Mirovni studiji su obrazovno-aktivistički program koji potiče angažman za nenasilnu društvenu promjenu. Njihovo obrazovno, istraživačko, političko i aktivističko djelovanje ove godine slavi jubilarnih, 20 godina. Tim smo povodom razgovarale s Ivom Zenzerović i Jasnom Račić iz Centra za mirovne studije. Pričale smo o počecima studija koji datiraju u ratnu 1993. godinu, o konceptu te kako je on nastajao i mijenjao se, značenju nenasilne društvene promjene i izgradnje mira te su nam objasnile zašto su ljutnja i nemir dobri osjećaji.
Mirovni studiji ove godine upisuju 20-u generaciju polaznika i polaznica. U nekoliko navrata ste napomenuli da su korijeni studija u Volonterskom centru u Pakracu te da datiraju u ratnu 1993. godinu. Što se tada događalo?
Iva: Od 1993. do 1996. je u sklopu Antiratne kampanje Hrvatske, na inicijativu UN-a djelovao međunarodni volonterski projekt Pakrac. Ni jedna od nas nije sudjelovala direktno u njemu već smo o tome učile na Mirovnim studijima i trudimo se sve ove godine da mu damo neki glas. Ono što je vrijednost projekta je da su ga vodili mirovni aktivisti iz Hrvatske. Pakrac je bio podijeljen grad usred rata i neposredno nakon rata te je bilo važno raditi na uspostavi komunikacije i društvene obnove. To je podrazumijevalo fizičku pomoć, čišćenje ruševina, direktnu komunikaciju s ljudima koji su tamo ostali, prenošenje informacije s hrvatske na srpsku stranu grada. Osim direktne pomoći, provodio se niz aktivnosti za djecu, za žene, otvorio se vešeraj jer su kuće bile bez struje. Radilo se na pomoći, od praktičnih do kompleksnih aktivnosti u zajednici kako bi se postigla kakva – takva normalnost.
Studiji su kao takvi uspostavljeni 1997. godine. Kako je došlo do potrebe za ovom vrstom studija?
Iva: Rad Antiratne kampanje i spomenuti projekt su važni jer su na njihovom nasljeđu nastali Mirovni studiji u Zagrebu. Mnogo međunarodnih volontera i mirovnih aktivista je prošlo kroz takvu vrstu rada, ponudili znanja koja nismo na taj način koristili. Nakon što je projekt zaokružen željeli su svoje iskustvo podijeliti s drugima i pokrenuli Mirovne studije. Važna podrška dolazila je od već uspostavljenih Ženskih studija. To je bio participativan, inkluzivan, zajednički način učenja o temama i na metodama koje tada nisu postojale u formalnom obrazovanju: ljudska prava, razumijevanje sukoba, izgradnja mira, civilno društvo.
Kako je nastao koncept samih studija i koliko se on mijenjao tijekom godina?
Iva: Mirovni studiji su nastali odozdo s idejom da se dijeli iskustvo ali imaju uporište u mirovnih studijima kao disciplini koja se razvija od 60-ih godina prošlog stoljeća, u radu Johana Galtunga. Zapravo se radi o tome da se gradi slika pozitivnog mira. Mirovni studiji ne govore o negativnom miru na način “nema rata, nema direktnog nasilja i živimo u miru”. Mirovni studiji govore o tome da je potrebno graditi socijalno pravedno društvo. Želimo razumjeti nasilje koje se dogodilo te raditi na prevenciji budućeg nasilja. Također, nije dovoljno da budemo samo analitički orijentirani, već da aktivno gradimo pozitivno društvo, da razumijemo sustav, dekonstruiramo ga i gradimo bolji. Za to su nam potrebna znanja koja studiji nude.
Jasna: Na studijima se koristimo različitim fokusima kojima možemo analizirati nasilje, bilo da je strukturno, direktno, kulturno. Osim analizom, na nasilje odgovaramo izgradnjom vlastitih modela organizacije, savezništva, drugačijih politika. Također, držimo da su za transformaciju nasilja nužne i konkretne vještine nenasilja. Njih trebamo u svojim organizacijama, odnosima i političkom djelovanju.
Iva: I vještine i teme se odnose na komunikaciju koja nije nasilna, koja utječe na razumijevanje sukoba, bilo na osobnoj razini, međuljudskoj ili društvenoj razini. Učimo o ljudskim pravima, o tome kako su zamišljena ali još više o tome na koje se načine krše i kako funkcioniraju u stvarnosti, o izgradnji mira, drugačijim poimanje sigurnosti u kojoj su središte ljudi, a ne domovina ili nacija, o ulozi civilnog društva i kako da se građani i građanke motiviraju, osnaže i uključe. Bavimo se i nizom tema koje su aktualne. Danas su jedno od središnjih pitanja i polja društvene nepravde migracije i prava izbjeglica kao i cijeli segment društveno ekonomskih pitanja koja su važno ishodište društvene nepravde i nejednakosti. Mirovni studiji se ne bave samo teorijskim i analitičkim radom, za njih je izrazito važno da se u njihov rad uključe građani i građanke. Da se ljudi osvijeste na osobnoj razini te da se motiviraju i usvoje znanja da se uključe u rješavanje problema i nepravdi.
{slika}
Kao što ste i navele, jedan od najvažnijih ciljeva studija je motiviranje, educiranje, osnaživanje i povezivanje polaznika i polaznica za nenasilnu društvenu promjenu. Kad kažete “nenasilna društvena promjena” što se pod time smatra, što želite promijeniti i na koje načine?
Jasna: U nekoj viziji pravednijeg društva idemo ka uklanjanju uzroka i posljedica nasilja. Ta promjena proizlazi iz uvjerenja da mi to ne možemo napraviti bez da u svom djelovanju ne djelujemo na načelima društva koje želimo stvarati. Naši predavači/ce i polaznici/ce nemaju unison stav o nasilju i nenasilju i zato mi nudimo alate za koje mislimo da su vrijedni i ostavljamo ljudima da s njima rade najbolje što znaju. Ne nudimo jedno rješenje, tu je cijeli niz fokusa: migracije, kapitalizam, patrijarhat, ranjive skupine, ekološka održivost. To su horizontalne teme koje se provlače kroz sve kolegije. Na neki način, na polaznicima/ama je da nađu svoj fokus djelovanja ali i da shvaćaju gdje je tu nepravda i sagledaju širu sliku.
Iva: Važno je što radimo, ali kako to radimo. Promjena se ne događa u jednom trenutku već postupno. Važno je da u tom procesu ne generiramo više nasilja. To nije lako i može djelovati apstraktno. Nama se čini da je dugoročno isplativije ulagati u prevenciju nasilja i stvarati mehanizme kako da do njega ne dođe. S jedne strane su teorija, strategije i zakoni, želimo to dekonstruirati s našim polaznicima/ama i pokazati kako to funkcionira u praksi. Želimo potaknuti sudionike/ice da kritički pristupaju stvarima ali da nude alternative i ne ostanu na tome “gadno je i ništa se ne može”.
Završni cilj djelovanja bi bila izgradnja mira kao takvog. Dakle on bi bio proizlazio iz djelovanja svakog od nas.
Iva: Da, ali podržan sa strane institucija i od pravednih zakona kako se ne bi generiralo dodatno strukturno nasilje, u stvaranju snažnih veza u društvu, na horizontalnoj i vertikalnoj razini, koje se ne mogu tako lako pokidati, ali koje su usmjerene na postizanje jednakosti, zaštitu i uključivanje slabijih
U pozivu za prijavu na studije navodite da su sudionici i sudionice programa nemirni građani i građanke. Kako to baš nemirni građani i građanke mogu sudjelovati u izgradnji mira?
Iva: Mi pozivamo sve one ljude koji/e imaju neku vrstu nelagode i koje uznemiruju društvene nepravde, nejednakost, diskriminacija, nasilje. Naše je mišljenje da je to dovoljna unutarnja motivacija da nam se pridruže i da s nama rade na izgradnji drugačijeg društva.
Jasna: Ljutnja i nemir su jako dobar prvi korak.
Tijekom 20 godina susreli ste se zasigurno s nekim izazovima. O čemu se radilo i kako ste im doskočili?
Iva: Za mirovne studije ja važno da su kontekstualni i u tom je smislu tema s kojima se trebamo baviti sve više i sve veći je pritisak na civilno društvo i građane/ke da sami potaknu promjene. Druga vrsta pritiska dolazi s činjenicom da ni nakon 20 godina u formalnom obrazovnom sustavu ne postoji mjesto gdje se na sličan način promišljaju teme i stvaraju takvi kapaciteti društva. Naš velik izazov na prizemnoj razini je što želimo da program ide svake godine za što su nam potrebni i resursi i infrastruktura. Interes ljudi postoji a odgovoriti na njihova očekivanja, trajati i biti sve bolji je dosta velik izazov. Mnoge probleme poslijeratnog društva nismo riješili, a nove prijetnje dolaze istovremeno. Pitanja koja smo mislili da smo zatvorili se otvaraju ponovno na jedan drugačiji način, s drugačijim akterima i treba ih ponovno promisliti djelovati
Jasna: Važno je naglasiti da postoji pritisak na cijelo društvo, urušavanjem socijalne države i stvari koje smo mislili da smo izgradili, pitanja na koja smo mislili da smo odgovoriti. Izazov je odgovarati i na takve stvari.
{slika}
Također, izdali se i publikacije i filmove. U susret godišnjici objavljujete tekstove iz publikacije “Društvena promjena kroz okvir Mirovnih studija”. Što smatrate (do sad) svojim najvažnijim postignućem?
Iva: Osim toga što trajemo to je zasigurno velik broj ljudi koje smo uključili/e u program. Podržavamo nove inicijative i na neki način doprinosimo stvaranju kapaciteta za društvenu promjenu makar na zagrebačkoj sceni. Mirovni studiji su prostor koji povezuje ljude. Zbog svog formata omogućuje da se u rad na starim temama uključuju novi ljudi koji onda otvaraju te teme na nov način. Kroz nove ljude stalno se pomlađujmo
Jasna: Rad na vještinama, koji stalno naglašavamo, pomaže u stvaranju drugih organizacija i inicijativa koje imaju na umu demokratični unutrašnji ustroj koji dugoročno znači da mogu bolje i kvalitetnije raditi. Ono što ljudi često uzimaju zdravo za gotovo je da je naše civilno društvo zaista nenasilno u svom djelovanju. Kad uzmemo europski prosjek, možemo biti zadovoljni što je nenasilno djelovanje zaista vrijednost integrirana u rad civilnog društva te da je ono solidarno. Tu je možda također doprinos Mirovnih studija.
Koji su budući planovi studija?
Jasna: Mi uvijek imamo neke ideje. Nešto što sad vidimo kao priliku je kako proširiti znanje koje imamo izvan Zagreba. Tražimo način da Mirovni studiji budu provedeni i u drugim gradovima, da iskoristimo online alate za dio gradiva te da prilagodimo studij za specifične skupine kojima bi se mogao ponuditi uži format. Ono što nam je važno kao organizaciji je da zadržimo kontinuitet i da odgovaramo na aktualnosti.
Spomenuli ste proširivanje na druge gradove. Vjerujem da je to dosad bilo komplicirano. Mislite li da će to uskoro biti realno?
Jasna: Trenutno je sve u Zagrebu. Mislimo da i u drugim gradovima postoje inicijative koje trebaju osnaživanje i koje imaju znanje koje mogu podijeliti s drugima. Zbog opsega programa koji traje 200 sati u jednoj godini problem je to realizirati. Tražimo model koji bi bio realan.
Iva: Nije nam poanta da mi sami organiziramo program u drugim zajednicama. Važno nam je da potreba dolazi odozdo, da podržimo lokalne kapacitete i ideje. Osim toga, važna je i financijska podrška kako bismo mogli provoditi program, ne želimo da mogućnost plaćanja studija bude uvjet da se na njima može sudjelovati.
Želite li još nešto dodati?
Jasna: 20 godina Mirovnih studija znači i 20 godina CMS-a. Idući tjedan krećemo s obilježavanjem. Predavanje “Zašto se nenasilje i građanski otpor više isplate od vojne intervencije?” dr.sc. Erice Chenoweth, jedne od najzanimljivijih znanstvenica u području politika izgradnje mira održat će se u utorak, 19. rujna u 19 sati, u dvorani Müller kina Europa. Projekcija CMS-ovih dokumentaraca, održat će se u srijedu, 20. rujna, u 18 sati u klubu MaMa. Radi se o filmovima Poplava, Htjeli smo radnike, došli su nam ljudi i Okus doma, čija je tematika još uvijek aktualna. Tribina “Prijetnje miru pred nama”, će se održati 22. rujna od 18 sati u Močvari. O izgradnji pozitivnog mira, koji smo već spomenule u intervjuu na tribini će govoriti Jerko Bakotin, Karin Doolan, Goran Jeras i Marina Škrabalo.
Pozovite čitatelje i čitateljice da se pridruže jubilarnoj generaciji!
Iva: Prijave traju do nedjelje, 17. rujna. Pozivamo sve nemirne osobe i čitatelje/ice Libele koji/e su zainteresirani/e da se informiraju i educiraju, ali i da žele s drugima učiniti nešto za bolje društvo, s manje nasilja. Poziv se nalazi ovdje.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
