Na prošlogodišnji 8. mart mi, žene, smo prestale raditi, zauzele smo ulice i marširale u pedeset zemalja diljem svijeta. U SAD-u smo ostavile prljavo posuđe muškarcima, okupile se te marširale u svim većim i manjim gradovima u zemlji. Zatvorile smo tri školske oblasti kako bi pokazale svijetu da, uz to što uzdržavamo društvo, imamo i snagu da ga zaustavimo.
Ovogodišnji 8. mart se približava, a situacija u kojoj se žene nalaze se uvelike pogoršala. U prvoj godini Trumpove administracije građanke SAD-a izložene su verbalnom zlostavljanju i mizoginističkim prijetnjama prikrivenima u obliku službenih objava. Nadalje, Trumpov režim uveo je zakone koji će sustavno nastaviti takve napade. Poslovni i porezni rezovi ukidaju beneficije slabo plaćenoj radnoj snazi koju većinski čine žene. Planira se ukidanja Medicaid-a i Medicare-a, dvaju izuzetno važnih programa koji u okrutnom neoliberalnom okruženju pomažu starijima i siromašnima, bolesnima, invalidima, djeci te na indirektan način ženama jer su one primarne skrbnice u obitelji. Dok djeca useljenika nemaju pravo na zdravstvenu zaštitu, istovremeno se donose zakoni o obrazovnoj štednji za nerođenu djecu, odnosno odredbe koje uvode da nerođena djeca imaju svoja prava, čime se direktno napadaju naša temeljna prava da same odlučujemo o svojim tijelima, prenosi The Guardian.
U Hrvatskoj su žestoko napadnuta reproduktivna i seksualna prava, a konzervativci i klerikalci ulažu silne napore kako bi onemogućili ratificiranje Istanbulske konvencije. Nasilje prema ženama je u porastu, opravdava se kao ‘privatna stvar’ čak i od strane vladajući, a seksizam i mizoginija svakodnevno pune medijski prostor.
Ali to nije sve. Unatoč svim napadima usmjerenim prema nama, nismo se povukle. Uzvratile smo udarac. Prošle jeseni, poznate žene su odlučile prekinuti šutnju o zlostavljanju i seksualnom nasilju, čime je struja javnih optužbi preplavila internet. Pokreti poput #Metoo, #UsToo i #TimesUp učinili su vidljivim ono što je većina žena već znala: rodno uvjetovano nasilje skupa s različitim rasističkim utjecajima dio je svakodnevnog života žena, od njihovih radnih mjesta, kuće, ulice pa do zatvora. Uz to, postalo je jasno da šutnja javnosti o nečemu što smo oduvijek znale, trpjele i pružale otpor ne postoji zato što se bojimo ili sramimo govoriti o tome, nego zato jer nam je ta šutnja nametnuta. Ona je uvedena zakonima zbog kojih žene, ako se usude dati službenu optužbu, moraju prolaziti obvezna savjetovanja; pravnog sustava koji koristi sustavno nasilje i zastrašivanja kako bi odbacilo izjave zlostavljanih žena. Upravitelji sveučilišta pronalaze zakonske mjere kako bi zaštitili ugled sveučilišta i počinitelja, istovremeno ostavljajući žrtve na cjedilu. Istovremeno, rasističke osnove ovakvih praksi predstavljaju dodatni problem. Kampanje poput #Metoo, #UsToo i #TimesUp nisu samo razotkrile pojedine zlostavljače, nego i sustav koji omogućuje zlostavljanje.
Pokret protiv rasističkog i rodno uvjetovanog nasilje mora biti univerzalno proširen. Imperijalizam, militarizam i kolonijalizam potiču mizoginiju diljem svijeta. Nije slučajnost da je Harvey Weinstein, tijekom dugih godina teroriziranja i ušutkavanja žena, koristio zaštitarsku tvrtku Black Cube u kojoj rade bivši agenti izraelskih obavještajnih agencija. Ista država koja daje novac Izraelu za teroriziranje Palestinke Ahed Tamimi i njene obitelji istovremeno daje sredstva za zatvore u kojima crnkinje poput Sandre Bland svakodnevno umiru.
Dakle, 8. marta štrajkat ćemo protiv rodno uvjetovanog nasilja, zlostavljača i sustava koji ih štiti. Vjerujemo da nije slučajnost da su naše poznate sestre prve razotkrile nasilje za koje sve znamo. Njihov utjecaj, koji im je omogućio da to naprave, snažniji je od utjecaja naših siromašnih sestara, često drugih rasa, koje čiste sobe u glamuroznom hotelu ili rade na polju. Većina nas ne progovara o nasilju zato što nemamo kolektivnu moć na našim radnim mjestima te socijalnu podršku poput besplatne zdravstvene zaštite. Posao postaje stvar koju se bojimo izgubiti, unatoč dugom radnom vremenu, maloj plaći te šefu zlostavljaču, jer nam daje sredstva potrebna za uzdržavanje naših obitelji.
Nećemo šutjeti, iako smo često prisiljeni zbog kapitalizma. 8. marta govorit ćemo osobno protiv zlostavljača koji su pokušali uništiti naše živote, te kolektivno protiv ekonomske nesigurnosti koja nas sprječava da govorimo i djelujemo. Marširat ćemo jer želimo razotkriti naše zlostavljače te trebamo socijalnu skrb i poslove kako bi prehranili svoje obitelji. Borit ćemo se za pravo na sindikalno okupljanje, koji bi nam pomogli u slučajevima dobivanja otkaza zbog suprotstavljanja sustavu.
Dakle, 8. marta prosvjedovat ćemo protiv masovnih uhićenja, policijskog nasilja i zatvaranja granica, superiornosti bijele rase, imperijalističkih ratova, siromaštva i prikrivenog sustavnog nasilja koje zatvara naše škole i bolnice, truje našu vodu i hranu te nam brani reproduktivna prava. Marširat ćemo za radnička prava i jednaka prava za sve imigrante, za jednake plaće i kolektivnu obranu koja bi nas obranila od seksualnog nasilja.
8. mart bit će dan feminizma za preostale 99%: dan otpora crnkinja i mulatkinja, biseksualki, lezbijski, cis i trans radnica, siromašnih, slabo plaćenih i neplaćenih skrbnica, prostitutki i imigrantkinja.
8. marta #WeStrike.
