Trgovanje ljudima, a posebice ženama globalni je problem koji organiziranom kriminalu donosi više od 12 milijardi dolara godišnje dobiti. Svjesni smo postojanja problema, no rijetko o njemu pričamo. To je uvijek nešto što se događa nekom drugom, u nekoj udaljenoj zemlji ili kontinentu. Osobe koje se nađu u lancu trgovine ljudima su ili izuzetno siromašne i očajne ili izuzetno naivne i priglupe. Globalna kampanja Veleposlanstva Velike Britanije ‘Dvije djevojčice’ želi ukloniti te stereotipe. Snimili su kratak animirani film koji traje tri minute i prati priču dviju djevojčica iz različitih sredina koje su se našle u lancu trgovine ženama.
Kampanja se provodi u 13 europskih zemalja, a cilj joj je osvijestiti mlade i djecu o problemu trgovine ljudima, upozoriti ih na potencijalno opasne situacije i educirati ih kako izbjeći te situacije. U Hrvatskoj kampanju u suradnji s Britanskim veleposlanstvom provodi CESI, MUP, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova te Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Britansko Veleposlanstvo, kao i autorica filma Ruth Beni gostovali su u Hrvatskoj 17. rujna te su održali prezentaciju kampanje u zagrebačkoj X. gimnaziji.
Ruth se bavi aktivizmom dugi niz godina, a izražava se putem društveno angažiranog filma. Za njenog boravka u Zagrebu razgovarali smo o njenoj motivaciji da se bori za ženska prava, strasti za aktivizmom i budućim akcijama same kampanje.
Koje je vaše područje interesa u aktivizmu?
Moje glavno područje, a i jedino u biti, su generalno svi zločini počinjeni nad ženama. Prije nekoliko godina započeli smo kampanju The Need to Know koja je usmjerena na zločine nad ženama kao što su trgovanje ženama, kućno nasilje, genitalno sakaćenje, prisilan brak i ostali slični zločini. Ja ih smatram zločinima iz mržnje. Oni nisu slučajni, radi se o sistematskom zlostavljanju ženama koje ne prestaje. Ono se događa u mnogim zemljama.Iako se razlikuje od zemlje do zemlje, u biti se radi o istoj stvari.
Kako ste došli na ideju da provedete globalnu kampanju o trgovanju ženama?
Kao režiserka sve što mogu napraviti je snimiti film koji sadrži informacije. Zato se cjelokupna kampanja i zove The Need to Know. Cilj joj je stvoriti osviještenost. ‘Dvije djevojčice’ je kampanja o trgovanju ženama i trenutno je najsnažnija. Počela je kao mali animirani film i sada smo aktivni u 13 zemalja, a planiramo provesti kampanju u još pet zemalja. U Hrvatsko smo prikazali film u jednoj zagrebačkoj školi te smo nakon njega proveli radionicu. Nakon što su djeca pogledala film započela je rasprava. Ta su djeca nakon rasprave i filma posjedovala informacije koje 45 minuta ranije nisu imali. Film traje samo tri minute; nisu morali trpjeti minute i minute groznih prizora i nasilja. Znate, mnogo filmova ove tematike jako je teško gledljivo. Posebice ako ste žena. Ne želite gledati scene u kojima su žene udarane ili silovane. Ovaj film je bezbolan, traje samo tri minute no u glavi vam ostaje ideja. Imate novu informaciju i postajete osvješteniji. To je ponekad razlika između života i smrti. Odluke koje donosimo kao mlada osoba mogu bitno utjecati na naš život. Može ti se pružiti ponuda za rad u inozemstvu koja nije tako dobra kao što se čini. Ti se zaneseš, svidi ti se i napustiš domovinu. Ovaj te film čini osviještenom i opreznijom. Kad pričam s mladima, uvijek kažem nije svaki momak loš i nije svaka prilika opasna. Potrebno je samo zadržati malo zdrave pameti. Ako ti se neka ponuda čini jako nerazumna pričaj s ljudima o njoj. Oni će znati kamo ideš te ako se ne javiš bit će zabrinuti i pokušat će te kontaktirati. Mnoge djevojke koje su se našle u lancu trgovine ženama misle da su bile izuzetno glupe. To nije istina. Bile su naivne i imale su povjerenja ili su se zaljubile. I to se dogodi veoma brzo.
Rekli ste da provodite kampanju u 13 država, na koje sve načine je provodite?
Osim radionica u školama, prvo pronalazimo organizaciju za suradnju. Često jedna organizacija preporuči drugu. Do CESI – a smo došli preko bugarske organizacije. Zagreb smo posjetili u prosincu prošle godine. Našli smo se sa Sanjom Cesar i uspostavili odličnu suradnju. CESI je feministička organizacija, znaju kako raditi radionice te su aktivna organizacija u borbi protiv nasilja nad ženama. Oni su nam zbog toga bili prirodan izbor partnerica. Organizacija provodi radionicu, a ja sam sada tu kao globalni promotor kampanje. Kako je ovaj film globalne i dijelom regionalne prirode dobro je ići od zemlje do zemlje što mi trenutno i činimo. Snimila sam još jedan isti film koji će se prikazivati na teritoriju Afrike. Trgovina ženama je tamo golemi problem.Većinom zbog siromaštva koje je uvijek u središtu ovoga problema. Što je zemlja siromašnija, to će najčešće, nažalost, žene u toj zemlji najviše ispaštati. To je začarani krug.{slika}
U Bugarskoj ste započeli suradnju sa zajednicom Roma. Kako ste došli na tu ideju?
Kada putujete kroz zemlje istočne Europe, uspostavljate kontakt i sa zajednicama Roma. U Bugarskoj smo shvatili da je trgovanje ženama u Romskoj zajednici česta pojava. To je specifičan problem jer je dio kulture i događa se prirodno, uz pristanak obitelji. Nije klasičan scenarij. U radu s Romima odlučili smo im pristupiti na poseban način. U jednom selu u Bugarskoj sklopili smo dogovor s jednim romskim umjetnikom koji je potom snimio kratak crtani film o obrazovanju. Na tu smo ideju došli kada smo u jednom romskom selu pitali 12-godišnju djevojčicu zašto nije u školi. Rekla je da ju je otac ispisao i da ne zna zašto. Ona će u budućnosti ili ostati trudna, u najboljem slučaju s dečkom, ili će se prisilno udati. Ona nije obrazovana jer nije dobila priliku za to. Film koji smo snimili pruža informaciju i poticaj da je dobro ostati u školi jer će tako moći zaraditi novac i postati neovisna. Ili će barem imati priliku da sazre i razvije se u samostalniju osobu. Ako djevojka napusti školu sa 16 godina, a ne 12 možda će imati priliku postići više u životu. Film je promoviran u britanskoj ambasadi u Sofiji i sada se pokazuje u romskim selima. Oni ga prihvaćaju jer je to njihov film, snimio ga je njihov umjetnik. Organizacija koja ga provodi je IPPF. Film nije izravno povezan s nama, naše ime nije na njemu. Mladi je umjetnik sve napravio sam, a mi smo samo pomogli u montaži. Ne želimo reći ovo je film iz Velike Britanije već ovo je vaš film.
Postoji li SOS telefon unutar kampanje za pomoć ženama koje su postale ili su potencijalna žrtva trgovine ljudima?
Postoji SOS linija u svakoj zemlji s kojom surađujemo. Linija je anonimna te svatko tko smatra da je ona ili netko njemu/njoj blizak u potencijalno opasnoj situaciji mogu nam se obratiti. Ako ti je dečko ponudio posao u mjestu za koje nisi sigurna da postoji možeš nas anonimno nazvati i provjeriti je li ta ponuda potencijalno opasna. Tako se informiraš bez da potičeš sumnju i dižeš paniku.
Što smatrate najvećim uspjehom ili uspjesima kampanje?
Našu je web stranicu pogledalo oko devet milijuna ljudi. Direktna beneficija kampanje dogodila se na radionici u školi. Izravno ste utjecali da 80 ljudi u učionici postane informiranije i osvještenije. Za mene je to uspjeh. Ako tako spasimo samo jednu osobu mnogo smo učinili. Također, kako sam već rekla, kada dolazimo u novu zemlju u njoj pronalazimo i partnersku organizaciju. Ta organizacija onda uspostavlja suradnju u vezi trgovine ljudima s vladom, policijom i ministarstvom. Odjednom postoji suradnja između institucija koje do sada nisu surađivale. To je isto uspjeh. Nadalje, stvar je u znanju. Ako idete u šumu, a znate da je tamo zmija biti ćete oprezniji nego li da ne znate. Isto je s našim filmom.
Postoje li neka područja unutar kampanje za koja smatrate da iziskuju još rada?
Novost je da smo napravili afričku verziju filma. Moj je cilj napraviti seriju filmova, njih sedam. ‘Dvije djevojčice’ je peti film. Želim napraviti kratke filmove o nasilju nad ženama koje nije teško gledati i koji sadrže informaciju. Na taj način želimo informirati o nepravdama koje se događaju ženama. Na primjer, u Indiji većina muškaraca misli da je normalno silovati žene. Što je još gore, većina žena misle da su to zaslužile i da tako svijet funkcionira. U nadolazeće dvije godine planiramo snimiti filmove koji nedostaju kako bismo imali ciklus različitih filmova o nasilju nad ženama. Planiramo ih prikazivati po svijetu kao maleni putni festival. Ti filmovi ne bi bili samo o trgovini ženama već i o ropstvu, silovanju, prisilnoj udaji, sakaćenju i sl.
U Africi su sve češći slučajevi da su djevojke od 13 godina ostale trudne iako im tijelo nije na to pripremljeno i posljedice po njih su dramatične. U većini zemalja tako je nešto protuzakonito, no to se svejedno događa. Vjerujem da uvijek postoji mogućnost da se nešto promijeni ako se podigne svijest ljudi i informira ih se.
U Europi je zbog otvorenosti granica trgovina ljudima u porastu. Mislite li da se neprestanim osvješćivanjem to može suzbiti?
Osvješćivanje je proces koji se događa na individualnoj razini. Počnete od individue i manjih mjesta, no nakon toga vlada počne govoriti o tome, pa sustav edukacije i ostale institucije. Priča se širi i o njoj se priča. Ako se o problemu šuti nitko ne zna ili se pretvara da ne zna ništa o tome. I napretka nema.Ovako barem aktivno radimo na promjeni.
Planirate li nove akcije unutar kampanje ‘Dvije djevojčice’?
Iduće godine počinjemo raditi u pet novih zemalja na isti način kao što smo radili i u ovih 13 zemalja. Sa zadnjom državom za ovu godinu – Ukrajinom počinjemo raditi idući mjesec. Tamo nas čeka velik posao. Iduće godine idemo u Rusiju, Mađarsku, Slovačku, Crnu Goru i Estoniju. To su zemlje gdje moramo zatvoriti rupe kako bi zatvorili određene regije. Nismo išli u zemlje kao što su Poljska, Češka, na primjer. U tim zemljama su kampanje o osvještavanju već plasirane pa smo birali one zemlje u kojima je to manje uspješno odrađeno. Na primjer u Crnoj Gori zaokružujemo regiju bivše Jugoslavije te će nam organizacije s kojima radimo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini pomoći oko toga.
