Prije samo tri godine Elena Perez bila je tek studentica informatčkih znanosti s velikom strasti prema programiranju, a već do svoje 24. godine uspjela je pokrenuti startup kompaniju, zaraditi milijune, propasti pa postati jednom od dvije inžinjerke u londonskom uredu Facebooka. Još za vrijeme studija zajedno s dvoje kolega osnovala je startup kompaniju zaslužnu za aplikaciju za pametne telefone ‘Go Chat’. Kad su osnivali poduzeće, izgleali su toliko mlado i neozbiljno da su naišli na čuđenje službenika/ica prilikom otvaranja računa u banci. Nekoliko mjeseci kasnije, na tom je računu bilo već dva milijuna eura, zahvaljujući tome što je njihovu aplikaciju ‘skinulo’ čak 18 milijuna ljudi. Ubrzo nakon toga odustala je od studiranja.
“Na fakultetu smo učili stvari koje su u informatici bile bitne prije 30 godina, a ja sam imala vlastitu uspješnu aplikaciju. Zaključila sam da je gubitak vremena studirati na fakultetu koji ne preati realnost”,
kazala je Perez.
Španjolka Elena Perez boravila je u Rijeci na Republici, trodnevnom festivalu kreativnosti i progresivne kulture, u sklopu kojega je održana konferencija RockPaperStartups. Elena Perez na konferenciji je održala inspirativno predavanje o iskustvu otvaranja poduzeća kao apsolutna početnica, podizanja istog na zavidni nivo, o tome kako je njihov StartUp vrijeme pregazilo i prijelazu u korporaciju Facebook. Sve je to uspjelo Eleni do 24 godine.
Kako nisu imali ambicija napraviti plan poslovanja i na taj način osigurati nastavak postojanja firme, nakon tri godine, sredinom prosinca 2012. godine su ga zatvorili. Elena je odlučila napustiti Španjolsku i probati ostvariti karijeru u drugoj zemlji. U Englesku se je doselila sredinom siječnja, te je nakon mjesec dana već počela raditi u Facebooku, kao jedna od dvije inžinjerke u uredu u Londonu.
Prilikom pisanja prijave za Facebook je bila u neodumici kako navesti činjenicu da je propala studentica.
“Odlučila sam ovako: napisat ću da sam studirala tri godine. Ako me netko pita zašto sam odustala, reći ću razlog. Mislim da je vlastiti uspješni startup izvrstan razlog”, rekla je.
Perez navodi kako ne smatra da su žene diskriminirane u IT sektoru, već smatra da je velika razlika u strukturi zaposlenih posljedica kulturoloških pretpostavki da je informatika ‘mušk’ posao.
“Ta velika razlika u broju informatičarki i informatičara je jednostavno kulturološka stvar. Na primjer, moja majka je pred 30 godina diplomirala medicinu. U njezinoj generaciji je bilo 90 posto muškaraca. Prošle godine je isti fakultet završila moja prijateljica – ali omjeri su obrnuti. To je jednostavno tako, tako se događa promjena, kroz vrijeme”, objašnjava Perez.
Tvrdi da se nikada nije osjećala diskriminiranom ili podcjenjivanom od muških kolega, a kolika je zapravo razlika u broju žena i muškaraca uvidjela je tek na jednoj konvenciji, prilikom – odlaska na toalet. Kako je uobičajena slika pred toaletom gužva ispred ženskog dijela, ostala je iznenađena kada se našla u potpuno obrnutoj situaciji. Muškarci su čekali u redu, dok je ona imala gotovo privatne
prostorije.
Kako bi se problem nedostatka žena involviranih u informatičke znanosti smanjio, u Londonu, pimjerice, organiziraju radionice pod nazivom ‘Ladies to code’, no Perez smatra da je isključivost pri održavanju takvih manifestacija apsolutno pogrešan pristup, jer je jedini način da se stvari promijene ‘naučiti’ ljude da je takvo stanje samo i isključivo radi predrasuda.
Elena Perez prije fakulteta nije imala gotovo nikakvog iskustva s programiranjem, jedino je željela napraviti svoju web-stranicu, te je radi toga naučila koristiti HTML i CSS. No, našla se je u programiranju, to je čak i opušta i uživa u tome.
“Kod logičkog razmišljanja nema razlike jesi li muškarac ili žena, to je jednostavno način na koji funkcioniraš”, poručuje Elena Perez.
