Važnost korištenja roditeljskog dopusta od strane očeva je iznimno bitna promatra li se rodna dimenzija skrbi. Istraživanja pokazuju da je individualno, neprenosivo pravo očeva na plaćeni dopust važan element prilikom kreiranja učinkovitih rodnih politika. Odnosno, politika koje će pridonijeti rodno ravnopravnoj raspodjeli obveza vezanih za skrb (1,2).
Početkom ovog mjeseca Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE) objavio je rodnu analizu „Povratak na tržište rada nakon roditeljskog dopusta“. Analiza je pokazala da i dalje postoji veliki nerazmjer u korištenju roditeljskog dopusta. Naime, žene su one koje ga koriste u velikoj mjeri dok je broj muškaraca koji ga koriste i dalje malen. „Unatoč promjenama u regulativama koje potiču muškarce da uzmu roditeljski dopust, samo mali broj očeva se na to odlučuje nakon dolaska djeteta. A kada to i učine, njihov dopust je puno kraći nego onaj koji uzimaju majke“, stoji u analizi EIGE-a.
I podaci OECD-a (Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj) pokazuju da su većinom žene te koje koriste plaćeni roditeljski dopust. Zemlje koje su iznimka su Danska, Švedska i Portugal, gdje su muškarci primatelji novčane naknade u 45 posto slučajeva. Jedino u Luksemburgu je veći udio muškaraca nego žena. Iznosi 53 posto. Iako ti rezultati proizlaze i iz razlike u duljini rodiljinog i roditeljskog dopusta koje su drugačije od zemlje do zemlje, podaci OECD-a pokazuju da je prosječan broj dana za koji je isplaćena naknada za roditeljski dopust po djetetu u godini viši za žene, nego za muškarce.
Razlozi manje zainteresiranosti očeva za roditeljski dopust
Analiza EIGE-a pokazuje da kad muškarci i uzimaju očinski dopust, to čine nakon rođenja djeteta. Razlozi u kojima leži uzrok manje zainteresiranosti očeva za roditeljski dopust su dvojaki. Jedno je zabrinutost za sigurnost prihoda, a i samog posla nakon povratna na radno mjesto. Druga je pritisak koji očevi osjećaju od strane poslodavaca i muških kolega, da ne uzimaju roditeljski dopust. Zbog norma koje dolaze s maskulinitetom, očevi osjećaju pritisak da se moraju distancirati od obitelji kako bi pokazali da su predani poslu i radnom mjestu (1,2).
Roditeljski dopust je općenito manje plaćen od rodiljinog ili očinskog dopusta. Podaci OECD-a pokazuju da naknade za roditeljski dopust obično pokrivaju tek 48 posto prethodne zarade pojedinaca. Istraživanja pokazuju da bolje plaćen dopust dovodi do veće stope muškaraca koji ga uzimaju (1,2). „Povećanje uloge očeva u neformalnoj skrbi o djeci putem roditeljskog dopusta ključno je za promicanje rodne jednakosti kod kuće i na poslu“, smatraju u EIGE-u.
Koliko očeva u RH koristi roditeljski dopust?
Trend u kojem je roditeljski dopust rezerviran za žene nije zaobišao ni našu zemlju. Prema najrecentnijem izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova (2023.), roditeljski dopust je koristilo svega 4,2 posto očeva, što je blagi porast u odnosu na 2022. godinu kada ga je koristilo 4,05 posto očeva. Pravobraniteljica naglašava da pritom treba imati na umu da su naknade za korištenje roditeljskog dopusta porasle od 1. siječnja 2023., stupanjem na snagu novog Zakona o rodiljinim i roditeljskim potporama (1,2). Smatra da i to može biti jedan od razloga blagog porasta. Neovisno o tome, statistički pokazatelji godinama pokazuju da je Hrvatska među članicama EU gdje očevi najmanje koriste dopuste za djecu.
U javnom priopćenju povodom Dana očeva, Pravobraniteljica je istaknula da su očevi u RH i dalje opterećeni patrijarhalnim rodnim ulogama u kojima se od njih primarno očekuje ekonomska skrb za djecu i obitelj. Takva očekivanja zasigurno ne doprinose korištenju prava koje očevi imaju vezano za dijete u najranijoj dobi.
I Izvješće za 2023. godinu naglašava nedostatak podrške očevima u korištenju roditeljskog i drugih dopusta povezanih s rođenjem djeteta. Kao i analiza EIGE-a, Pravobraniteljica navodi da je jedan od faktora niskog postotka uzimanja roditeljskog dopusta od strane očeva i strah od posljedica na radnom mjestu.
Ono što ohrabruje je novo pravo u sustavu rodiljinih i roditeljskih potpora – očinski dopust (1,2,3). Iako je 2023. godina prva godina u kojoj se to pravo koristilo, podaci pokazuju da je osam puta više očeva koristilo očinski u odnosu na roditeljski dopust. Odnosno, dok je roditeljski dopust koristilo svega 2.022 muškarca, očinski je koristilo 16.289 muškaraca.
Očinski dopust definiran je kao dopust zaposlenog ili samozaposlenog oca ili njemu izjednačene osobe koja se brine o djetetu povodom rođenja djeteta, radi pružanja njege i podizanja djeteta. Navedeni očevi imaju pravo, nakon rođenja djeteta, na očinski dopust u neprekidnom trajanju od 10 radnih dana za jedno dijete do 15 dana u slučaju istodobnog rođenja više djece. On se može koristiti do navršenih šest mjeseci djetetova života. Važno je napomenuti i da naknada plaće za vrijeme očinskog dopusta odgovara punoj plaći i nije limitirana, za razliku od roditeljskog dopusta kod kojeg je visina naknade limitirana.
U skladu sa svime navedenim, u izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova stoji i da su životna dob i majčinstvo i dalje glavne prepreke rodne diskriminacije žena na tržištu rada. „U našem društvu još uvijek prevladava stereotipno stajalište da su žene te koje bi trebale primarno obavljati sve ili većinu obveza vezanih za kućanstvo i brigu oko djece i svih članova obitelji, što zaposlene žene dvostruko opterećuje i dovodi do nejednakosti u startnim pozicijama žena i muškaraca. Uloga poslodavca u omogućavanju i poticanju usklađivanja poslovnog i privatnog života je stoga jedna od ključnih za zaposlene roditelje, uz razvoj odgovarajućih i dostupnih usluga skrbi za djecu i starije“, stoji u izvješću.
Veća odsutnost s tržišta rada otežava ponovno zapošljavanje ženama
Upravo nerazmjer u korištenju roditeljskog dopusta EIGE smatra jednim od faktora koji otežavaju ženama povratak na radna mjesta, a u konačnici limitira i mogućnosti žena na tržištu rada. Naime, istraživanja pokazuju da veća odsutnost s tržišta rada otežava ponovo zapošljavanje ženama (1,2). Dulje izbivanje može naštetiti mogućnostima karijernog napretka i visini plaća, posebno za žene. Majke se često doživljava kao manje posvećene poslu pa ih se tako manje smatra prikladnima za promaknuća nego li žene bez djece sa sličnim kvalifikacijama (1,2,3). Zanimljivo je da muškarci s djecom rade više sati i više zarađuju od muškaraca bez djece. S druge strane, plaće žena s djecom bilježe smanjenje nakon poroda i u budućnosti ostaju niže.
U 2023. je tako primjerice 32 posto zaposlenih žena s djecom u EU između 25 i 54 godine radilo smanjeno radno vrijeme, u odnosu na 20 posto žena koje nemaju djecu. Za muškarce su ti postoci manji. Radi se o pet posto muškaraca s djecom i sedam posto muškaraca bez djece. Svaka četvrta žena (26%) u usporedbi sa samo šest posto muškaraca izjavila je da je briga o djeci ili nekom drugom u kućanstvu glavni razlog za rad s nepunim radnim vremenom. Osim toga, EIGE analiza pokazuje da je u 2023. godini, 26 posto žena između 25 i 54 godine (doba u kojem najviše ljudi stvara obitelj) koje su željele raditi, to nisu mogle zbog brige o obitelji. Istovremeno, to je bila realnost za samo četiri posto muškaraca.
Jedan od najvažnijih razloga ekonomske neaktivnosti ili smanjenog opsega radnog vremena je nemogućnost pristupa ili nedovoljno kvalitetno riješena formalna skrb, posebice za djecu. Gotovo polovica osoba koje rade u smanjenom ranom vremenu bi se vratila na puno radno vrijeme kada bi taj segment bio bolje organiziran.
Briga o obitelji sa sobom nosi brojne posljedice za žene. Osim otežane zapošljivosti žena, posljedično je značajan faktor i u jazu u plaćama i mirovinama između žena i muškaraca (1,2), kao i jedan od razloga neravnopravne podjele brige o kućanstvu (1,2).
Politike EU za postizanje ravnoteže između obitelji i posla
Roditeljski dopust postoji u svim EU zemljama, no politike i pravila za njegovo uzimanje se razliku od zemlje do zemlje (1,2). Npr. fleksibilni uvjeti rada kao što je samozapošljavanje, ugovori na određeno vrijeme (posebice na manje od 12 mjeseci), novi oblici rada i sl. mogu biti otežavajući faktor za mogućnost uzimanja roditeljskog dopusta. EIGE smatra da treba razmotriti postojeće legislative i prilagoditi ih novim oblicima rada.
Tako je EU u posljednjih nekoliko godina donijela različite politike i pravila koje imaju za cilj osigurati ravnotežu između brige za obitelj i obavljanja plaćenog posla. Jedne od tih su i Direktiva o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi iz 2019. godine i Europska strategija za skrb iz 2022. godine.
Direktivom iz 2019. želi se utjecati na zemlje članice Unije da aktivno potiču oba roditelja da se uključe u brigu o djeci. To uključuje fleksibilnije oblike rada (smanjeno radno vrijeme, fleksibilno radno vrijeme, fleksibilnost mjesta rada). Smatraju da fleksibilniji rad pomaže da se lakše usklade obveze vezane uz obitelj s poslovnim odgovornostima. Osim toga, direktiva je prepoznala i nužnost da se hitno poboljšaju radni i životni uvjeti za roditelje, a posebno za majke. Razlozi su manja zastupljenost žena na tržištu rada i niže plaće od muškaraca.
Nastavno na nju, 2022. godine Europska Komisija je predstavila Europsku strategiju za skrb kojoj su ciljevi povećati žensku zapošljivost, poboljšati radne uvjete žena i unaprijediti ravnopravnost spolova. Neki od ciljeva strategije (do 2030.) koji bi trebali pomoći ženama da se lakše vrate na tržište rada su: „da je 50 posto djece mlađe od tri godine u ranom obrazovanju i skrbi te da je 96 posto djece u dobi od tri godine do obveznog osnovnog obrazovanja u ranom odgoju i obrazovanju.“ Osim toga, direktivom se preporučuje (između ostalog) i poticanje ravnopravne podjele brige o djeci između roditelja kako bi se borilo protiv rodnih stereotipa. I strategija, kao i ranija direktiva podržava fleksibilnije radno vrijeme kako bi se osiguralo lakše usklađivanje obiteljskih i poslovnih obveza i odgovornosti.
Puževim koracima do bolje pozicije žena
Navedene legislative, kako na EU razini, tako i na RH razini imaju za cilj poboljšati poziciju žena na tržištu rada i osigurati bolju rodnu raspodjelu brige za obitelj.
Podaci pokazuju da je briga za obitelj, posebice u okviru roditeljskog dopusta, i dalje uglavnom rezervirana za žene. Sukladno tomu, žene dulje izbivaju s tržišta rada što posljedično, kako i istraživanja pokazuju, otežava ponovno zapošljavanje žena te pridonosi rodnom jazu u plaćama i neravnopravnoj raspodjeli brige o kućanstvu.
Istraživanja i statistike pokazuju da minimalni pomaci postoje, no ostaje nam vidjeti koliko će vremena i legislativa trebati da briga o djeci ne bude više primarno ženina odgovornost.
