Tijekom predizborne kampanje, rodne dezinformacije, kao i ostali aspekti rodno uvjetovanog informacijskog poremećaja, bile su koncentrirane u četiri glavna narativna okvira: „rodna ideologija“ kao društvena opasnost, političarke kao neadekvatne i nedovoljno kompetentne za bavljenje politikom, migranti kao sigurnosna ugroza (s naglaskom na rodni aspekt te teme) te diskreditiranje politika rodne ravnopravnosti.
U prvom dijelu naše analize pisali smo o narativnom okviru “rodne ideologije” kao društvene opasnosti. On je bio najzastupljeniji u kampanji, ali i strukturno najsloženiji. Koristio se za širenje neznanja, zbunjenosti i/ili straha od različitih rodnih tema. Više o “ugrozama” koje dolaze kroz “rodnu ideologiju” čitajte ovdje.
U drugom dijelu analize usmjerit ćemo se na preostala tri narativna okvira.
Političarke kao neadekvatne i nedovoljno kompetentne za bavljenje politikom
Dezinformacije koje se odnose na političarke najčešće se koriste postojećim rodno stereotipnim okvirima o ženama u politici. One se prikazuju kao nepouzdane, nedovoljno pametne, previše emocionalne, nemoralne, pretjerano seksualne, ljute i sl. Stereotipizacija političarki kao nedovoljno adekvatnih za ravnopravno sudjelovanje u politici s muškarcima jedna je od glavnih karakteristika hrvatske političke kulture i medijskih prikaza godinama. Takav kontekst olakšava stvaranje rodnih dezinformacija i osnažuje ih u nanošenju štete političarkama.
Mete dezinformacijskih kampanja i ostalih oblika rodno uvjetovanog informacijskog poremećaja u ovoj predizbornoj kampanji su bile Sandra Benčić iz stranke Možemo!, Katarina Peović iz Radničke fronte te Marija Selak Raspudić iz stranke Most.
Među navedenima prednjači Benčić. Ona je prozivana po nekoliko osnova s ciljem narušavanja njena ugleda, sposobnosti i kompetencija za bavljenje politikom. Raspravljalo se o duljini njena studiranja (1,2), ali i pogrešno ispunjenom obrascu imovinske kartice u kojem nije navela iznos mjesečne najamnine koju plaća za stan u kojem boravi. Vrhunac propitivanja njenih kompetencija bila je snimka u kojoj na prosvjedu oporbenih stranaka nešto mota (kazala je cigaretu). Naime, u javnosti se raspravljalo jesu li to opijati (1,2).
Narativi vezani za Benčić u pravilu su se stvarali kroz malinformacije i počeli su i prije početka službene predizborne kampanje. Postojeća literatura nalaže da takvi narativi mogu eskalirati i u rodno uvjetovano nasilje. Do njega je došlo i u slučaju Benčić kada je na predstavljanju kandidata/kinja stranke Možemo! u 7. izbornoj jedinici verbalno napadnuta od strane muškarca, koji se predstavio kao hrvatski branitelj (1,2). Muškarac je u svom napadu koristio ranije navedene narative te je propitivao njenu kompetentnost za bavljenje politikom.
Uz nju, na meti verbalnih napada, vrijeđanja i seksizma našla se i Katarina Peović. Tako je na službenoj stranici hip – hop dvojca Tram 11 objavljen lažni foto – kolaž Peović s Mirelom Remi Priselac i manipulirani transparent Radničke fronte s natpisom „Ne damo ti Tuđmane ni metra“. Time se sugeriralo da su navedene žene pristaše nacionalističko – huškačkog pjevača Marka Pajčina poznatijeg kao Baja Mali Knindža. Uz lažne foto montaže, Peović su pratili i razni seksistički napadi kao što je izjava da je „stara kanta“ (1,2).
Pri samom kraju kampanje, počeo je i rascjep u stranci Most. Jedan od razloga je bila reakcija Marina Miletića na izjavu Marije Selak Raspudić za vrijeme predizborne debate na N1 televiziji. Postavljeno joj je pitanje: „Smatrate li da je pobačaj temeljno pravo i odluka žene?“. Ona je odgovorila DA. Time je počela i medijska i stranačka hajka na nju u kojoj je Miletić rekao da se „krivo izrazila“ ali i da „ona nije član stranke niti ima ikakvu stranačku funkciju“. Iako se ne radi o standardnoj dezinformaciji, kroz izjavu Miletića se javno patronizirala žena kako bi se, na neki način, pokazalo da nije dorasla bavljenju politikom.
Migranti kao sigurnosna ugroza
Očekivano, kao i većina predizbornih kampanja u Europi – i naša se dotakla narativa vezanih za iregularne migracije. Ti narativi često imaju za cilj stvaranje atmosfere straha, ugroze i šire ksenofobiju (1,2). U kampanji, on se isprepletao s rodnim temama.
Rodni aspekt migrantske krize očituje se u opetovanju informacija o tome da granicu isključivo prelaze vojno sposobni muškarci te da je riječ o osobama muslimanske vjeroispovijesti. Time se stvaraju asocijacije na militaristički i/ili teroristički kontekst, kao i na prijetnje ženama zbog potencijalnih seksualnih napada, silovanja i sl.
Neke od tih narativa provjeravali smo i na našem portalu. Podaci su pokazali da iako je azil zatražilo 80% muškaraca, zatražilo ga je i 20% žena. Nadalje, on je odobren je za 25 osoba muškog spola (58%) i 18 osoba ženskog spola (42%). Time je jasno da migranti nisu samo vojno sposobni muškarci te da je azil u gotovo podjednakom broju odobren i ženama i muškarcima.
Rodne dezinformacije vezane uz pitanje migracija u najvećoj su mjeri plasirali/e predstavnici/e konzervativnih i radikalno desnih stranaka, no, njima se koristio i predsjednik RH koji je podržavao platformu lijevog centra „Rijeke pravde“ i slovio kao njihov neformalni premijerski kandidat.
Osim političara i političarki, ovu su temu potencirali i mediji. Naime, rodni aspekt dezinformacija vezanih za migracije sukladan je postojećem medijskom narativu, u kojem su migracije muška domena dok se žene prikazuju kao statične, pasivne i ranjive. Pritom se često odvija negativna reprezentacija migranata. Oni se prikazuju kao mladi, snažni, vojno sposobni i izdržljivi. Time se implicira da nisu osobe u nuždi kojima treba pomoć te da primarno predstavljaju potencijalnu ugrozu.
Takav i politički i medijski narativ stvara plodno tlo za kontinuirano plasiranje dezinformacija o migracijama. Kad se one isprepletu s navedenim rodnim aspektom, otvara se prostor njihovu pooštravanju i postaju moćno oruđe za ostvarenje ksenofobnog sentimenta među građanima/kama. Posljedično, to može dovesti do ugroze ljudskih prava migranata kao i njihovog zdravlja i života.
Diskreditiranje politika rodne ravnopravnosti
Politike rodne ravnopravnosti se provode s ciljem uklanjanja rodne diskriminacije u svim oblicima te s ciljem uspostave stvarne rodne ravnopravnosti. U ovoj predizbornoj kampanji neke od tih politika su se željele diskreditirati. Predstavit ćemo dva najznačajnija primjera.
Predsjednica stranke Odlučnost i pravednost (OiP), Karolina Vidović Krišto izjavila da su rodne kvote na izbornim listama protuustavne. Dodala je i da je govoriti o podzastupljenosti spola čista diskriminacija. Na Libeli smo provjerile te tvrdnje. Zaključak je da su „rodne kvote na izbornim listama rezultat posebnih mjera niza zakona, a proizlaze iz Ustava RH. Kao takve one se uvode sve dok se ne ispravi nepovoljan položaj neke skupine u društvu. Stoga se ne mogu smatrati diskriminacijom, a ni protuustavnima.“
Drugi primjer je, očekivano, pitanje Istanbulske konvencije. Odnosno, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Radi se o pravno obvezujućem dokumentu. Svojim se potpisom Hrvatska obvezala da je provođenje te Konvencije jedna od zadaća domaće rodne politike. U kampanji se propitkivala njena uspješnost u borbi protiv nasilja nad ženama te se tražila njena deratifikacija tj. parcijalna deratifikacija od strane Domovinskog pokreta (1,2). Potonje se može smatrati napadom na službene rodne politike RH. Da taj tip deratifikacije nije moguć, pisao je Faktograf.
Ovaj tip dezinformiranja, posebice za vrijeme predizborne kampanje za parlamentarne izbore RH, izravan je napad na rodne politike koje je država donijela kao temeljne mehanizme ostvarivanja rodne ravnopravnosti u hrvatskom društvu.
Posljedice rodnih dezinformacija
Kao što se vidi iz navedenih primjera, predizborna kampanja za parlamentarne izbore u Republici Hrvatskoj 2024. godine obilježena je različitim manifestacijama rodno dezinformirajućeg sadržaja te sadržaja koji odgovara drugim oblicima rodno uvjetovanog informacijskog poremećaja.
Osim navedenih i u literaturi već uobičajenih elemenata rodno dezinformacijskog diskursa, ono što obilježava predizbornu kampanju koja se pratila, jesu vrlo izravni i učestali napadi na djelovanja, politike i postignuća u sferi rodne ravnopravnosti. Odnosno, izravna osporavanja legitimiteta tih politika i postignuća aktera koji ih zagovaraju.
Jedan od glavnih ciljeva dezinformacijskog djelovanja je kreiranje atmosfere zbunjenosti, kaosa i/ili straha u javnom prostoru, s nakanom ostvarenje neke vrste (političke) koristi. Ako to uzmemo u obzir, izjave koje pozivaju na dokidanje stečenih prava iz područja rodne ravnopravnosti nisu samo dezinformacijske. One mogu posljedično dovesti do političke zabrane ili supresije nekih demokratskih vrijednosti u društvu.
*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Ona su dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
