Sa stavom

O DRUŠTVU I ČOPORU

Kako se kalila rodna ideologija – politička drama u tri čina

Kako se kalila rodna ideologija – politička drama u tri čina

U prvom nastavku ove drame identificiramo korijene anti-rodnih pokreta i njihove temeljne teze. “Prvi čin” priča priču o tome kako je obrazovanje postalo područje borbe za kulturnu kontrarevoluciju.

“Džender ideologija vrši atentat na oblike obitelji koju čine otac, majka i djeca”, rekao je 2012. godine Benedikt XVI., a citirao ga u rujnu zadarski nadbiskup Želimir Puljić u svojoj homiliji na dan pohoda neraspadnutog tijela sveca Leopolda Mandića na Zadar.

“Rodna ideologija je ideološka kolonizacija”, rekao je u kolovozu ove godine na susretu mladih u Poljskoj papa Franjo, a citirao ga obiteljaš Krešimir Miletić u tekstu dramatičnog naslova ‘Istanbulska konvencija – trojanski konj ideološke kolonizacije’ za međugorski Glasnik mira. “Zaogrnuta novom borbom za ljudska prava” odvija se kulturna revolucija koja “polako prelazi u otvoreni totalitarizam”, grmi Miletić. Svim se zemljama nameće ‘rodna ideologija’ koja “niječe i želi redefinirati temeljne antropološke istine o čovjeku, muškarcu i ženi, braku i obitelji”, zaključuje.

{slika}

Teatralne su riječi u igri – ideološka kolonizacija, antropološke istine. Na svom Facebook profilu, kojeg prenosi Narod.hr, Miletić piše o dehumanizaciji čovjeka, nasrtaju Zloga na Božji naum, a reproduktivna prava naziva paravanom za masovna smaknuća po bolnicama, kako naziva pobačaj.

Ali ima u toj igri i većih igrača i domišljatijih vokabulara. Talijanski kardinal Ennio Antonelli, bivši predsjednik Papinskog vijeća za obitelj, na Sinodi za Afriku 2009. poručuje: “Rodna ideologija je duhovni toksični otpad“.

Tonyja Anatrella, francuskog svećenika poznatog po liječenju LGBT osoba i optužbama za seksualno zlostavljanje, savjetnika Papinskog vijeća za obitelj i Vijeća za zdravstvene radnike, spomenuti zadarski nadbiskup Puljić naziva stručnjakom za rodnu ideologiju. Citira njegov govor na Sinodi za Afriku 2009., kada Anatrella poziva okupljene da budu “proročka manjina, koja će učiniti vlastitima riječi svetoga Ivana Pavla II. koji je rekao da treba stalno ukazivati na zablude ove nove antropološke hereze“.

U listopadu 2012. krčki svećenik Nikola Radić u tekstu Što Bog združi… i ‘združivanje’ po načelima rodne ideologije objašnjava da je riječ o “novoj poganskoj autodestruktivnoj antropologiji u kojoj će odsada biti odgajana naša djeca”.


ŽENA, MUŠKARAC, STOLAR, ELEKTRIČAR  

Izraz ‘rodna ideologija’ upućuje na otpor rodnim studijima i teoriji roda. Ali ‘rodna ideologija’ istovremeno je puno više i puno manje od toga. Kad kažem manje, mislim na to da je riječ o izmišljenom konceptu. Prve obrise dobiva nakon Svjetske konferencije o ženama u Pekingu 1995. čija Deklaracija zagovara rodnu ravnopravnost i rodno osjetljive politike. Crkva tada kreće u pokrštavanje rodne teorije u zavjeru radikalnog feminizma i LGBT pokreta, tajnu agendu koja želi uništiti obitelj, roditeljstvo i djecu, u novi marksizam, odnosno zamjenu za marksizam. Objašnjava to svećenik Radić: genderizam želi izgraditi novu svijest o sebi, među-osobnim odnosima, počevši od najintimnijih do najširih, društvenih odnosa. Ali za razliku od marksizma koji, kaže Radić, primjenjuje vanjsku prisilu, genderizam primjenjuje sistematski i sofisticirani preodgoj.

Urednici knjige Anti-Gender Campaigns in Europe: Mobilising Against Equality Roman Kuhar i David Paternotte pokrete koji je iz toga izrastaju nazivaju anti-rodnim pokretima. Oni su, smatraju, nova obitelj unutar konzervativnih pokreta. Identificiraju i glavnu strategiju: anti-rodni pokreti kombiniraju djelomične činjenice s izmišljenim konstrukcijama koje onda oblikuju u zdravorazumske tvrdnje koje se, kažu urednici, opetovano ponavljaju u mainstream medijima i osobito na njihovim društvenim mrežama, da bi se konačno pretvorile u ‘mobilizirajuće istine’. Argumente, dakle, sastavlja Vatikan, a građanske inicijative, udruge i zaklade poput Vigilarea i U ime obitelji ponavljaju ih sve dok ne zaboravimo da su zapravo izgovorene s oltara. Crkva u Hrvatskoj podjednako koristi izraze ‘rodna ideologija’ i ‘ideologija raščovječenja’. Raščovječiti, prema definiciji spomenutog svećenika Radića, znači ubiti ono što je božanskog porijekla u čovjeku, ubijajući tako ljudskost u njemu. Koncept roda, kaže Radić, čovjeka odvaja, otuđuje od tijela i osobe pa tijelo postaje “objekt koji je čovjeku dan na raspolaganje da se njime služi prema svojim prohtjevima”.

{slika} 
Čovjek je, naučava Crkva, stvoren na sliku božju i stvoren kao muško i žensko. ‘Rodna ideologija’ donosi novu sliku čovjeka da bi ga odvojila od boga, a umjesto striktnog (vole dodati i prirodnog, naravnog) dualizma muškog i ženskog spola uvodi biranje roda koje je “kao biranje profesije – kao kad se netko odlučuje hoće li biti stolar ili električar, i do kada će biti jedno, drugo ili treće”, propovijeda Radić. Obitelj postaje “bilo kakva zajednica gdje ljudi zajedno žive u bilo kakvoj formi”, a brak “bilo kakva veza bilo s kim, na bilo kakav rok”. ‘Rodna ideologija’ želi uništiti brak i obitelj ustanovljene od boga. A kad pada obitelj, pada i društvo – ljudi se pretvaraju u čopor, zaključuje Radić.

Kad kažem da je ‘rodna ideologija’ više od anti-roda mislim na to da je anti-rodni pokreti koriste kao krovni pojam za sve što im padne napamet. Značenjski je pojam dovoljno široko postavljen da ga je moguće spinati u bilo što – u borbu protiv spolnog odgoja, bračne jednakosti, transrodnih osoba, ali i ratifikacije međunarodnih dokumenata.

Provest ću vas kroz tri faze u kojima su domaći kontrarevolucionari/ke kalili rodnu ideologiju uvoznim idejama. U Slovačkoj je rod postao babaroga tijekom kampanje za referendum o istospolnim brakovima, u Poljskoj se bauk ‘rodne ideologije’ zemljom širio za vrijeme rasprave o Istanbulskoj konvenciji, a u Hrvatskoj hat-trick: zastrašivanje društva ‘rodnom ideologijom’ počelo je uvođenjem zdravstvenog odgoja u škole, prelilo se na referendum o braku i na koncu procvjetalo u raspravi o ratifikaciji Istanbulske konvencije.

ČIN PRVI: ZDRAVSTVENI ODGOJ

27. rujna 2012. tadašnji ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović potpisuje Odluku o uvođenju, praćenju i vrednovanju provedbe Kurikuluma zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama. Četvrti modul koji se bavi spolnim odgojem i seksualnom edukacijom postaje instant kontroverza. Na GROZD-ovoj stranici zdravstveniodgoj.com krajem studenog 2012. objavljen je tekst Nenada Piskača ‘Ovo nije šala!’ u kojem piše da je 27. rujna počeo plan “pretvaranja muškića u ženskice i obrnuto, uključujući sve druge moguće, pa čak i nemoguće kombinacije s ljudskim bićima, florom, faunom i genetski modificiranim organizmima nastalim medicinski potpomognutom oplodnjom”.

Slijedi zgražanje zbog spomena masturbacije, kontracepcije, pornografije, pobačaja, istospolnih zajednica i promicanja rodne ideologije, sve skupa podvučeno pod zajednički nazivnik kulturne revolucije. Kardinal Josip Bozanić u božićnoj propovijedi upozorava da se kroz zdravstveni odgoj potiho promovira rodna ideologija. Sljedećeg dana udruga Glas roditelja za djecu – GROZD predvođena predsjednikom Ladislavom Ilčićem i dopredsjednicama Željkom Markić i Kristinom Pavlović (1995. Pavlović je postala koordinatorica programa cjelovitog spolnog odgoja Teen STAR za Hrvatsku; program je u naše škole eksperimentalno ušao 2003., a naučavao je primjerice da kontracepcija ne štiti od spolnih bolesti, da je ženi mjesto u domaćinstvu, da je nezaposlenost majke važan faktor u prevenciji rizičnih seksualnih ponašanja djece, itd.; inače Ilčićeva sestra) najavljuje da će se svim demokratskim sredstvima “boriti da ispuni ustavna prava da roditelji imaju mogućnost izbora spolnog odgoja u školama”.

Pokreću Zahtjev za ocjenu suglasnosti zdravstvenog odgoja s Ustavom, a u svibnju 2013. Ustavni sud utvrđuje da nije ispoštovana demokratičnost procedure. Iako Ustavni sud ne osporava sadržaj, već proceduru, GROZD slavi ‘pobjedu’. Onda resorno ministarstvo sredinom 2014. najavljuje da se Građanski odgoj i obrazovanje od školske godine 2014./2015. obvezno uvodi međupredmetno u sve razrede osnovne i srednje škole. A Pavlović je rekla da je građanski odgoj “nova platforma za nametanje ideologije budući da to nije uspjelo kroz zdravstveni odgoj”. Vigilare drži leđa GROZD-u: iskorištava spin potencijal nedužne djece kojoj se nameće mrska ideologija: apelira na zaštitu djece od prerane seksualizacije, od ispiranja mozga, od eksperimentiranja nad djecom. Pozivaju na zaštitu života i obitelji kao zajednice oca, majke i djece – pripremajući tako teren za drugi čin ove drame – Referendum o braku.

{slika}

Skok u sadašnjost – veliki povratak Kristine Pavlović i Ladislava Ilčića! Premijer Plenković potvrdio je da Ilčić postaje savjetnik ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek. Ministrica ga opisuje kao “stručnjaka u području kulture i umjetnosti”. I sam Ilčić komentira da je stručan za novu poziciju. Mnogima se, kaže, diže kosa na glavi zbog njegovog imenovanja, ali njima zapravo smeta njegova i HRAST-ova “orijentiranost prema domoljubnim i kršćanskim vrijednostima, zalaganje za obitelj, briga za djecu i borba za tradicijske vrijednosti”, zaključuje Ilčić. U potpunosti odbacuje povezivanje svog imenovanja sa saborskom raspravom o opozivu Vlade i dodaje da je HRAST-ova suradnja s HDZ-om nužnost. Opovrgava i tvrdnje da HRAST jednom rukom u Saboru ucjenjuje i traži pozicije, ali ipak dodaje: “Ja da sam tražio bilo što, onda bih to i dobio”. Podsjetimo, u Vladi premijera Plenkovića već je bio posebni savjetnik bivšeg ministra vanjskih poslova Davora Ive Stiera (i to za ljudska prava), ali je smijenjen u ožujku ove godine.

Istovremeno (valjda i potpuno slučajno) ministrica obrazovanja Blaženka Divjak u javnu raspravu upućuje prijedlog Zakona o izmjenama i Dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Prema predloženim izmjenama, međupredmetne teme Zdravlje i Građanski odgoj postaju izborne i prethodi im roditeljska suglasnost, piše Novi list. Ostavljena je mogućnost izbora alternativnih modula – pogađate, to bi mogli biti GROZD-ovi moduli koji uče da su masturbacija i kontracepcija štetne, da život počinje začećem, da je homoseksualnost neprirodna, a apstinencija najbolja. Dodajmo još tome građanski odgoj u režiji U ime obitelji, koji traže da se GOO “upotpuni temama koje osvješćuju nacionalni identitet” – i ministrica je ispunila njihove zahtjeve tijekom javne rasprave o kurikularnoj reformi.

Ministrica u Saboru predložene izmjene i dopune brani pozivanjem na gore spomenutu odluku Ustavnog suda iz 2013., ali u članku 9. te iste odluke sud navodi da je tumačenje članka 63. (Roditelji imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece) – ograničeno pravom djeteta na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti: “Roditelji nemaju pravo držati djecu u neznanju i sprečavati im dotok temeljnih informacija ili sadržaja važnih za potpun i skladan razvoj njihove osobnosti”, stoji u odluci. Ona je temeljena na praksi Europskog suda za ljudska prava – na presudi u slučaju Folgerø i drugi protiv Norveške iz 2007. te presudom u slučaju Kjeldsen, Busk Madsen i Pedersen protiv Danske, piše Faktograf i zaključuje da inzistiranjem na dopunama i izmjenama Zakona Hrvatska riskira tužbe i kazne Europskog suda za ljudska prava. Javno savjetovanje traje do 3. prosinca.

Paralelno, iz Rijeke stižu istraživanja o eksperimentalnom uvođenju Građanskog odgoja i obrazovanja (GOO) kao izvannastavne aktivnosti. U prošloj školskoj godini 6 je riječkih škola uključeno u taj pilot-projekt, a provedena evaluacija kaže: 96% učenika i učenica jako je zadovoljno temama koje su obrađivali, 90% ih smatra da je atmosfera na GOO-u ugodnija nego na ostalim satovima, 86% usvojeno znanje primjenjuje u stvarnom životu i – traže veću satnicu. Zato se od ove godine GOO uvodi u 22 od 24 osnovne škole, a model preuzima i Sisak.

— kraj prvog dijela —

En el proximo capitulo: anti-rodni pokreti iskorištavaju ‘rodnu ideologiju’ u prikupljanju potpisa za Referendum o braku. Nakon te anti-civilizacijske bitke okreću se Konvenciji Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

{slika}

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija