Sporazum o suradnji između zagrebačke Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević i Hrvatskog katoličkog sveučilišta (HKS-a) potpisan je krajem prosinca 2016. godine. Njime se podrazumijeva provođenje zajedničkih aktivnosti u području znanstveno – istraživačke djelatnosti te izvođenje integrirane preddiplomske, diplomske i poslijediplomske nastave, ali i organiziranje različitih kongresa te “ostali oblici suradnje od zajedničkog interesa“.
Potonja je stavka dosta širok pojam, a za pretpostaviti je da u nju pripada i djelatnost “misno slavlje” kakvo je u Franu Mihaljeviću održano nekoliko dana nakon potpisivanja sporazuma. Kako su akteri sporazuma i sami naglasili, radilo se o prvom misnom slavlju održanom na toj lokaciji od 19. stoljeća (otprilike kada je razvoj znanosti počeo omogućavati odvajanje od crkvenih dogmi), organiziranom u svrhu zahvale Gospodinu za providnost i sklapanje sporazuma koji u korist ide samo – Crkvi.
O čemu se točno radi, kakve bi mogle biti posljedice za hrvatsku znanost i buduće generacije medicinskih sestara i liječnika/ca, kao i ima li mjesta sekularnosti u ovoj priči za Libelu su komentirali ginekolog Klinike za ženske bolesti i porodništvo KBC -a Sestre milosrdnice Dubravko Lepušić, ravnateljica ginekološke poliklinike i specijalistica za ginekologiju i porodništvo Jasenka Grujić Koracin te profesorica na Odsjeku za južnoslavenske jezike i književnost FFZG-a i tajnica udruge Protagora Marijana Bijelić. Svi/e su, pak, složni/e kako se radi samo o još jednom u nizu upliva Crkve u javne djelatnosti.
“Ne odobravam nikakve sporazume između javnih i religijskih institucija, a posebno se to odnosi na tzv. suradnju javnih, sekularnih učilišta koja svoje djelovanje temelje na znanosti i bogoslovija. Moramo biti svjesni da je svaka bogoslovija dužna poštovati crkveno pravo. Svjetovna (javna) učilišta djeluju u okvirima građanskog prava i već je ova važna razlika dovoljna da se svaka suradnja mora smatrati neprihvatljivom. U slučaju spora – koji će sud biti nadležan?”, poručila je Jasenka Gruić.
Pojasnila je i da je prema Statutu Hrvatsko katoličko sveučilište (HKS), čiji je osnivač Zagrebačka nadbiskupija, povezano sa Svetom Stolicom preko zagrebačkog nadbiskupa u funkciji Velikog kancelara. On pred Sveučilištem predstavlja Svetu Stolicu, a pred Svetom Stolicom Sveučilište. Katolička sveučilišta smatraju da imaju pravo na financijsku potporu države. Studiji na HKS-u djelomično su financirani iz proračuna, a uvidom u dostupne ugovore nisu predviđene nikakve ugovorne obaveze ugovornih strana. Preformulirano rečeno, radi se o lukavom načinu da HKS bez velikih ulaganja obrazuje kadar “po svojoj mjeri”.
“Visokoobrazovane medicinske sestre koje su završile ovakav religijski temeljen studij neće ništa ili neće dovoljno znati o mnogim područjima palijativne skrbi i reproduktivne medicine, nekim preventivnim zdravstvenim mjerama i javno-zdravstvenim postupcima. One neće moći, kada počnu raditi, kompetentno odgovoriti na zdravstvene potrebe populacije”, naglasila je Gruić.
Isti stav zauzima i zagrebački ginekolog Dubravko Lepušić koji ističe da zapravo nije siguran kakav interes osim pokušaja plasiranja vlastitih ideja HKS ima u ovom sporazumu. “Za svjetovnu naobrazbu neka upišu svjetovni fakultet. U sekularnoj državi nema mjesta miješanju državnih i javnih institucija s religioznim. Ova zemlja nepovratno srlja u globalno neznanje, a to je vrlo plodno tlo za iracionalna razmišljanja”, kaže Lepušić dodavši da je ideja o referendumskom izražavanju javnog mišljenja o ovoj temi izostala jer za bavljenje demokracijom, osim novca, treba imati i predznanja. “Ljudi su uglavnom neupućeni zahvaljujući konstantnoj dezinformiranosti”, zaključio je.
Na pitanje ima li uopće mjesta suradnjama poput one HKS-a i Klinike za infektivne bolesti Fran Mihaljević Marijana Bijelić također odgovara negativno. “Ako im je cilj što bolje znanstveno i stručno utemeljeno funkcioniranje javnog zdravstva usmjereno na zaštitu prava i interesa hrvatskih građana, onda nema mjesta takvoj suradnji, ako im je cilj korištenje institucija javnog zdravstva za jačanje utjecaja Crkve i klerikalne ideologije na cijelo društvo pod cijenu ograničavanja i ugrožavanja prava i interesa pacijenata, onda je motivacija za takvu suradnju sasvim razumljiva”, poručila je Bijelić.
Dodala je i da bi javne institucije trebale djelovati prema poveljama o ljudskim pravima i prema Ustavu i zakonima Republike Hrvatske – trebale bi služiti prvenstveno pravima i interesima pacijenata/tica, dok ulazak Crkve u takve institucije znači da će sva prava i interesi pacijenata koje Crkva ne odobrava biti ugroženi.
Također, valja naglasiti i da se katolički nauk protivi upotrebi kontracepcije, ističe Bijelić, kao i postkoitalnoj kontracepciji koja se rutinski primjenjuje u slučaju silovanja, abortusu, zatim se protivi korištenju kondoma u svrhu sprečavanja infekcije spolno prenosivim bolestima, medicinski potpomognutoj oplodnji, cijepljenju protiv HPV-a i vakcinama uzgojenim na embrionalnim tkivima. Nadalje, istovremeno se zalaže za tretman homoseksualnosti kao bolesti i ima diskriminacijski odnos prema izvanbračnim zajednicama, ženama kao takvim, a osobito u kontekstu medicine ženama koje rađaju izvan braka ili se odlučuju na kontracepciju ili abortus.
“Tu je problematičan i njihov odnos prema ženama žrtvama obiteljskog nasilja. Naime, poznato je da se Katolička crkva protivi razvodu u bilo kojem slučaju, pa i u slučaju nasilja u obitelji, a neki njezini predstavnici pozivaju i na gušenje samog govora o tom problemu”, upozorava Bijelić.
