj je uskoro također postao sredstvo ‘pročišćavanja’ njemačkog naroda. 15. rujna 1935. godine na snagu je stupio Zakon o zaštiti njemačke krvi i njemačke časti. Ovaj je zakon pobačaj odobravao ukoliko za isti postoje određene ‘rasne indikacije’ to jest, ukoliko se njemu podvrgava Židovka, Romkinja ili pak neka druga ‘genetski nepoćudna’ žena. Iako se ovaj zakon naizgled mogao činiti pozitivnim pomakom za određene žene (koje su spadale u skupinu ‘inferiornih’, a svojevoljno su željele izvršiti abortus), početkom rata i provedbe tako zvanog Konačnog rješenja, pokazalo se da on to nikako nije. Židovske, romske i slavenske žene koje su uspjele barem privremeno izbjeći odlazak u koncentracijski logor mahom su postajale robovska radna snaga te su, kako ih trudnoća ne bi ometala u radu, često bile podvrgavane prisilnim abortusima koji su ujedno služili i svrsi etničkog čišćenja. Ukoliko se radilo o trudnoći koja je nastala kao produkt silovanja od strane njemačkog muškarca, ‘stručnjaci za rase’ donijeli bi odluku o tome treba li trudnoću prisilno prekinuti iz razloga što će ista rezultirati djetetom nepodobnim za germanizaciju.
Sve do pada Trećeg Reicha njemačka je vlada zabranjivala abortus Njemicama, dok je isti prisilno izvršavala na pripadnicama ‘inferiornih rasa’. Oba spomenuta slučaja odražavaju krajnje opresivne karakteristike tadašnjeg režima koji je proizveo neke od najgorih zločina kojima je čovječanstvo ikad posvjedočilo. Represivnost nacističkog režima prožela je apsolutno sve aspekte života ekstremno konzervativnom i eugenikom obojenom ideologijom koja je društvenu ulogu žena s obiju strana (one arijevske ili pak one ‘inferiorne’) svela na ništa drugo do sredstva za postizanje određenog cilja – nadmoći arijevske rase, pretvorivši ih tako u žrtvenu janjad lišenu ne samo temeljnih ljudskih prava već i same čovječnosti.
Više o povijesnom kontekstu drame CIJANKALIJ §218 i društveno-političkoj klimi perioda raspada Weimarske republike i osnutka Trećeg Reicha pročitajte ovdje.
