Ako si lijena konformistkinja sa socijalnom anksioznošću poput mene, onda ti je isplativije iz udobnosti svog doma skinuti par dejting aplikacija. Tinder, Bumble, OK Cupid i Badoo su samo neke od njih, korištene da bi se izbjegla neugodnost koju izaziva započinjanje stvarnog razgovora u stvarnom svijetu.
Iako se deklariram kao intersekcionalna feministkinja, na dating aplikacijama to obično ne stavim u opis. Razlog tomu je muško nerazumijevanje feminizma (“ali imate već sva prava, šta hoćete više… kako je ženama u Saudijskoj Arabiji, tebi je tu super… znači ti si feministica i mrziš muškarce jel da, što uopće tu radiš”), koje ih doslovno nikada ne sprečava u ulaženje u debate o tome što feminizam (za njih) je, a što nije. Jednostavnije je napraviti bazičan profil u kojem spomeneš da voliš životinje i da se ti fizička aktivnost nije strana. E i da, da voliš putovati, to se ne smije izostaviti.
Biti incognito feministkinja nije lagano. Obzirom da se naši dečki ne trude shvatiti zašto feminizam i dalje postoji, da nemaju teorijsku podlogu o njemu, no zato imaju agresivnih ispada protiv feminizma na pretek, teško mi je praviti se glupa kada vidim nizanje besmislica i “šala”. Tada obično padnu maske i poput Diane se pretvorim u Wonder Woman koja je spremna na borbu. Borba obično završi opcijom da ga ‘odspojim’, moram priznati, te nikad ne završi s time da muškarac shvati da feminizam nije ekvivalentan mržnji prema muškarcima. Unatoč tome što se zadnjih godina puno govori o feminizmu i demistificira ga se, muškarci i dalje smatraju neprijateljicama žene koje se deklariraju kao feministkinje.
Što se tiče opisa, zaustavim se na samo jednom retku, upozorenju da nema traženja ili slanja golih slika te na zamolbi da momak koji se javi bude pristojan. Razlog tim mjerama opreza je muška nepristojnost, koja umjesto pozdrava uleti s neprimamljivim ponudama.
{slika}
