U Sarajevu je u petak, 28. septembra, ispred Akademije likovnih umjetnosti krenula mirna šetnja LGBTI osoba i podržavatelja_ica. Zgrada akademije bila je simbolično mjesto susreta, gdje je prije deset godina nasilno prekinut prvi Queer Sarajevo Festival. Tada je povrijeđeno više od deset osoba, dok je za mnoge druge goste i gošće to ostao jedan od traumatičnijih događaja kojem su prisustvovali_e. Održavanje Queer Sarajevo Festivala nije nastavljeno, ali se LGBTI pokret u Bosni i Hercegovini nije ugasio. Šest godina poslije QSF-a, a tri godine poslije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, Udruženje Q dobilo je presudu u okviru koje se Vlada Federacije BiH i Vlada Kantona Sarajevo obavezuju da ovom udruženju isplate novčanu naknadu na ime nematerijalne štete. Bio je to historijski trenutak za LGBTI pokret u Bosni i Hercegovini.
Umjetnost u službi građanske odgovornosti
Svi/e koji/e su u petak svojim prisustvom podržali_e okupljanje LGBTI zajednice mogli_e su čuti i pročitati kako se razvijao LGBTI pokret u posljednjih deset godina. Preko mobilne aplikacije Tour Buddy svi_e prisutni_e mogli/e su pratiti napredak LGBTI pokreta, kao i šta su bile najznačajnije tačke razvoja. Šetnja je završena u Art Kinu Kriterion gdje je otvorena zajednička izložba grafičke dizajnerice, ilustratorice i saveznice LGBTI pokreta Vanje Lazić, kao i slikara i umjetnika Kristofera Andrića. Na otvaranju izložbe direktorica Sarajevskog otvorenog centra, Emina Bošnjak, pozvala je sve na solidarnost i ukazala na važnost saosjećanja sa svima koji se nalaze u nezahvalnim položajima.
“Kada je QSF organizovan, meni je bilo 15 godina. Svejedno sam htio doći, ali sam bio spriječen. Poslije nesretnog događaja zaista sam ostao šokiran, jer je sve to uključivalo mnogo meni bliskih ljudi, ali i mene samog. Napad na QSF također pokazuje i stav našeg društva prema kulturnim događajima. Moja kolegica Alma Selimović je tada izlagala svoje skulpture, a danas, poslije deset godina, i ja imam tu čast. Likovna umjetnost je dobar medij za komuniciranje s publikom i zaista sam presretan da imam priliku biti ovdje večeras. Osjećam se sigurno i motivisano”, rekao je Kristofer Andrić za portal lgbti.ba.
Događaj simboličnog naziva 10 godina poslije: Šetajte u našim cipelama, osim potrebe za retrospektivom, neizostavno ukazuje i na građansku odgovornost, kao i na važnost slušanja o tuđim autentičnim iskustvima življenja. Ovaj događaj nije izolovano kreiran samo za LGBTI zajednicu, nego i za sve kojima je solidarnost princip.
“Sa Krisovim radom sam se upoznala već na njegovoj odbrani postdiplomskog rada. Tu sam zbog njega, kao i zbog samog kvir pokreta. Jedan je od rijetkih naših umjetnika koji na ovaj način koristi i mobilizira likovnu umjetnost – za potrebe preispitivanja rodnih normi. Drago mi je da ga poznajem i drago mi je da je dobio priliku izlagati ovdje”, rekla je Esma Hajrić.
Šetnja nikad nije samo šetnja
Za većinu LGBTI osoba šetnja nikada nije samo šetnja, nego i simbolički čin zauzimanja prostora, te dijeljenja istog sa prijateljima_cama, partnerima_cama i saveznicima_cama. LGBTI osobama javni prostor često se uskraćuje na najrazličitije načine. Od onih najočitijih gdje se nadležne institucije oglušuju na organizovane zahtjeve LGBTI osoba ili ih smatraju neprimjerenima, do suptilnih politika zastrašivanja gdje se zagrljaj ili poljubac u javnosti smatra dovođenjem u opasnost. Šetati u ovom kontekstu znači postojati u svom punom svojstvu, na način na koji se tijelo i ljubav izvorno osjeća. Heteroseksualne osobe kao privilegovani pojedinci i pojedinke imaju stalnu mogućnost izražavanja vlastite seksualnosti, kao i rodnih identiteta, te u odnosu na to često ne primjećuju one kojima je ta mogućnost uskraćena.
“Ja sam imala priliku biti i na QSF-u i jako dobro se sjećam i perioda medijskog i političkog huškanja. Za mene sve to zaista jeste jedna emotivna odrednica. Deset godina je i puno, a s druge strane i nije. Voljela bih da tada nije narušen kontinuitet aktivizma i održavanja festivala, ali je i sa ove vremenske distance teško to i analizirati i komentarisati. Meni je šetati uvijek jedinstven osjećaj. Osjećam se sigurno, ne plašim se i često vodim i djecu kada procijenim situaciju. Mislim da je LGBTI zajednica danas dosta izgrađenija, dok s druge strane mislim da društvu treba još senzibiliteta”, rekla je spisateljica Lamija Begagić, jedna od gošći događaja.
Značaj kulture sjećanja u LGBTI pokretu
U historiji LGBTI pokreta teško je zaobići nesretne događaje, obzirom da je nasilje bilo dosta integrisan dio tretmana LGBTI osoba kroz vrijeme. Ipak je i u odnosu na to bitno imati kulturu sjećanja koja neće demonizirati i zastrašivati, nego činiti integralni dio jedne emocionalne kulturne arhive. Bitno je imati građansku svijest o socijalnom kontekstu jednog pokreta, o njegovom razvoju i počecima, da bi se u odnosu na to mogla postavljati očekivanja, nadanja i racionalni ciljevi. Na kraju dana, bitno je odavati i priznanje svima čije rezultate plemenitog rada osjećamo i koristimo i danas.
“Malo mi je tužno da je bilo tako malo ljudi. Nekako je bilo za očekivati da bi poslije festivala iz 2008. godine sjećanje na taj događaj 2018. godine trebalo biti veličanstvenije. Po mom mišljenju, ono što se dogodilo na QSF-u je jedna od najtragičnijih stvari koje se mogu dogoditi jednom festivalu. S druge strane, budući da živimo u BiH, drago mi je da se šetnja uopće dogodila. Deset godina poslije mnogo toga se promijenilo, radilo se sa institucijama, zajednicom, postoje brojne aktivnosti, servisi za LGBTI osobe, a i ono što je jednako važno, čini mi se, jeste da su mediji mnogo neutralniji u svom izvještavanju ili čak podržavaju pokret, što je stvarno sjajno“, rekao je Aleksandar Talijan, gost festivala koji je na šetnju doputovao iz Banja Luke.
Prijatelji_ce, saveznici_e i svi_e koji/e čine pokret
Pokret za unapređenje prava LGBTI osoba u Bosni i Hercegovini danas zaista podrazumijeva veliku mrežu podržavatelja_ica i prijatelja_ica gdje se ubrajaju i politički saveznici_e, međunarodni predstavnici_e institucija, predstavnici_e lokalnih zajednica, mediji, umjetnici_e, nevladin sektor, kao i mnogobrojni građani_ke koji na sebi svojstven način podržavaju LGBTI zajednicu. I ovaj put još jedan događaj organizovan je u prijateljskom objektu Art Kino Kriterion, odakle kažu kako im je uvijek zadovoljstvo ugostiti i organizovati kulturne događaje koji promovišu ljudska prava.
“U Kriterionu sam već tri godine. Nažalost, ili možda na sreću, nisam se zatekao na QSF-u prije deset godina. Drago mi je da danas imam priliku iz ove perspektive, mnogo srećnije i opuštenije posmatrati ovaj događaj, gdje se zaista osjećam jako lijepo. Mnogo toga se promijenilo, čemu mogu posvjedočiti i iz položaja nekoga ko je zaposlen u ovom objektu. Čini mi se da napredujemo i krećemo se u pravcu progresivnosti“, zaključio je za kraj Mirza Bradarić.
Gosti i gošće događaja imali su priliku i pogledati dva filma reditelja Dana Dansena, nakon čega su do kasno u noć mogli_e i plesati uz njemačku DJ-icu Ene Lind.
