Tehnička podrška organizacijama civilnog društva (TACSO) nastavlja rad na jačanju organizacija civilnog društva (OCD) u participativnoj demokraciji u zemljama korisnicama Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) na zapadnom Balkanu i u Turskoj. Ovaj regionalni projekt koji je startao sa radom u kolovozu 2009. ljetos je produžen na još dvije godine. Projekt, na osnovi ugovora s Općom upravom za proširenje Europske komisije, provodi švedska konzultantska kuća SIPU International i to u 8 zemalja: Albaniji, Bivšoj Jugoslavenskoj Republici Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Kosovu prema UNSCR 1244/99 te Srbiji i Turskoj. Tijekom sljedeće dvije godine TACSO projekt posebno se želi usredotočiti na suradnju OCDa i vladinih institucija kao i na jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva za zagovaranje.
Proširenje Europske unije smatra se jednim od glavnih sredstava osiguranja trajnog mira i stabilnosti. U procesu stabilizacije i pridruživanja snažno civilno društvo igra ključnu ulogu u predstavljanju širokog spektra interesa i alternativnih pogleda unutar društva. Organizacije civilnog društva promoviraju osnovne vrijednosti demokracije, ljudskih prava, dobrog upravljanja i vladavine prava te imaju vodeću ulogu u reformama neophodnim za ulazak njihovih zemalja u EU te unaprjeđenje života građana/ki u njihovim društvima.
Prije dva tjedna je u Zagrebu održan radni sastanak o potpori TACSO projekta umrežavanju i partnerstvima organizacija civilnog društva. I Neslihan Ozgunes je kao savjetnica TACSO projekta u Turskoj, između ostalih, sudjelovala na ovom radnom sastanku. S pozicije osobe dobro upućene u status i stanje organizacija civilnog društva te i u problematiku medijske (ne)slobode u Turskoj, Neslihan nas je detaljnije izvjestila o TACSO-u kao i o demokratskim procesima u Turskoj danas.
Kolika je važnost TACSO-a kako za ovu regiju (Zapadni Balkan i Turska) tako i za Europsku uniju u budućnosti?
TACSO u cijeloj regiji pruža jedan odličan forum za interakciju i učenje. Jednako tako je i dobar forum za interakciju sa sudionicima iz EU. Štoviše, TACSO, trenutno, u značajnoj mjeri osigurava izgradnju kapaciteta za organizacije civilnog društva koje bi, u budućnosti, mogle nastaviti koristiti sektoru.
Glavna svrha TACSO projekta povećanje je kapaciteta organizacija civilnog društva i jačanje njihove uloge unutar participativne demokracije. Koja su, do sada, najveća postignuća ovog projekta pokrenutog 2009. godine?
TACSO je regionalni projekt s uredima u 8 IPA zemalja u regiji. I dok svaki nacionalni ured djeluje na nacionalnoj razini, sve aktivnosti u službi su općeg cilja projekta; a to je jačanje demokratskih sudjelovanja organizacija civilnog društva u regiji. U tom smislu svaka je zemlja dala značajnu podršku jednom ili više od sljedećeg: u promjeni zakona da budu naklonjeniji civilnom društvu, u uspostavljanju ureda državne uprave za dijalog sa civilnim društvom, u uspostavljanju mehanizama za sudjelovanje u donošenju odluka te u podržavanju platformi i mreža koje sprovode lobiranje i zagovaranje. U Turskoj smo, na primjer, podržali osnivanje regionalne LGBT mreže koja sada radi protiv homofobije u regiji što je jedan od primjera dobre prakse u umrežavanju. Od strane naše savjetodavne skupine podržali smo, također, i studijski posjet turskog Odjela udruga (Department of Associations) te OCDa Hrvatskoj kako bi naučili više o hrvatskom Uredu za udruge i o Savjetu za razvoj civilnoga društva koji, na različitim nivoima, podržavaju civilno društvo u sudjelovanju u donošenju odluka. Razmjena najboljih primjera iz prakse kroz studijske posjete i konferencije, kao što je konferencija o osiguranju kvalitete održana u Hrvatskoj ili konferencija o održivosti organizacija civilnog društva održana u Srbiji, jedna je od dobrih značajki TACSO-a na regionalnom nivou.
Na koje sve načine TACSO pomaže u očuvanju demokracije u Turskoj?
TACSO u Turskoj pruža potporu organizacijama civilnog društva na različitim nivoima. S jedne smo strane, u cijeloj zemlji, održali dosta treninga da bi se izgradila svijest o ulozi civilnog društva u donošenju odluka te o važnosti zagovaranja i kreiranja politike, kao i za izgradnju vještina sudionika kako bi oni, na taj način, bili u stanju sprovoditi svoje aktivnosti. S druge strane, podržavamo mreže i platforme osiguravajući im trening, podučavanje i mentorstvo kako bi sudionici mogli učinkovitije sprovoditi svoje aktivnosti. Najnovije je da podržavamo platforme, mreže i inicijative koje su uključene u proces donošenja Ustava kako bi se osiguralo da država uzme u obzir doprinose civilnog društva.
Spomenuli ste Ustav. Je li želja turskog premijera za pisanjem novog Ustava, ustvari, pokušaj uspostavljanja veće izvršne vlasti, a kako ističu mnogi turski i zapadni politički aktivisti/ce? Naime, premijer Recep Tayyip Erdogan, uglavnom prozapadno orijentiran, dosta je popularan i diljem arapskog svijeta te je, općenito gledano, poboljšao međunarodni ugled Turske. Uspješnom ekonomskom politikom uspio je tursko gospodarstvo othrvati iz ruku globalne krize. Pokazuje i osobine autokrata pa, ne samo da je žestok prema političkim oponentima, on zatvara neprijatelje/ice i zastrašuje medije.
Erdoganovu želju za pisanjem potpuno novog Ustava jedan dio Turaka i mogao bi tako doživjeti. Mislim da se cijeli AKP, cijela Erdoganova grupa boji da ima ljudi koji će pomisliti da je cijeli proces donošenja novog Ustava, ustvari, Erdoganovo nastojanje da uspostavi veću moć kao i jači autoritet u zemlji. Je li ovo istina, to ćemo tek vidjeti. Međutim, sam proces donošenja novog Ustava smatram jako važnim. Naime, u parlamentu danas, usprkos visokom izbornom pragu od 10%, imamo predstavnike Kurda, predstavnike stranke Nacionalnog pokreta, predstavnike Republikanske narodne stranke i, naravno, predstavnike AKP-a. I ovo je velika prilika da se svi oni, zajedno, dogovore oko novog Ustava. Uspostavljen je i poseban odbor koji će, za potrebe donošenja novog Ustava, okupiti predstavnike svih stranaka; tako da je ovo jedan pozitivan pristup. U isto vrijeme, nevladine organizacije rade na tome da ohrabre vladu i cijeli parlament da u proces izrade novog Ustava uključe cijelo društvo. Organiziraju se platforme i okupljanja na kojima se sakupljaju zahtjevi građana za novi Ustav, tako da je cijeli ovaj proces donošenja novog Ustava oživio civilno društvo. Jer, potreba za novim Ustavom nije samo Erdoganova, već je to potreba i za dobrobit sviju. Naime, sadašnji Ustav štiti državni poredak te je autoritaran i zabranjuje umjesto da nudi slobode i štiti prava građana. Mislim da donošenje novog Ustava odgovara svima. Važno je kako će on na kraju izgledati, ali još je važniji proces njegovog donošenja.
Prije dva tjedna Erdogan se, u ime cijele države, ispričao za pokolje Kurda koje je počinila turska vojska 1930-tih. A Kurdi su, po prvi put, u ovogodišnjoj predizbornoj, parlamentarnoj kampanji mogli koristiti svoj jezik u obraćanju građanima/kama. Iako je Erdogan već pokušavao riješiti tvz. kurdsko pitanje, ono je još uvijek najranjivija točka za ukupnu tursku politiku. Hoće li 14 milijuna Kurda dobiti dugo očekivanu autonomiju te hoće li gerilci Kurdske radničke stranke (PKK), koji polože oružje, biti amnestirani?
Prije nekoliko godina AKP je započela kampanju tvz. kurdskog otvaranja u svrhu povećanja njihovih prava i sloboda. Htjeli su započeti dijalog sa kurdskim grupama i strankama. Ovo otvaranje je, naravno, dočekano sa mnogo entuzijazma. Međutim, otad po tom pitanju postoje peridi napretka i zastoja. Nakon ovogodišnjih izbora, opet je sve stalo. Naime, kurdska se stranka u početku odbila pridružiti parlamentu jer su neki od njihovih članova još bili u zatvoru, premda su bili izabrani u parlament. A gerilci PKK-a, Kurdske radničke stranke pojačali su napade na vojsku i civile. Tako je tvz. kurdsko otvaranje stavljeno na čekanje. Nadalje, nakon izbora, Erdogan je govorio protiv kurdske stranke zbog akcija PKK-a, što je prilično nepotrebno ako se iskreno želi započeti dijalog o otvaranju. Moram reći da o amnestiji gerilaca nisam ništa čula. S druge strane, pak, isprika Kurdima na duge je staze veoma važna. Smatram da je dobro što imamo ovu ispriku. Trebali bismo imati i odbore pravde i pogledati za što se sve još moramo ispričati, kao npr. Armencima. Da, ova isprika je dobra stvar.
Vladajuća stranka, još uvijek, ignorira zahtjev nevladinih organizacija za snižavanjem izbornog praga od visokih 10%. Naime, u turski parlament ulaze samo stranke koje su skupile više od 10% glasova u zemlji. Smatra se da su se, na taj način, Kurdi držali podalje od zakonodavnog tijela. Ipak su, nakon ovogodišnjih izbora u lipnju, osvojili 35 zastupničkih mjesta. Je li se visoki izborni prag, ipak, smanjio?
Ne, nije. Sve se kreće dva koraka naprijed, jedan nazad. Uz ostale pozitivne promjene koje se događaju, za očekivati je da bi se i ovaj izborni prag od 10% trebao smanjiti na npr. 5%, što bi omogućilo da više stranaka bude u parlamentu. Kurdi su, naprimjer, u parlament ušli kao nezavisni kandidati i oformili grupu, jer njihova Stranka mira i demokracije, kao stranka, nije prešla izborni prag. Ako govorimo o demokraciji i Ustavu onda se cijeli izborni i stranački sustav treba promijeniti. Široko je to polje.
Pojavljuju se optužbe na račun Erdoganove kampanje. Naime, na tvz. antierdoganovom skupu izbili su neredi, a policija je upotrijebila suzavac zbog čega je umro jedan umirovljeni učitelj; dan nakon toga, u Ankari su policajci istukli mladog prosvjednika?
O ovome je bilo riječi u jednom svjetskom magazinu u kojemu se spominje Erdoganova smanjena tolerancija prema prosvjednicima i smanjena tolerancija prema svakome tko se s njime ne slaže. Da, sa vremenom su se ove netolerancije pojačavale. Mislim da je to vidljivo upravo iz primjera gdje je stariji učitelj umro a nakon toga su uslijedila i hapšenja. Ljudi su optuživani da su pripadnici terorističkih organizacija a kao dokazi su iznijete knjige, zastave, šalovi, kišobrani, kišni ogrtači. Ovo jeste problematično i mislim da su policijske akcije prema organizacijama za civilna prava i prosvjednicima u Turskoj malo oštre. Međutim, ovo se ne događa samo kod nas već i svuda u svijetu. Poslije rušenja Blizanaca i nakon Busha, ovo je smjer u kojem idemo; autoritarniji, zastrašujući, kontrolirajući i više vojni svijet. I ne primjećujemo više da su prisluškivanje telefona, snimanja i policijski orijentirane države naša svakodnevnica. A sve se ovo događa i u Europi i u Americi.
Erdoganova Stranka pravde i razvoja (AKP) ima za potporu religiozno i konzervativno usmjerene društvene slojeve. Prije tri godine je, studenticama, ukinuo ustavnu zabranu nošenja marama na sveučilištima. Isto tako ističe da bi “žene trebale imati troje djece” i da je facebook “ružna tehnologija” jer omogućuje “nemoralan” sadržaj. A za uvođenje visokih poreza na alkohol, kritičarima/kama, koji/e smatraju da ga time postupno smanjuje, odgovara kako “samo uvodi europske standarde”. Jesu li prošlogodišnje usvojene Ustavne promjene, u prvom redu, o građanskim pravima i slobodama pojedinca ili pokušaj proguravanja vjerskog programa i učvršćivanja Erdoganove moći u zemlji?
Ukidanje zabrane nošenja marama ne vidim kao napad na sekularizam već kao slobodu izbora. Stav o internetu je, sa druge strane, kontradiktoran tome. Zbog toga ljudi postaju sumnjičavi glede namjera jer ne vide, na svim nivoima, jednak pristup u pravima i slobodama pojedinca. Percipiraju da se ta prava odnose samo za pojedina područja. Što se tiče izjava o ženama, važno je istaknuti da civilne udruge žena u Turskoj sve nadgledaju i uzvraćaju povratnim informacijama, pogotovo stavu vlade koji ženu ne vidi kao individuu već kao dio obitelji. Mislim da sadašnja Ministrica obitelji i socijalne politike daje jedno čvrsto uporište svim civilnim udrugama žena. Nažalost, zastrašujuće je poraslo nasilje nad ženama; dnevno ih biva ubijeno četiri. To je, ustvari, femicid i veliki problem u Turskoj. Statistike, nekako, pokazuju da je, u zadnjih sedam godina za vrijeme vladavine AKP-a, nasilje prema ženama poraslo. E sada, nema baš opipljivih dokaza koliko je to zaista međusobno povezano. Možda je, ipak, njihov konzervatizam i način na koji se doživljava žena imao utjecaja na psihu društva. Usto, muževi koji tuku, ubijaju ili siluju svoje žene dobivaju smanjenje kazne i to iz smiješnih razloga. Strašno je to. Evo, nedavno je sud oslobodio 26 silovatelja 13-godišnje djevojčice tvrdeći da je ona na to pristala. Iako se cijela javnost digla na noge i civilne udruge protestirale, ovu presudu, suci, nisu povukli. Bez obzira ima li to ikakve veze sa vladom, ali kao da postoji neka vrsta sponzorirano organiziranog napada na žene od strane države, mišljenje je civilnih udruge žena.
Raste zabrinutost da AKP suzbija građanska prava u Turskoj. Naime, dvoje međunarodno priznatih turskih novinara zatvoreni su nakon policijske istrage. Pretpostavljaju da su im telefoni prisluškivani. Je li, pod Erdoganom, policija postala moćnijom?
Da, policija je postala moćnijom. U Turskoj se u zatvoru nalazi 63 novinara. Nedavno su civilne su organizacije i novinari u znak solidarnosti, tražile veće slobode medija i veću slobodu izražavanja. Bez slobode izražavanja nema slobodne države.
Brzi ekonomski rast u poslijednjih deset godina je doveo do brutalnog ekološkog oskrvnuća. Naime, na tisuće seljaka/inja s obala Crnog i Egejskog mora organizirali su prosvjede protiv vladinih planova za izgradnju stotine elektrana na rijekama koje će poremetiti ekološku ravnotežu. Erdogan ih naziva “banditima”. Na jednak se način postavlja i prema protivnicima/cama plana za izgradnju prve nuklearne elektrane na području sklonom potresima. Iako ankete pokazuju da je većina Turaka zabrinuta po tom pitanju kakvo je stanje sada?
Na tisuće hidroelektrana se planira izgraditi ili je izgrađeno u ovome trenutku. Istina je da se seljani okupljaju i žele zaustaviti daljnju gradnju novih. Međutim, negdje se zabrana gradnje uspije sudski odobriti a negdje ne. Neke hidroelektrane su uzgrađene u zaštićenim područjima prirode. Građenje nuklearki je katastrofalno rješenje, pogotovo u područjima sklonim potresima. Sa druge strane, hidroelektrane uništavaju svu prirodu oko sebe. Mislim da bismo ponovno trebali razmotriti naše potrebe za energijom i riješiti ih na ekološko prihvatljiv način. Nažalost, ovaj pristup vlade je ekonomičniji i bez pogleda na duge staze; žele brzo rješenje a to znači gradnju hidroelektrana i nuklearnih elektrana. Ne znam jesu li razmatrali i neke druge opcije. Nevladine organizacije za okoliš su, također, uključene u kampanju protiv izgradnje. Ali, teško je držati korak sa svime time, jer, dok se na jednom mjestu gradnja hidroelektrane uspije zaustaviti, na drugom nikne desetak novih. Ovo se jedino može promijeniti voljom vlade.
Nakon izborne pobjede, Erdogan je spomenuo da je to pobjeda za Gazu, Jeruzalem, Sarajevo – nekadašnje glavne gradove Otomanskog carstva. Je li to on postavlja temelje novog Otomanskog carstva, sličnog britanskom commomwealthu a koje bi uključivalo Balkan, Istočnu Europu i Arabiju sa Istanbulom na čelu?
Entuzijazam za pristupanje u EU više nije visok kao što je bio, ni u politici niti među stanovništvom. S jedne strane to je zbog toga što se, uza sav napor koji Turska ulaže u pristupanje, osjeća otpor od strane EU-a, dok se sa druge strane, zbog rastuće ekonomije, Turska osjeća snažnom, a u EU vlada kriza. Erdogan jest popularan u arapskim zamljama i to koristi za izgradnju dugoročnih odnosa a ne, koliko ja vidim, za stvaranje neke vrste unije. No, što se Balkana tiče, mogu samo reči da su sapunice te koje, na neki način, kreiraju veze sa Turskom. Ne mogu zamisliti da bi itko, u bilo kojem smislu, htio biti dio commonwealtha, ali, evo, zahvaljujući Ezelu i ostalim serijama, možda smo drugima, dopadljiviji.
Tehnička podrška organizacijama civilnog društva (TACSO) nastavlja rad na jačanju organizacija civilnog društva (OCD) u participativnoj demokraciji u zemljama korisnicama Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) na zapadnom Balkanu i u Turskoj. Ovaj regionalni projekt koji je startao sa radom u kolovozu 2009. ljetos je produžen na još dvije godine. Projekt, na osnovi ugovora s Općom upravom za proširenje Europske komisije, provodi švedska konzultantska kuća SIPU International i to u 8 zemalja: Albaniji, Bivšoj Jugoslavenskoj Republici Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Kosovu prema UNSCR 1244/99 te Srbiji i Turskoj. Tijekom sljedeće dvije godine TACSO projekt posebno se želi usredotočiti na suradnju OCDa i vladinih institucija kao i na jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva za zagovaranje.
Prije dva tjedna je u Zagrebu održan radni sastanak o potpori TACSO projekta umrežavanju i partnerstvima organizacija civilnog društva. I Neslihan Ozgunes je kao savjetnica TACSO projekta u Turskoj, između ostalih, sudjelovala na ovom radnom sastanku. S pozicije osobe dobro upućene u status i stanje organizacija civilnog društva te i u problematiku medijske (ne)slobode u Turskoj, Neslihan nas je detaljnije izvjestila o TACSO-u kao i o demokratskim procesima u Turskoj danas.
Kolika je važnost TACSO-a kako za ovu regiju (Zapadni Balkan i Turska) tako i za Europsku uniju u budućnosti?
TACSO u cijeloj regiji pruža jedan odličan forum za interakciju i učenje. Jednako tako je i dobar forum za interakciju sa sudionicima iz EU. Štoviše, TACSO, trenutno, u značajnoj mjeri osigurava izgradnju kapaciteta za organizacije civilnog društva koje bi, u budućnosti, mogle nastaviti koristiti sektoru.
Glavna svrha TACSO projekta povećanje je kapaciteta organizacija civilnog društva i jačanje njihove uloge unutar participativne demokracije. Koja su, do sada, najveća postignuća ovog projekta pokrenutog 2009. godine?
TACSO je regionalni projekt s uredima u 8 IPA zemalja u regiji. I dok svaki nacionalni ured djeluje na nacionalnoj razini, sve aktivnosti u službi su općeg cilja projekta; a to je jačanje demokratskih sudjelovanja organizacija civilnog društva u regiji. U tom smislu svaka je zemlja dala značajnu podršku jednom ili više od sljedećeg: u promjeni zakona da budu naklonjeniji civilnom društvu, u uspostavljanju ureda državne uprave za dijalog sa civilnim društvom, u uspostavljanju mehanizama za sudjelovanje u donošenju odluka te u podržavanju platformi i mreža koje sprovode lobiranje i zagovaranje. U Turskoj smo, na primjer, podržali osnivanje regionalne LGBT mreže koja sada radi protiv homofobije u regiji što je jedan od primjera dobre prakse u umrežavanju. Od strane naše savjetodavne skupine podržali smo, također, i studijski posjet turskog Odjela udruga (Department of Associations) te OCDa Hrvatskoj kako bi naučili više o hrvatskom Uredu za udruge i o Savjetu za razvoj civilnoga društva koji, na različitim nivoima, podržavaju civilno društvo u sudjelovanju u donošenju odluka. Razmjena najboljih primjera iz prakse kroz studijske posjete i konferencije, kao što je konferencija o osiguranju kvalitete održana u Hrvatskoj ili konferencija o održivosti organizacija civilnog društva održana u Srbiji, jedna je od dobrih značajki TACSO-a na regionalnom nivou.
Na koje sve načine TACSO pomaže u očuvanju demokracije u Turskoj?
TACSO u Turskoj pruža potporu organizacijama civilnog društva na različitim nivoima. S jedne smo strane, u cijeloj zemlji, održali dosta treninga da bi se izgradila svijest o ulozi civilnog društva u donošenju odluka te o važnosti zagovaranja i kreiranja politike, kao i za izgradnju vještina sudionika kako bi oni, na taj način, bili u stanju sprovoditi svoje aktivnosti. S druge strane, podržavamo mreže i platforme osiguravajući im trening, podučavanje i mentorstvo kako bi sudionici mogli učinkovitije sprovoditi svoje aktivnosti. Najnovije je da podržavamo platforme, mreže i inicijative koje su uključene u proces donošenja Ustava kako bi se osiguralo da država uzme u obzir doprinose civilnog društva.
{slika}
Spomenuli ste Ustav. Je li želja turskog premijera za pisanjem novog Ustava, ustvari, pokušaj uspostavljanja veće izvršne vlasti, a kako ističu mnogi turski i zapadni politički aktivisti/ce? Naime, premijer Recep Tayyip Erdogan, uglavnom prozapadno orijentiran, dosta je popularan i diljem arapskog svijeta te je, općenito gledano, poboljšao međunarodni ugled Turske. Uspješnom ekonomskom politikom uspio je tursko gospodarstvo othrvati iz ruku globalne krize. Pokazuje i osobine autokrata pa, ne samo da je žestok prema političkim oponentima, on zatvara neprijatelje/ice i zastrašuje medije.
Erdoganovu želju za pisanjem potpuno novog Ustava jedan dio Turaka i mogao bi tako doživjeti. Mislim da se cijeli AKP, cijela Erdoganova grupa boji da ima ljudi koji će pomisliti da je cijeli proces donošenja novog Ustava, ustvari, Erdoganovo nastojanje da uspostavi veću moć kao i jači autoritet u zemlji. Je li ovo istina, to ćemo tek vidjeti. Međutim, sam proces donošenja novog Ustava smatram jako važnim. Naime, u parlamentu danas, usprkos visokom izbornom pragu od 10%, imamo predstavnike Kurda, predstavnike stranke Nacionalnog pokreta, predstavnike Republikanske narodne stranke i, naravno, predstavnike AKP-a. I ovo je velika prilika da se svi oni, zajedno, dogovore oko novog Ustava. Uspostavljen je i poseban odbor koji će, za potrebe donošenja novog Ustava, okupiti predstavnike svih stranaka; tako da je ovo jedan pozitivan pristup. U isto vrijeme, nevladine organizacije rade na tome da ohrabre vladu i cijeli parlament da u proces izrade novog Ustava uključe cijelo društvo. Organiziraju se platforme i okupljanja na kojima se sakupljaju zahtjevi građana za novi Ustav, tako da je cijeli ovaj proces donošenja novog Ustava oživio civilno društvo. Jer, potreba za novim Ustavom nije samo Erdoganova, već je to potreba i za dobrobit sviju. Naime, sadašnji Ustav štiti državni poredak te je autoritaran i zabranjuje umjesto da nudi slobode i štiti prava građana. Mislim da donošenje novog Ustava odgovara svima. Važno je kako će on na kraju izgledati, ali još je važniji proces njegovog donošenja.
Prije dva tjedna Erdogan se, u ime cijele države, ispričao za pokolje Kurda koje je počinila turska vojska 1930-tih. A Kurdi su, po prvi put, u ovogodišnjoj predizbornoj, parlamentarnoj kampanji mogli koristiti svoj jezik u obraćanju građanima/kama. Iako je Erdogan već pokušavao riješiti tvz. kurdsko pitanje, ono je još uvijek najranjivija točka za ukupnu tursku politiku. Hoće li 14 milijuna Kurda dobiti dugo očekivanu autonomiju te hoće li gerilci Kurdske radničke stranke (PKK), koji polože oružje, biti amnestirani?
Prije nekoliko godina AKP je započela kampanju tvz. kurdskog otvaranja u svrhu povećanja njihovih prava i sloboda. Htjeli su započeti dijalog sa kurdskim grupama i strankama. Ovo otvaranje je, naravno, dočekano sa mnogo entuzijazma. Međutim, otad po tom pitanju postoje peridi napretka i zastoja. Nakon ovogodišnjih izbora, opet je sve stalo. Naime, kurdska se stranka u početku odbila pridružiti parlamentu jer su neki od njihovih članova još bili u zatvoru, premda su bili izabrani u parlament. A gerilci PKK-a, Kurdske radničke stranke pojačali su napade na vojsku i civile. Tako je tvz. kurdsko otvaranje stavljeno na čekanje. Nadalje, nakon izbora, Erdogan je govorio protiv kurdske stranke zbog akcija PKK-a, što je prilično nepotrebno ako se iskreno želi započeti dijalog o otvaranju. Moram reći da o amnestiji gerilaca nisam ništa čula. S druge strane, pak, isprika Kurdima na duge je staze veoma važna. Smatram da je dobro što imamo ovu ispriku. Trebali bismo imati i odbore pravde i pogledati za što se sve još moramo ispričati, kao npr. Armencima. Da, ova isprika je dobra stvar.
Vladajuća stranka, još uvijek, ignorira zahtjev nevladinih organizacija za snižavanjem izbornog praga od visokih 10%. Naime, u turski parlament ulaze samo stranke koje su skupile više od 10% glasova u zemlji. Smatra se da su se, na taj način, Kurdi držali podalje od zakonodavnog tijela. Ipak su, nakon ovogodišnjih izbora u lipnju, osvojili 35 zastupničkih mjesta. Je li se visoki izborni prag, ipak, smanjio?
Ne, nije. Sve se kreće dva koraka naprijed, jedan nazad. Uz ostale pozitivne promjene koje se događaju, za očekivati je da bi se i ovaj izborni prag od 10% trebao smanjiti na npr. 5%, što bi omogućilo da više stranaka bude u parlamentu. Kurdi su, naprimjer, u parlament ušli kao nezavisni kandidati i oformili grupu, jer njihova Stranka mira i demokracije, kao stranka, nije prešla izborni prag. Ako govorimo o demokraciji i Ustavu onda se cijeli izborni i stranački sustav treba promijeniti. Široko je to polje.
Pojavljuju se optužbe na račun Erdoganove kampanje. Naime, na tvz. antierdoganovom skupu izbili su neredi, a policija je upotrijebila suzavac zbog čega je umro jedan umirovljeni učitelj; dan nakon toga, u Ankari su policajci istukli mladog prosvjednika?
O ovome je bilo riječi u jednom svjetskom magazinu u kojemu se spominje Erdoganova smanjena tolerancija prema prosvjednicima i smanjena tolerancija prema svakome tko se s njime ne slaže. Da, sa vremenom su se ove netolerancije pojačavale. Mislim da je to vidljivo upravo iz primjera gdje je stariji učitelj umro a nakon toga su uslijedila i hapšenja. Ljudi su optuživani da su pripadnici terorističkih organizacija a kao dokazi su iznijete knjige, zastave, šalovi, kišobrani, kišni ogrtači. Ovo jeste problematično i mislim da su policijske akcije prema organizacijama za civilna prava i prosvjednicima u Turskoj malo oštre. Međutim, ovo se ne događa samo kod nas već i svuda u svijetu. Poslije rušenja Blizanaca i nakon Busha, ovo je smjer u kojem idemo; autoritarniji, zastrašujući, kontrolirajući i više vojni svijet. I ne primjećujemo više da su prisluškivanje telefona, snimanja i policijski orijentirane države naša svakodnevnica. A sve se ovo događa i u Europi i u Americi.
Erdoganova Stranka pravde i razvoja (AKP) ima za potporu religiozno i konzervativno usmjerene društvene slojeve. Prije tri godine je, studenticama, ukinuo ustavnu zabranu nošenja marama na sveučilištima. Isto tako ističe da bi “žene trebale imati troje djece” i da je facebook “ružna tehnologija” jer omogućuje “nemoralan” sadržaj. A za uvođenje visokih poreza na alkohol, kritičarima/kama, koji/e smatraju da ga time postupno smanjuje, odgovara kako “samo uvodi europske standarde”. Jesu li prošlogodišnje usvojene Ustavne promjene, u prvom redu, o građanskim pravima i slobodama pojedinca ili pokušaj proguravanja vjerskog programa i učvršćivanja Erdoganove moći u zemlji?
Ukidanje zabrane nošenja marama ne vidim kao napad na sekularizam već kao slobodu izbora. Stav o internetu je, sa druge strane, kontradiktoran tome. Zbog toga ljudi postaju sumnjičavi glede namjera jer ne vide, na svim nivoima, jednak pristup u pravima i slobodama pojedinca. Percipiraju da se ta prava odnose samo za pojedina područja. Što se tiče izjava o ženama, važno je istaknuti da civilne udruge žena u Turskoj sve nadgledaju i uzvraćaju povratnim informacijama, pogotovo stavu vlade koji ženu ne vidi kao individuu već kao dio obitelji. Mislim da sadašnja Ministrica obitelji i socijalne politike daje jedno čvrsto uporište svim civilnim udrugama žena. Nažalost, zastrašujuće je poraslo nasilje nad ženama; dnevno ih biva ubijeno četiri. To je, ustvari, femicid i veliki problem u Turskoj. Statistike, nekako, pokazuju da je, u zadnjih sedam godina za vrijeme vladavine AKP-a, nasilje prema ženama poraslo. E sada, nema baš opipljivih dokaza koliko je to zaista međusobno povezano. Možda je, ipak, njihov konzervatizam i način na koji se doživljava žena imao utjecaja na psihu društva. Usto, muževi koji tuku, ubijaju ili siluju svoje žene dobivaju smanjenje kazne i to iz smiješnih razloga. Strašno je to. Evo, nedavno je sud oslobodio 26 silovatelja 13-godišnje djevojčice tvrdeći da je ona na to pristala. Iako se cijela javnost digla na noge i civilne udruge protestirale, ovu presudu, suci, nisu povukli. Bez obzira ima li to ikakve veze sa vladom, ali kao da postoji neka vrsta sponzorirano organiziranog napada na žene od strane države, mišljenje je civilnih udruge žena.
Raste zabrinutost da AKP suzbija građanska prava u Turskoj. Naime, dvoje međunarodno priznatih turskih novinara zatvoreni su nakon policijske istrage. Pretpostavljaju da su im telefoni prisluškivani. Je li, pod Erdoganom, policija postala moćnijom?
Da, policija je postala moćnijom. U Turskoj se u zatvoru nalazi 63 novinara. Nedavno su civilne su organizacije i novinari u znak solidarnosti, tražile veće slobode medija i veću slobodu izražavanja. Bez slobode izražavanja nema slobodne države.
Brzi ekonomski rast u poslijednjih deset godina je doveo do brutalnog ekološkog oskrvnuća. Naime, na tisuće seljaka/inja s obala Crnog i Egejskog mora organizirali su prosvjede protiv vladinih planova za izgradnju stotine elektrana na rijekama koje će poremetiti ekološku ravnotežu. Erdogan ih naziva “banditima”. Na jednak se način postavlja i prema protivnicima/cama plana za izgradnju prve nuklearne elektrane na području sklonom potresima. Iako ankete pokazuju da je većina Turaka zabrinuta po tom pitanju kakvo je stanje sada?
Na tisuće hidroelektrana se planira izgraditi ili je izgrađeno u ovome trenutku. Istina je da se seljani okupljaju i žele zaustaviti daljnju gradnju novih. Međutim, negdje se zabrana gradnje uspije sudski odobriti a negdje ne. Neke hidroelektrane su uzgrađene u zaštićenim područjima prirode. Građenje nuklearki je katastrofalno rješenje, pogotovo u područjima sklonim potresima. Sa druge strane, hidroelektrane uništavaju svu prirodu oko sebe. Mislim da bismo ponovno trebali razmotriti naše potrebe za energijom i riješiti ih na ekološko prihvatljiv način. Nažalost, ovaj pristup vlade je ekonomičniji i bez pogleda na duge staze; žele brzo rješenje a to znači gradnju hidroelektrana i nuklearnih elektrana. Ne znam jesu li razmatrali i neke druge opcije. Nevladine organizacije za okoliš su, također, uključene u kampanju protiv izgradnje. Ali, teško je držati korak sa svime time, jer, dok se na jednom mjestu gradnja hidroelektrane uspije zaustaviti, na drugom nikne desetak novih. Ovo se jedino može promijeniti voljom vlade.
Nakon izborne pobjede, Erdogan je spomenuo da je to pobjeda za Gazu, Jeruzalem, Sarajevo – nekadašnje glavne gradove Otomanskog carstva. Je li to on postavlja temelje novog Otomanskog carstva, sličnog britanskom commomwealthu a koje bi uključivalo Balkan, Istočnu Europu i Arabiju sa Istanbulom na čelu?
Entuzijazam za pristupanje u EU više nije visok kao što je bio, ni u politici niti među stanovništvom. S jedne strane to je zbog toga što se, uza sav napor koji Turska ulaže u pristupanje, osjeća otpor od strane EU-a, dok se sa druge strane, zbog rastuće ekonomije, Turska osjeća snažnom, a u EU vlada kriza. Erdogan jest popularan u arapskim zamljama i to koristi za izgradnju dugoročnih odnosa a ne, koliko ja vidim, za stvaranje neke vrste unije. No, što se Balkana tiče, mogu samo reči da su sapunice te koje, na neki način, kreiraju veze sa Turskom. Ne mogu zamisliti da bi itko, u bilo kojem smislu, htio biti dio commonwealtha, ali, evo, zahvaljujući Ezelu i ostalim serijama, možda smo drugima, dopadljiviji.
