Godina je neka ne tako daleka u budućnosti i svijet je pun surogata. Oni su prekrasni androidi, oblikovani po vlastitom odabiru, snažni poput strojeva, a opet djeluju stvarno poput ljudi. No ne radi se umjetnoj inteligenciji već njima upravljaju ljudi. Ljudi koji više uopće ne izlaze van iz kuća nego svijet doživljavaju kroz svoje surogate koji im vjerno reproduciraju sva osjetila povezani na njihov mozak.
Čitam ovih dana skandale oko fotošopiranja i pitam se – wow, jesam li samo ja mislila da se to radi i zna već godinama? Koja je zapravo razlika između nerealno retuširanog tijela manekenke Filippe Hamliton koja je procurila na photoshopdisasters.blogspot.com i izazvala globalni skandal i retuširanja koje inače gledamo? Vodstvo Ralpha Laurena je tanko tijelešce pokušalo objasniti omaškom marketinškog odjela podružnice u Japanu no čini mi se kako je ovdje bilo riječi o APP tehnici – ako prođe prođe. Upravo tu tehniku su nam podmetnuli i na početku fotošop ere kada su prvi takvi retuširani modeli zapravo prošli, i sada samo pokušavaju pomaknuti granice, a mi se čudom čudimo kakve su to perverzarije nastale iz ženskog tijela. Sablažnjeni smo njegovom nerealnošću? No već godinama gledamo ista takva nerealna tijela i to nam je do sada bilo ok? Tko određuje gdje je granica fotošopiranog i stvarnog? Ako je to javnost zašto nismo već ranije glasno rekli ne iskrivljenoj percepciji ženskog tijela i lica?
Do sada smo mi žene gledale iste takve nerealne reklame. Činjenica je da takve reklame za muškarce postoje samo u tragovima. Ponekad se pojavi kakva reklama za kremu i nestane jako brzo. Zašto je to tako – zar zaista muškarci nemaju potrebu za recimo kozmetikom? Onda ne bi postojala cijela industrija namijenjena muškarcima. Pa zašto onda nema više reklama usmjerenih na njihov fizički izgled? Zašto ne viđamo fotošopirane muškarce u borbi protiv bora, pri povećanju mišićne mase, prekrasnog osmijeha, guste kose, glatkih peta i depiliranih prsa. Dosta nam je reklama samo za žene. Muškarci oblikuju idealna ženska tijela i lica – mi žene ih podržavamo u tome želeći postići ono što nam se nameće kao lijepo i poželjno.
Pitanje je želimo li zapravo potajno svi jednog surogata kojeg ćemo oblikovati po vlastitoj želji (u filmu su svi visoki, mršavi i prekrasni, naravno – a ja bih baš recimo sebi stavila pjegice) na kojeg ćemo se prikačiti iz topline vlastitog kreveta i iskušavati život i svijet na daljinsko upravljanje? Uopće ne sumnjam da bi žene bile prve koje bi pohrlile u dućane i podržale ovu ideju i žalosti me činjenica da bi i surogati vjerojatno prošli i bili prihvaćeni u današnjem svijetu baš kao što je fotošop prošao u jučerašnjem. Zašto se odričemo sebe u zamjenu za nešto što nismo? Čitala sam da je trend i fotošopiranje fotki na Facebooku pa još više cijenim jednu frendicu koja ima pun profil slika na kojima i ne izgleda uvijek naj naj, ali ih ne skriva, ne radi selekciju, ona je ono što je i u stvarnom životu. Bravo djevojko!
