Ivanka Trump napisala je knjigu o osnaživanju žena, a ta je knjiga feministička isto koliko i bikini depilacija s motivom svastike. To joj je najbolja kvaliteta. Da je u knjizi Žene koje rade i bilo savjeta koji bi mogli biti relevantni svakoj ženi koja je ikada trebala raditi za život, možda bismo ih morali ozbiljno shvatiti po unaprijed zadanim kriterijima. Kako bilo, ovo zagađenje u vidu zagušljivih otrcanih fraza kreirano i povezano od strane nasljednika/ca i poduzetnika/ca barem možemo promatrati u hladnom i teškom svjetlu postliberalnih propagandnih ratova. Knjiga Žene koje rade nepoželjna je duga čitulja patrijarhalnih kapitalističkih proroka u njihovoj kasnijoj fazi, upakirana i zamaskirana u ružičasti self-help priručnik. To da bi se autorica ove Park Avenue knjige magija mogla ozbiljno uzeti u obzir kao “lice feminizma” jednako je smiješno kao i bilo kakva sugestija da se ova knjiga i multimilijunski projekt osobnog brendiranja koji promovira ikako može odvojiti od osobne moći Ivanke Trump unutar Bijele Kuće. Ovo je ultimativni blasfemični i incestuozni brak politike i odnosa s javnošću, a licemjerje je pritom najminornija greška koja iz njega proizlazi. Licemjerje je, baš kao u svemu što Trumpovi rade, cijela poanta.
Imam puno pitanja, a prvo je: Draga, besana, neudata, tinejdžerska samohrana majko Božja, odakle ovoj ženi obraz? Na to, naravno, znamo odgovor. Čuči u Ovalnom uredu i potpisuje izvršne naredbe u sosu žablje samoobazrivosti. Ostali kritičari/ke koji su trpjeli gđu Trump i njena marketinški istražena mišljenja o tome kako žene koje nisu uspostavile idealan balans između poslovnog i obiteljskog života jednostavno nisu stravstvene i dovoljno radišne, istaknuli/e su da je ova knjiga banalna, da je trula, da iskorištava riječi žena koje pišu o sustavnom rasizmu kako bi situaciju dobrostojeće korporativne supruge, majke, pojmovnog potrošača onog što je Ivanka Trump brendirala kao za-ured-spremne –suknje-ispod-koljena, usporedila sa stvarnim ropstvom. Drugi su pak primijetili očajnu ironiju u njenom proglašavanju same sebe licem radne žene, dok u isto vrijeme podržava tiranina koji je nekoć proglasio da je za muškarca opasno pustiti ženu da radi, i prilično je jasno da ima toliko poštovanja prema ženskom rodu koliko je jednom pokazao u Howard Stern Show-u, kada se složio da je žena “komad mesa”. Sve je ovo istina, i sve je redom grozno. To međutim i dalje nije ono što je najgore u vezi knjige Žene koje rade.
Najgore je što ovo nije tek self-help priručnik. Knjigu samopomoći može napisati svatko. Ovakav se priručnik može napisati jednostavnim pretraživanjem #wellness taga na instagramu i copy-paste-anjem opisa sve do dosega od 60 tisuća riječi. Knjižare i dućani puni su takvih knjiga, ali su rijetke od njih angažirano fašističke, osim ako imate osobito rigorozan stav prema kultu samopomoći kao sredstvu skretanja anksioznosti atomiziranog pojedinca od društvenih promjena. Ne, ovo je potpuno drugačija razina šarlatanstva – manifest za aspirativno i kapitalističko samoostvarenje koji želi biti nazivan osnažujućim, prosperitetno evanđelje post – Trumpovog patrijarhata sažvakanog i regrutiranog u obliku skupa sladunjavih citata i predloženih hashtagova, nešto poput svojevrsnog despotičnog Barney Dinosaura, samo s mutnijom shemom boja, ljigavom high-class ružičasto žutom i sterilnom bež.
U Ženama koje rade Ivanka se nedvojbeno opisuje kao utjelovljenje svega što je u suvremenoj ženstvenosti aspirativno i poželjno. Odgovor na svaki pojedinačni problem s kojim se “žena koja radi” suočava jednostavan je – “biti više poput Ivanke”. Biti bijela, dobrostojeća i plava; bogata, vitka i skupa; kasna kamikaza kapitalističke ženstvenosti u vidu silikonski oblikovanog mesa; budi Grifterova Madonna. Ova ti žena želi prodati dizajnerski bootstrap koji su samo za tebe izradili/e vrijedni/e strani/e radnici/e, a sve kako bi se mogla nazvati slobodnom kujom.
Ova knjiga nije samo loša i uvredljiva. Za vremena koje sam provela na Zemlji susrela sam se s mnogo loših i uvredljivih pseudo-feminističkih knjiga koje govore o preživljavanju patrijarhalnog kulta smrti koji nosi korporativni kapitalizam, a sve to vrijednim radom i oslanjanjem na naše romantične i profesionalne izbore, od kojih neke na stranicama Žena koje rade Ivanka vrlo živo citira. Ovo nije tek jedna u nizu takvih knjiga. Ova knjiga predstavlja izbor neoliberalnog feminizma koji je metastazirao u nešto daleko opasnije. Vjerujem da je ova knjiga aktivno zlo, a reći ću vam i zašto.
Nije slučajno da se ova vreća iznenađenja, sačinjena od samo-naprijed-curo bromida, objavila baš kad je Trump stariji potpisao zakonske mjere koje potkopavaju pristup kontracepciji, abortusu i reproduktivnoj zdravstvenoj zaštiti, a pritom naglasio da čovjekovo vjersko mišljenje vrijedi više od bilo koje ženske agencije ili udruženja. Najlukavija PR mašinerija nije mogla prekriti kontradikciju između pokrivenosti ove knjige i nesretnih snimki Ivanke kako maše svojim bisernim perajama i slika selfije u čast svog oca i njegova uspjeha u dokidanju osnovnih prava na zdravstvenu zaštitu koja bi trebale/i uživati žrtve silovanja, one/i koji su preživjele/i slične napade i roditelji bolesne djece. Navedeno, međutim, nije u sukobu – riječ je o dvjema stranama iste namjere, dvjema glavama napadača koji prelazi granice, psa koji reži na sve za što se ženski oslobodilački pokret stoljećima borio. Novi napadi na temeljna prava žena nisu u sukobu sa zavijanjem post-neoliberalnog promašenog feminizma kojeg je Ivanka usavršila. To je njihovo logičko proširenje.
Ponovno, licemjerje je poanta. U njemu leži program i cilj Trump režima, kako u teoriji tako i u praksi, a Ivanka je prorok takvog programa. Bilo je tek važno znati kako to nezapaženo provući. Preslatki sterilni model aspiracijske ženstvenosti opisan u Ženama koje rade ide ruku pod ruku s brutalnim socio-ekonomskim napadom na svaku ženu koja nije dovoljno “strastvena” ili “radišna” da bi bila rođena kao kći milijardera. Vjerski vas fanatici žele prisiliti da rađate protiv svoje volje? Netko je deportirao čitavu vašu obitelj? Možda samo niste dovoljno sanjali i radili! Ovo je potpuno nova sorta anti-feminizma, a cilja na žensku autonomiju na svakoj razini dok pojedince drži u potpunosti odgovornima za vlastito osnaživanje.
I pod “osnaživanjem” Ivanka misli na konformizam – konformizam koji se može pronaći u jednoj viziji slobode, u jednoj verziji ravnoteže između posla i života koja praktički nije dostupna gotovo nikome, pa čak ni imućnima. Anne-Marie Slaughter i Sheryl Sandberg, od kojih Trump slobodno posuđuje, već su naširoko opisale koliko je još uvijek ženama teško “imati sve” kad je to “sve” “karijera u vladi, financijama ili akademiji, zdrava obitelj i konvencionalan brak”. Njihova su rješenja, baš kao i Ivankino, individualna, a ne strukturna – ali problemi koje identificiraju nepoznati su većini američkih žena od kojih se mnoge bore da zadrže ono što imaju, dok se neke od njih čak usuđuju sanjati i o životu koji ne uključuje brak, majčinstvo i korporativno uposlenje.
Ovo je model ženskog osnaživanja koje neoliberalizam može prigrliti dok ga neonacionalizam aktivno slavi: osnaživanje koje se obraća isključivo dobrostojećim bijelim ženama, pripadnicama određene društvene klase koja nikada, ni na trenutak ne dovodi u pitanje niti izaziva superiornost bijelog muškarca, nikad se ne žali, nikada se ne ljuti i čija je skupa izblajhana kosa uvijek savršena. Ivankin feminizam u potpunosti negira postojanje bilo kakvog strukturnog seksizma, odbija držati muškarce na bilo koji način odgovornima za ugnjetavanje žena, cjelokupan teret promjene stavlja na leđa pojedinca koji/a putem radišnosti i pažljivog biranja partnera, kroz uski utor mogu malo promijeniti svoj život. To je feminizam za ljude uvjerene da je postojanje u momentu permanentnog oduzimanja sna isto što i biti svjestan.
Ideologija Ivankalanda, ukoliko postoji, zastupa stajalište da će ljudi dobiti ono što zaslužuju, baš kako kaže tatica.
“Moj je otac uvijek govorio, ako voliš to što radiš, i radiš na tome jako naporno, uspjet ćeš. Ovo je fundamentalni princip kreiranja i perpetuiranja kulture uspjeha, a također i osnovna smjernica za mene osobno”.
Eto vam. Ako naporno radite i sanjate velike stvari, i vi možete postati zastrašujući korporativni ženski robot koji se ne bi mogao našaliti sve i da jedino na taj način može zaustaviti curenje dokumenata u javnost. Posljedica je, naravno, da se oni/e koji/e još nisu dosegli/e taj homogeni aspiracijski ideal post-liberalne ženstvenosti jednostavno nisu dovoljno trudili/e. Čujete li me? Vi ljenjivci/ice. Tako je. Ako ti, damo koja si dovoljno unesrećena da čitaš ovo katastrofalno djelo, još uvijek nisi zaradila svoj prvi milijun i angažirala nekoga u nizu svojih zaposlenika za brigu o djeci, sama si kriva jer si tako bespomoćna i jer nisi uspjela slijediti svoje snove. Svi mogu biti Ivanka, pa zašto onda nisi i ti?
Istina je da svatko može biti ljuska ljudskog bića koja mrtvih očiju zuri u instagram, mahnito se fotošopira u ranu zoru, razapeta između duševnog sloma korporativne droge i neplaćenog emocionalnog rada za nekog nezahvalnog džokeja, ako to zaista i želi, ali samo poseban tip osobe može biti sve to, dok će u isto vrijeme također biti i lažni mamac za globalnu reakciju usmjerenu protiv prava žena. Ivanka Trump poseban je tip osobe, Stepfordian Night-Ghast od neo-kapitalističkog auto – Taylorizma. Jednostavna je tjeskoba njezine proze također dio horora: s vremena na vrijeme, knjiga je poput uspaničarene vriske strojeva koji počinju osjećati.
ISTRAŽI SVOJE INTERESE: Zapitaj se o čemu voliš razmišljati. Što ti najviše znači? Kako voliš provoditi vrijeme? Što nimalo ne voliš raditi?
RAZVIJ I VJEŽBAJ SVOJE INTERESE: Jednom kada imaš generalni pravac, nagovještaj onog u čemu uživaš, odi u svijet i učini s tim nešto. Eksperimentiraj, pokušaj, uči. Nađi načina da konstantno loviš svoje interese.
Tko sam ja? Kako to da imam interese? Postoji li u ovom umirućem svijetu mogućnost zadovoljstva? Mogu li voljeti?
Nije na meni da špekuliram je li Ivanka angažirala pisca iz sjene – svakako je više zastrašujuća pomisao da je knjigu napisala sama – ali knjiga Žene koje rade iz više razloga djeluje kao da ju je umjesto Ivanke napisala druga osoba. Djeluje ukleto. Djeluje da je njen autor/ica na dubljoj razini već mrtav/a ili makar reanimiran/a, svaka je zavodljiva rečenica ove knjige kao potkrijepljena plačom duhova žena i saveznika/ca koje/i su se stoljećima borile/i za slobodu, što predstavlja puno više od top menadžerske pozicije dok trideset priča ispod – svijet gori.
Fašizam je estetika isto koliko i ideologija, ali u Ivankalandu se ta logika još snažnije zastupa. Prema tome, u ovoj knjizi nema jaza između ideologije i brendinga. U Ivankalandu su lijepe sintetičke haljine koje nosite i lijepa sintetička politika koju promovirate dio iste tanke tkaninte iz skladišta u kojem su zaposleni/e subvencionirani/e kineski/e radnici/e, prožeti monotonim mantrima kao što je jutarnja prozivka u neonacionalnim i pseudofeminističkim školama:
“Razmišljam o tome kako najbolje iskoristiti sebe za dobrobit svog brenda i organizacije Trump”.
Ivanka ne naziva sebe feministkinjom direktno; igra loše među bazama, za nju smo mi koji vjerujemo u pravdu i jednakost djecoubojice, kastrirajući i teror-simpatizerski nastrojene, muškarco-mrzeće vozačice hvaljenog karusela. Riječ “feminizam” ne pojavljuje se u njenoj knjizi; fraza “moj otac” pojavljuje se 30 puta, a “brend” i “brendiranje” 59 puta. Dok mi zbrajamo riječi, u knjizi koja govori o ravnoteži žene između zahtijeva posla i obitelji, riječ “baka” pojavljuje se tek jednom. Ivanka ima najmanje dvije bake, baš kao što ima i ostatak osoblja u kućanstvu, a za koje ćete pomisliti da bi ovaj model ženstvene samoprodukcije i reprodukcije moglo učiniti puno jednostavnijim. Kako god, ova je knjiga dio marketinške strategije kojoj je cilj prodati jednu od najbogatijih i najmoćnijih žena na svijetu upakiranu u bilo koju ženu na svijetu – ona ima probleme, baš kao što ih imaš i ti. Brine se kako optimizirati vrijeme. “Nabavi sluge” još uvijek nije prihvatljiv motivacijski hashtag, ali za četiri će godine možda biti.
Jedna od najpopularnijih anegdota iz Ivankalanda sastanak je Naše Dame od Dogovora sa svojom kćerkom koja još nije ni u pubertetu, u vrijeme ručka, u posebnom ružičastom uredu s preklopnim pisaćim stolom, čestitajući samoj sebi na vlastitom dobročinstvu prema djetetu, prema kompaniji, ali i prema, kako je pretpostavljeno, čitavom ženskom rodu. Kao što Michelle Goldberg zapaža u Slateu, netko je vjerojatno prevezao na sastanak i sa sastanka s čuvanom majčinom jedinicom, a ne mogu dokazati da je taj jedan netko u nizu radikalnih nevidljivih ženskih slugu, ali ako je to bila Jared, pojest ću svoj primjerak smeća od manifesta i nazvati to obrokom s obiljem vlakana. Većina stvarnih radnih žena – odnosno sve žene – ubile bi da imaju ovakve probleme kad je u pitanju optimiziranje vremena, a to je i poanta: Trebale bismo težiti ovome, baš kao što bi muškarci trebali težeti slici tajnog tajkuna koji jedan prst drži na gumbu za nuklearnu eksploziju, a ostalih devet ispod suknje bilo koje od Miss Universe natjecateljica koje trenutno sponzorira, a ako težiš dovoljno jako, možda ne primijetiš da ćemo i sami nastradati.
Pitanje novca spominje se u poglavlju “Uložite vlastito tvrdnje/pravo” (?) gdje Ivanka otkriva zbrkanu manifestnu sudbinu anti-feminističkog Trump futurizma u jednom neutralnom komentaru:
“Najjednostavnije rečeno, uložiti vlastitu tvrdnju znači proglasiti nešto svojim. U ranijoj povijesti naše zemlje, kako su sticani novi teritoriji – osobito tijekom zlatne groznice – građanin je doslovno mogao položti ulog u zemlju i to područje nazvati vlastitim. Zemlja sama po sebi, baš kao i sve što se na njoj nalazi, zakonski bi postalo vlasništvo te osobe.”
Ivanka nije jedina koja diskretno govori o ovim nelagodnim stoljećima rasističkog klanja kada raspravlja o osvajanjima američkog zapada, ali je možda nabestidnija kada to predstavlja kao moralnu lekciju modernoj poslovnoj ženi.
Ovo je Trumpovska namjera koja se kuha na kaustičnom smeću genocidnog apologizma: uzmi ono što želiš od onog od koga želiš. Stavite na to zastavu, na to stavite svoje ime, sad je vaše i nevažno je tko će u tom procesu ispaštati, jer vi ste pobjednici a oni gubitnici, a to je američki način. Ovo Trumpovi rade. Poput balističkog skupa razmažene djece koja gnjave u robnoj kući, vide nešto što žele, to zgrabe, ako treba i silom, rastežući i trgajući do neprepoznatljivosti, potom vrište da im se kaže kako sjajno izgledaju u-čemu-god dok vi odlazite platiti na pult, bilo da je riječ o zapadnom krilu ili o slobodi žena. Ivanka je uvidjela trend osnaživanja pseudo-feminizma i htjela ga je za sebe, pa je od oca zatražila da joj ga kupi, ali svi će ga ostali ustvari platiti. To je jedan u očima patrijarhata. Idući: Kako stilizirati pustinju u vašem podzemnom bunkeru kad tata konačno odluči raznijeti svijet.
Prevela i prilagodila Kristina Ilić
