Marš Solidarnosti: Trešnja je crvena! održat će se u subotu 22. studenoga. Radi se o sedmom maršu Mreže antifašistkinja Zagreba, koji će se sastojati od edukacijsko – revolucionarne šetnje Trešnjevkom te tribine i zabavnog programa u Centru za kulturu Trešnjevka.
Povorka će posjetiti mjesta koja su važna za ilegalnu aktivnost pokreta otpora za vrijeme Drugog svjetskog rata, spomenike tom dobu te odati počast mjestima čiji je sjaj ugašen, kao što su nekadašnja tvornica Vesna i kino Triglav. Također, posjetit će stadion Nogometnog kluba Zagreb, na kojem djeluje jedna od rijetkih navijačkih skupina koja se bori protiv rasizma i homofobije.
Ususret Maršu razgovarali smo sa zborom Praksa, koji će nastupiti u Centru za kulturu Trešnjevka. Zbor je osnovan u Puli s ciljem da iskaže nezadovoljstvo socio – ekonomskim stanjem u gradu i državi. Razgovarale smo sa članicama zbora o ideji za osnutak, objektu njihova nezadovoljstva, željenoj promjeni, dosadašnjim nastupima te o tome što su pripremile za Marš solidarnosti.
Kako i kada je zbor osnovan?
Zbor Praksa je osnovan u ožujku 2014. godine. Događaji u gradu, kao što je štrajk radnika i radnica te otkazi u “Glasu Istre”, štrajk i propast Arena trikotaže te želja gradskih vlasti da se privatizira poluotok Muzil, su nas na neki način natjerali da se nađemo i odlučimo što možemo učiniti da se i naš glas čuje. Tako smo odlučile krenuti sa sastancima, odnosno probama.
Zbor je osnovan iz želje da pjevanjem iskažete nezadovoljstvo sadašnjim socijalnim i ekonomskim stanjem u gradu i državi općenito. Čime ste to nezadovoljne?
Izvor našeg nezadovoljstva je bogaćenje vlasnika preko leđa šire grupe stanovništva, što nas već godinama osiromašuje i vodi u egzistencijalnu propast. Mislimo da je nužno to intimno nezadovoljstvo izraziti socijalnim buntom i izaći iz naših stanova. Zato smo se okupile i izašle na ulicu s pjesmama koje govore o društvenim razlikama u kojima živimo, klasnoj solidarnosti te nadilaženju nacionalnih barijera. Pjesmama koje su stoljećima služile političkom osnaživanju obespravljenih.
Na koji način želite utjecati na promjenu postojećeg stanja?
Mislimo da je pjesma jako snažan i prodoran medij za emancipaciju svih nas koji smo pogođeni trenutnom ekonomskom i političkom situacijom. To smo i same doživjele kada smo ispred pulske gradske palače pjevale na protestu protiv privatizacije pulske vojarne Muzil i kada je cijeli trg zajedno počeo pjevati gradskoj vlasti “Padaj silo i nepravdo”. Jedna od stvari u našem repertoaru je španjolska anarhistička pjesma “Ay Carmela”, koja u Rundekovu prepjevu romantičarski progovara “gdje se ova pjesma čuje tamo srce pobjeđuje”. Svjesni smo da se samo pjevanjem neće promijeniti ova situacija, ali nadamo se da ćemo ponosno pjevati nove pjesme promjene koja će uslijediti.
Zašto ste nezadovoljstvo odlučile iskazati pjevanjem?
Volimo pjevati. Shvatile smo da iskazivanje nezadovoljstva najbolje radimo pjevanjem i odabirom takvih pjesama, koje su po našem mišljenju, u današnje vrijeme više nego aktualne.
Smatramo da bi svatko trebao iskoristiti ono što najbolje zna raditi kako bi se pokušalo nešto promijeniti u ovakvom, pasivnom i uplašenom društvu.
Gdje ste do sada nastupale?
Do sada je Zbor u kratkom razdoblju nastupao na akcijama u Puli i Istri koje su bile povezane s otporom građana, radničkim štrajkom i povezivanjem raznih nezadovoljnih grupa, u širu zajedničku priču. Nastup koji nam je najviše značio bio je na prosvjedu protiv izglasavanja GUP-a kada su gradski vijećnici glasali za to da se na poluotoku Muzil u Puli, koji je veličine petine grada, napravi golf teren s 18 rupa. Pjevale smo pred publikom od oko 400 prosvjednika koji su pjevali s nama. Bilo je prekrasno uvjeriti se kakva se energija može stvoriti u takvim situacijama.
U subotu se održava Marš solidarnosti u Zagrebu pod nazivom ‘Trešnja je crvena! Zašto Vam je sudjelovanje na njemu važno i što ste pripremile?
Važno nam je podržati Marš solidarnosti u Zagrebu, kao što nam je bila bitna podrška iz drugih gradova u trenucima socijalne konfrontacije u Puli. Za ovu priliku ćemo pjevati našu najdražu pjesmu, naziva “Sebben che siamo donne”, koju smo u više navrata posvećivali radnicama Arena trikotaže u Puli tijekom njihova šestomjesečna štrajka. Pjesmu su pjevale radnice u rižinim poljima u Italiji početkom prošlog stoljeća te govori o hrabrosti i zajedništvu žena/radnica protiv gospodara. Pjevat ćemo još nekoliko pjesama, ali neka budu iznenađenje!
Veselimo se nastupu i pozivamo sve da nam se pridruže u pjevanju!
Pjesma zbora:
Padaj silo i nepravdo
Padaj, silo i nepravdo,
narod ti je sudit zvan;
bjež’te od nas noćne tmine,
svanuo je i naš dan!
Gradove smo vam podigli,
turne, kule gradili,
od uvijek smo roblje bili
i za vas smo radili!
Pravo naše ugrabljeno
amo natrag dajte nam,
ne date li, ne molimo,
uzet će ga narod sam!
