Prošli vikend u Zagrebu se održala duhovna obnova za studente/ice nazvana Isus na brucošijadi. Organizirali su je pater Ike Mandurić, koji je stao u obranu požeškog župana, obiteljskog nasilnika i zlostavljača te je podržavao šatoraše, don Damir Stojić, studentski kapelan poznat po izjavama kako je medicinski nevjerojatno da djevojka zatrudni tijekom silovanja, kako ne postoje sretni ljudi koji masturbiraju te kako je homoseksualnost monstruozna te velečasni Ivan Valentić.
U zagrebačkoj Ciboni okupio se poveći broj studenata/ica koji/e su slušali/e govore, molili/e i pjevali/e, a mogli/e su se ispovjediti na licu mjesta. Prisutne su čuvali redari i policija u civilu.
Za jednu katoličku duhovnu obnovu, čula sam puno stereotipnih izjava, pomankanja logike, predrasuda te smijeha i pljeskanja na seksističke pošalice don Damira Stojića, čijem sam izlaganju prisustvovala. Njegov govor protkan je promocijom patrijarhalnih vrijednosti i nasilja, ismijavanjem obrazovanja i djece, maskiranih u “zabavne” pripovijetke i prijemčljive nekome tko kritički u životu promislio nije. Napad lošim humorom, rekla bih. Od Stojića, poznatog po krajnje besmislenim izjavama, očekivala sam da će se dotaknuti aktualnih događanja u Hrvatskoj, no svoje hitove, za razliku od monsinjora Radića, on je smjestio u priče o odrastanju.
“Katolik, neoženjen, rodom iz vrlo patrijarhalne Hercegovine, a odrastao u vrlo liberalnoj Kanadi. Taj je svašta vidio. Ako taj ne zna što je neka sredina, onda nitko ne zna. Šoumen”, opisao je voditelj programa Isusa na brucošijadi Stojića, koji je govor započeo nabrajanjem fakulteta i govoreći što bog ima raditi na tom fakultetu, vrlo posprdnim tonom, vrijeđajući studente/ice nekih fakulteta, a posebno one koji studiraju psihologiju: “I ja sam to studirao, dok se nisam opametio”, rekao je. Naveo je i građevinu i geodeziju, gdje se uči kako biti graditelji civilizacije ljubavi. Dotaknuo se veterine, gdje se, je li, uči o životinjama, a bog nas uči kako je sve što je bog stvorio dobro (valjda osim gejeva i lezbi). Na matematici studenti/ice uče zbrajati, a Biblija nas uči da su nam sve vlasi na glavi izbrojene (wtf?). Najteže mu je boga naći bilo na FER-u koji se, kako Stojić kaže, bavi tehničkim postignućima, a biblijska vrijednost ovdje je da u svemu tome tražimo istinu. Studenti novinarstva uče o prenošenju informacija, a Biblija upozorava “ne svjedoči lažno”. Kemijsko inženjerstvo povezano je s bogom jer se tamo uči o pretvorbi tvari, a bog pretvara vodu u vino. Studenti brodogradnje educiraju se kako graditi brodove, a evanđelje kaže kako je Isus nepozvan ušao u lađu, a sad želi ući u tvoju lađu života. Stomatologija, ako niste znali/e, postoji jer nam usta trebaju biti puna smijeha. Nakon ranta po fakultetima, imali/e smo priliku čuti životnu priču samog Stojića.
{slika}
Živio je u tradicionalnoj obitelji u kojoj je, ako je želio jesti, morao ići u crkvu, koju je tad prezirao i jedva čekao punoljetnost da mami može reći da on više tamo ne ide. Živio je u Kanadi, u kojoj ga je 1982. godine čuvala baka, kao i 24-ero drugih unuka: “Samo tad nije bilo dječjih ljudskih prava. Sjećam se samo kako joj je ruka bila kao lopata. Ali smo je voljeli, mogla me je udarati kako želi, ja sam je volio. Kad god me udarila, trebao sam još dobiti”. Ovu priču ispričao je jasno podržavajući nasilje nad djecom i ismijavajući doseg zaštite dječjih ljudskih prava, sve uz gromoglasan smijeh i pljesak publike, što je bilo zastrašujuće.
Zaželio se Stojić tih dobrih starih vremena kad se djecu nije pitalo žele li ići na ispovijed, nego ih se podmićivalo slobodnim satima u školi. Trenutak njegovog preobraćenja bio je kad je imao 16 godina, na ispovijedi tijekom koje mu je svećenik pokazao kako zna Stojićeve grijehe bolje od njega samog te je tako Stojić shvatio da duhovni svijet postoji. Pitao ga je je li spreman održati svoje obećanje bogu, pa se mali Stojić čudio što ovaj razgovara s bogom, i, još više, što bog pita o njemu. I onda se sjetio kako je kao dijete obećao Isusu da će biti svećenik. “Zato pazite, pogledajte što se meni dogodilo, bog čuje”, našalio se s vjernicima/ama. Upozorio ih je na mogućnost gubitka vjere i koliko je važno paziti da ne počnemo racionalizirati. Vjera ispred razuma, uvijek.
“Ja sam bio ushićen na dan kad sam ja primio Tijelo Kristovo, a to samo dijete može tako primati, jer dijete vjeruje bez dokaza. Mi gušimo njihovu vjeru, djeca su vjernici, ne postoji ateista među djecom, nemoguće je, nemoguće, da dijete bude ateist. Dijete je otvoreno prema transcendentnom”, rekao je. Dodala bih da djeca vjeruju i u Djeda Mraza i u Zubić vilu i u sve što im se kaže, jer vjeruju ljudima i društvu koji ih odgajaju. Dok ne odrastu pa počnu razmišljati, bar neka.
Drugo obraćenje Stojić je imao prije svoje prve mise u Hercegovini. Kaže da je držao prvu ispovijed i ušla mu je jedna Libanonka: “I kažem ja njoj, ti si moja prva. Ona se rasplakala.” Seksualnim konotacijama i šalama na taj račun, Stojić preuzima ulogu kakvog stand up komičara prilagođenog publici, studentima i studenticama koji će uz ovakvu prezentaciju lakše progutati što god im se servira. Posramio je Stojić studenticu koja ga je pozvala da blagoslovi njenu studentsku sobu na Savi. “Pokucao sam na vrata, a ona u šoku otvorila jer je iza nje bio njen dečko. Umro sam od neugode. Znamo što se događa”, ispričao je Stojić uz ponovni smijeh i odobravanje publike. Dao joj je da otvori Bibliju i pročita prvu rečenicu koja joj upadne u oko. “Bježite od bludnosti”, pročitala je, naravno, te odlučila da će nakon toga živjeti u čistoći. I tu Stojić nalazi uporište u tvrdnji kako jedna rečenica iz Biblije liječi te ističe da on taj način rada koristi stalno.
{slika}
Dobili/e smo odgovor i na to zašto se događaj zove baš Isus na brucošijadi. Pa kaže: “Netko kaže kako u šetnji i prirodi doživi boga, ali tamo nije Isus. Priroda, more, rijeke, sve je božje stvorenje. Ali zašto bi ti htio stvorenje, a ne stvoritelja? Na oltaru je stvoritelj, Isus Krist i zato se mora ići na misu. I zato je Isus na brucošijadi, ne duhovno, nego zaista, tijelom”. Misa se održala nakon Stojićevog govora, pa pretpostavljam da je Isus došao tada.
Ultrakonzervativne struje prilagođavaju se modernim vremenima, koriste društvene mreže, prijemčljiv način govora i humor kako bi pridobili još ovaca u svoje stado, zapravo prikrivajući stvarne naume – prema ovome što vidim i čujem to je satiranje ljudskih prava, promocija nasilja, plasiranje laži i dezinformacija upakiranih u neistinite priče, zastrašivanje i podmićivanje. Za one koji se slažu da to ne bi smjela biti politika crkve, evo i peticija.
