Tijekom predizbornih kampanja prošle godine nerijetko se problematizirala promjena spola maloljetnika i maloljetnica i/ili hormonalne intervencije vezane uz promjenu spola kod navedene dobne skupine (1,2,3). Posljednje u nizu su bile izjave Branke Lozo, kandidatkinje za predsjednicu stranke DOMiNO. Tako je na predizbornoj debati na HRT-u kazala da „navodno je do sada već preko 200 mladih maloljetnika bilo podvrgnuto tzv. promjenama spola, odnosno operativnom sakaćenju“. U debati na RTL televiziji je kazala da se zalaže da se svi oni koji su sudjelovali u operativnim zahvatima „tzv. sakaćenju djece“ u smislu promjene spola da se kazneno progone i da plate odštetu onima koji su kao maloljetnici podvrgnuti takvim strahotama.
Ivana Kekin joj je u replici na RTL-u kazala: „niti jedno dijete gospođo Lozo – to iz debate u debatu iznosite, možda ne znate – u Hrvatskoj se ne izvode operacije spola nad maloljetnom djecom.“ Isto je u medijskim istupima kazala i stručnjakinja koja se nalazi na službenoj listi stručnjaka/inja koji/e imaju iskustva rada s transrodnim osobama koju je objavilo Ministarstvo zdravlja – klinička psihologinja Nataša Jokić – Begić (1,2).
Jokić – Begić je kazala u intervju za portal Srednja.hr: „Kod nas se ne rade operacije, posebno ne „donja operacija“. Transrodne osobe iz Hrvatske na operacije odlaze u inozemstvo, prije svega u Beograd koji je svjetski centar, a tamo možete na operaciju jedino ako ste punoljetni. Priča da se u Hrvatskoj provode operacije promjene spola na maloljetnim trans osobama i djeci su manipulacije.”
Kako bismo dodatno provjerile tvrdnje o operacijama maloljetnika/ica poslale smo upite Ministarstvu zdravstva i Državnom zavodu za statistiku. Uz to, kontaktirale smo bolnice koje se u medijskim napisima navode kao one koje vrše ili potencijalno vrše neke od operacija povezane s promjenom rodnog identiteta kao što su KBC Zagreb, Specijalna bolnica Agram i KB Dubrava (1,2,3).
S kakvim informacijama raspolažu tijela javne vlasti?
Prema statistici koju je Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova dostavilo Ministarstvo zdravstva, odnosno Nacionalno zdravstveno vijeće, u razdoblju od 2015. do 2023. godine, zaprimljeno je 194 zahtjeva za izdavanje mišljenja o promjeni spola ili odabira života u drugom rodnom identitetu. Taj podatak je javno dostupan u izvješću PRS iz 2023. godine (posljednje javno dostupno izvješće).
U njemu stoji da je od svih zaprimljenih zahtjeva, pozitivno riješeno njih 172 iliti 89 posto. Jedna je osoba odustala od zahtjeva, dok je 21 zahtjev u postupku rješavanja ili ih podnositelji/ice zahtjeva nisu kompletirali.
„Kada gledamo spolnu tranziciju iz ugla odabira željenog spola, odnosno života u drugom rodnom identitetu, uočavamo da je skoro svake godine duplo više podnesenih zahtjeva za život u muškom rodnom identitetu nego za život u ženskom rodnom identitetu“, stoji u izvještaju.
Nadalje, Faktograf je krajem prošle godine, u listopadu, provjeravao tvrdnju da 800 djece čeka promjenu spola, koju je rekao Pavle Kalinić, bivši pročelnik zagrebačkog Gradskog ureda za upravljanje hitnim situacijama. Uz navedeno, gostujući na Večernjem TV-u je kazao da „kada dijete hoće promjenu spola, da ne mora imati 18 godina…“ Ministarstvo zdravstva je tom prilikom za Faktograf kazalo da u tom trenutku nisu imali niti jedan neriješeni zahtjev za promjenu rodnog identiteta maloljetne osobe. Dodali su i da je na posljednjoj sjednici Nacionalnog zdravstvenog vijeća od ukupno 12 zahtjeva samo jedan bilo od maloljetne osobe.
Uz to, dostavili su Faktografu tablicu sa zahtjevima vezanim za promjenu rodnog identiteta punoljetnih i maloljetnih osoba u razdoblju od 2015. do 2023. godine. Prema tim podacima, u tom vremenskom razdoblju zahtjev je poslalo 183 osoba, od čega su maloljetne bile 23 osobe. Napominjemo da se radi o zahtjevima koji su obrađeni u vremenskom razdoblju od devet godina.
Iva Žegura, klinička psihologinja i stručnjakinja s ranije spomenute liste stručnjaka/inja je kazala prije godinu dana da „kada je riječ o statistikama, samo je oko 200 osoba od Nacionalnog zdravstvenog vijeća dobilo potvrdu o priznanju činjenice života u drugom rodnom identitetu. Dio transrodnih osoba je u procesu, a dio iz različitih razloga nikada neće ući u postupak ni doći do stručnjaka.“
Što točno znači podnošenje zahtjeva Nacionalnom zdravstvenom vijeću?
Naime, kada osoba nakon procesa dijagnostike želi promjenu rodnog identiteta u dokumentima, psihijatar, psiholog i endokrinolog izrađuju svoje mišljenje za Nacionalno zdravstveno vijeće prema Pravilniku o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola i životu u drugom rodnom identitetu. Tada navedeno Vijeće donosi mišljenje za pravno priznanje rodnog identiteta. Važno je naglasiti da kako bi se pravno priznanje dobilo, nije nužno da osoba prođe kroz operativne intervencije vezane za promjenu rodnog identiteta.
O složenosti promjene rodnog identiteta smo već pisale. Svi koraci vezani uz nju su i detaljno objašnjeni u „Stručnim smjernicama za izradu mišljenja zdravstvenih radnika i psihologa o utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola i životu u drugom rodnom identitetu“, koje je izradilo Ministarstvo zdravstva. U smjernicama stoji da osobe koje zatraže zdravstvenu skrb zbog rodne disforije mogu razmotriti niz različitih terapijskih opcija među kojima su promjena imena i podataka o spolu na osobnim dokumentima, psihoterapija (individualna, u paru, s obitelji ili grupna), glasovna i komunikacijska terapija, hormonska terapija, uklanjanje dlaka, kao i kirurški zahvat prilagodbe primarnih i/ili sekundarnih spolnih obilježja.
O različitosti tretmana govori i klinička psihologinja Žegura. „Neke transrodne osobe žele medicinski tretman kako bi uskladile svoje vanjske karakteristike s unutarnjim osjećajem tko su po pitanju roda. Ti medicinski tretmani su različiti i uključuju hormonalni tretman i pojedine medicinske zahvate te kirurške postupke namijenjene potvrđivanju rodnog identiteta i nisu uvjet da se osoba svakodnevno prezentira vezano za svoj rod onako kako se i osjeća. Kada transrodna osoba učini potpunu tranziciju, dakle kada hormonalno i kirurški potpuno uskladi svoj spol sa svojim rodnim identitetom, tada govorimo o transseksualnosti, odnosno o transspolnim osobama.“
Dakle, da rezimiramo – 200ak osoba podnijelo je zahtjev za izdavanje mišljenja o promjeni spola ili odabira života u drugom rodnom identitetu. Većini je on odobren, što znači da im je pravno priznat željeni rodni identitet. To ne znači da su te osobe napravile operacione zahvate, niti su sve (prema gore navedenim podacima) maloljetne. Štoviše, vrlo je malen broj osoba koje su maloljetne.
Kako bismo utvrdile postoji li statistika o osobama koje su promijenile spol u Hrvatskoj (prvenstveno kroz kirurški/operativni zahvat), odnosno jesu li među njima i maloljetne osobe, uputile smo službeni upit Ministarstvu zdravstva i Državnom zavodu za statistiku. Iz potonjeg su nam odgovorili da „Državni zavod za statistiku ne raspolaže traženim podacima te smo slobodni uputiti Vas na Ministarstvo zdravstva.“ Iz Ministarstva zdravstva, unatoč zakonskom roku, do dana objave ovog članka nismo dobili nikakav odgovor niti razlog izostanka istoga.
Informacije dobivene od ustanova u kojima se (navodno) izvode operacije spola
Podaci o mjestima koja vrše operativne zahvate vezane za promjenu rodnog identiteta su vrlo ograničeni, no u medijskim napisima se navode mjesta kao što su KBC Zagreb, KB Dubrava i Specijalna bolnica Agram (1,2,3). Tako na stranicama KolekTIRV-a, udruge za prava trans, interspolnih i rodno varijabilnih osoba, piše da se uputnicu za pregled na plastičnoj kirurgiji zbog tzv. gornje operacije (operacija uklanjanja dojki) može dobiti nakon psihološke obrade.
„Tijekom pregleda bi kirurg trebao dogovoriti termin i metodu operacije kao i pretrage koje je potrebno obaviti prije operacije”, stoji na stranicama KolekTIRV-a. Što se tiče troškova, informacije variraju od osobe do osobe pa se ne može sa sigurnošću utvrditi jesu li troškovi pokriveni od strane HZZO-a, uz dopunsko zdravstveno osiguranje. Na njihovim stranicama piše i da se u Hrvatskoj ne obavljaju tzv. donje operacije. Odnosno, operacije genitalija i reproduktivnih organa. Kažu i da postoji informacija da u KB-u Dubrava potencijalno postoji tim educiran za ove operacije no, prema saznanjima udruge, nisu ih izvodili. Većina osoba kojima je ova operacija potrebna ide o vlastitom trošku u Srbiju, druge zemlje EU ili izvan EU.
Upitale smo KB Dubrava o operacijama spola u toj ustanovi, kao i jesu li njima „podvrgnuti maloljetnici/e“. Primile smo odgovor izv. Prof. dr. sc. Rade Žica, dr. med., predstojnika Klinike za plastičnu, rekonstrukcijsku i estetsku kirurgiju. Rečeno nam je da na navedenoj klinici postoje specijalisti koji su educirani za izvođenje svih dijelova operacija promjene spola osim ginekološkog dijela. No, zadnje operacije i to samo odstranjenje tkiva dojke rađene su prije epidemije Covid – 19. Uz to, izričito su napisali „da nikada nisu operirali maloljetne osobe“.
“Ističemo, da je prije odlaska iz Kliničke bolnice Dubrava, kolega prof. dr.sc. Srećko Budi, dr. med., izvodio operacije odstranjivanja/mastektomije i rekonstrukcije grudi, isključivo punoljetnim pacijentima ali nije radio promjene spolnih organa. Od kada je kolega otišao iz naše ustanove radimo samo odstranjivanje/mastektomiju i rekonstrukciju grudi punoljetnim pacijentima i to uz svu potrebnu prethodnu liječničku obradu što podrazumijeva detaljnu evaluaciju psihijatra i liječenje endokrinologa prije operativnog zahvata. Takvih pacijenata imamo nekoliko i nalaze se na listi čekanja s obzirom da je to elektivni zahvat, a imamo veliki broj pacijenata s malignim bolestima i drugim hitnim stanjima koji imaju prioritet“, kazali su iz KB Dubrava.
To je i jedina zdravstvena ustanova koja nam je odgovorila na upit.
Nedostatak službenih podataka pogoduje širenju potencijalnih dezinformacija
Informacije do kojih smo došle sugeriraju da se u Hrvatskoj ne provode operacije nad maloljetnim osobama. Također, podaci pokazuju i da je broj maloljetnih osoba koje su u nekoj vrsti terapije (primjerice hormonske) vezano za promjenu rodnog identiteta vrlo malen (1,2).
Ipak, teško je sa sigurnošću – bez statističkih podataka nadležnih institucija – donijeti u potpunosti točan sud o potencijalnoj dezinformaciji koja se u proteklih nekoliko godina širi medijskim i javnim prostorom. Međutim, može se nedvojbeno utvrditi da se manipulira brojem maloljetnih osoba koje prolaze kroz različite terapijske opcije vezane za promjenu rodnog identiteta.
Sve dok nadležne institucije ne iznesu pravovaljane podatke – ovakvi javni istupi će bit će dijelom potencijalno dezinformacijskih narativa koji mogu štetiti rodnim manjinama u društvu. Osim toga, na taj se način uskraćuje javnosti pravo na točne, jednoznačne i provjerene informacije.
Nesuradnju nadležnog Ministarstva problematizira i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u ranije spomenutom izvještaju. U njemu navodi da već četvrtu godinu za redom izostaje suradnja Ministarstva zdravstva kao ključnog nadležnog tijela u području zaštite zdravstvenih prava transrodnih osoba.
„Kako bi se izbjeglo daljnje diskriminatorno tretiranje transrodnih osoba u području pružanja zdravstvenih usluga, Pravobraniteljica je tijekom izvještajnog razdoblja intenzivirala svoju suradnju s udrugama civilnog društva za promicanje i zaštitu prava trans, interspolnih i rodno varijantnih osoba. S druge strane, Ministarstvo zdravstva nastavilo se oglušivati na Pravobraniteljičine pozive na suradnju i to unatoč opetovanom traženju da se žurno organizira sastanak s ciljem iznalaženja optimalnih rješenja za uočene probleme“, stoji u izvješću.
*terminologija “promjena spola” je korištena u dijelu članka jer je kao takva navedena u izjavama javnih aktera/javnih tijela.
*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
