Odbor za ravnopravnost spolova u 9. sazivu Hrvatskog sabora na iznenađenje i čuđenje mnogih preuzeo je čelnik Živog zida Ivan Vilibor Sinčić. Živi zid jedna je od političkih opcija koja je na pitanja o ravnopravnosti spolova odnosno rodne ravnopravnosti odgovarala (neosnovano) tvrdeći da su to ideološka pitanja i da postoje prioritetnije teme u društvu. No, dok oni kao stranka mogu i dalje zadržati takav stav, Ivan Vilibor Sinčić nužno će se ovim pitanjima kao predsjednik odbora morati baviti. O tome, a i svim drugim pitanjima na koje do sada nismo mogli u javnosti dobiti odgovor, razgovarali smo sa Sinčićem u Hrvatskom saboru.
Vaš izbor na mjesto predsjednika Odbora za ravnopravnost spolova dočekan je s određenim iznenađenjem obzirom da se ni Vi osobno niti Živi zid niste posebno izjašnjavali o pitanjima ravnopravnosti spolova, a ujedno ste i prvi muškarac na toj poziciji, stoga Vas moram odmah pitati kako ste se našli i snašli na ovoj poziciji?
Svaki put kada se konstituira Hrvatski sabor dužnost je zastupnika i zastupnica da se dogovore tko će preuzeti koji Odbor. Kako se bavim ljudskim pravima kao što su pravo na dom i stanovanje pristao sam voditi ovaj odbor pošto mi je donekle srodna tema. Sada kada je muškarac sjeo u ovu fotelju, da je tako nazovem, ćemo biti malo ravnopravniji. Većina zastupnika smatra da ovaj Odbor nije toliko bitan i prioritetan, nekima je mogu čak reći zadnja rupa na svirali. Ja ne namjeravam na taj način voditi ovaj odbor. Oko rada se dogovaram i sa potpredsjednicom Odbora, Irenom Petrijevčanin Vuksanović (HDZ), svakodnevno sam u kontaktu s tajnicama Odbora koje su ovdje trajno bez obzira na predsjednika i ne namjeravam pristati na degradaciju ovog Odbora.
Vaše prethodnice su svaka na svoj način obilježile rad Odbora, a i kroz tematske sjednice nametale neke teme. Kakvi su Vaši planovi vezani uz funkcioniranje Odbora u ovom mandatu? Koje će Vam biti prioritetne teme?
Naša je dužnost održavati tematske sjednice te ćemo to svakako raditi i dalje. Prva tematska sjednica održana je 22. studenog povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama. Na neki smo način toga dana otvorili cijeli tjedan u kojem se obilježava Međunarodni dan raznim događanjima diljem Hrvatske. Sjednica odbora je bila zakazana u utorak kada nema plenarnih sjednica tako da smo se mogli u potpunosti fokusirati samo na nju. Središnji događaj bilo je predstavljanje istraživanja CESI-ja o stavovima mladih vezano uz prevenciju nasilja u vezama mladih. Sjednici su prisustvovali brojni sudionici, udruge, javnost te smo, vjerujem, kroz nju osigurali prostor za kvalitetnu raspravu i dobili neke smjernice za daljnji rad na ovom pitanju
Osim tematske sjednice imamo u pripremi šest sjednica koje nisu tematske. Očitovat ćemo se o radu Državnog odvjetništva i raspravit ćemo njihov rad u kontekstu rada našeg odbora. Imat ćemo izvješće HRT-a, HAMAG BICRO-a i druge zakone i izvješća koji dolaze u Hrvatski sabor.
Konkretnije, a o čemu sam razgovarao i s potpredsjednicom odbora, dok sam predsjedavajući Odbora mi ćemo se fokusirati više na pitanja rada, inovacija i gospodarska pitanja i uloge žena u tim procesima. Ipak sam inžinjer elektrotehnike, znam puno inovatora uključujući i žene koje su, nažalost, u tom području još uvijek u manjini. Hrvatska je u tom području u katastrofalnom stanju, a podrška države inovacijama porazna je. Strukture žele zadržati status quo i ne žele mijenjati situaciji u kojoj manjini ide više, a većini manje. Živi zid pa tako i ja osobno pokrećemo Zakladu za studente i inovatore kroz koju želimo poticati inovacije, a svakako ćemo voditi računa o tome da podjednako potičemo i muškarce i žene.
Tek sam preuzeo Odbor, moram puno toga svladiti i upoznati ljude koji se bave ovom tematikom duže od mene. U tom smislu uvijek sam dostupan i na raspolaganju, kao i tajnice Odbora. Nadam da ću biti dostojan nasljednik svojih prethodnica.
Krenimo na aktualna pitanja. U posljednjih tjedan dana od strane partnera ubijene su 3 žene, a dočekali smo i presudu za slučaj silovanja u Podstrani koja je naprosto sablažnjiva. Osim tematske sjednice da li već imate neke planove vezane uz rad na ovom pitanju. Posebno je problematično pitanje stanovanja za žene koje izlaze iz nasilja, a posebice iz sigurnih kuća.
Pitanje skućivanja ili nalaženje krova nad glavom u Hrvatskoj je veliki problem. U situaciji smo da nam se uvodi porez na neretnine i ukidaju olakšice na prvu nekretninu. Dodatno će se otežati položaj ljudima koji se žele skućiti. Smatram da je to apsolutno pogrešan smjer. Tu su i tradicionalno relativno visoke kamatne stope na kredite koje otežavaju situaciju. Dodatno stanje u kojem se nalazimo je apsurdno posebice kad vam kažem da Republika Hrvatska prema nalazima Državnog ureda za reviziju posjeduje 31 i pol miljardu eura vrijedne nekretnine. S druge pak strane država daje 800 milijuna kuna za najam agencija i ministarstava privatnicama. Tu se otvara prostor da se iskoriste ti resursi u svrhu socijalnog stanovanja i da se situacija popravi. Duboko vjerujem da će ta situacija krenuti na bolje. Ako je netko potencijalno pozitivan ministar u ovoj Vladi to je gospodin Goran Marić, barem sudeći prema njegovoj dosadašnjoj retorici u Saboru, a i radu u kojem je raskrinkavao mnoge nepravilnosti u upravljanju državnom imovinom. Sada kada ima novo Ministarstvo mi ćemo ga stalno podsjećati koji su problemi naših građana. Ako treba ići k njemu, dovoditi ljude k njemu, pozivati ga ovdje, raditi pritisak putem medija, to ćemo i činiti. Jer mi znamo kao aktivisti, za razliku od mogih političara, razmišljati izvan kutije. Tako i vezano uz pitanje žena žrtava nasilja i stambenog zbrinjavanja – svakako da se i to pitanje može riješiti samo je stvar birokracije da se tome posveti te da su u tom djelu uloži više resursa, a može se.
{slika}
Ustavni sud je nakon 25 godina otvorio raspravu o zakonu kojim se regulira pravo žena na pobačaj. Koji je Vaš stav o tome te kako će se Živi zid postaviti prema tom pitanju ukoliko Ustavni sud naloži Hrvatskom saboru donošenje novog zakona. Kao predsjedniku Odbora to će vam pitanje zasigurno doći na stol?
Pa ako se tako dugo čeka, možda ga niti ja neću dočekati, iako se nadam da hoću. Ustavni sud je institucija koja je na vrhu popisa institucija koje ne funkcioniraju dovoljno dobro. Ustavni sud nažalost nije sud, u njemu je najmanje sudaca. To je politički sud i ne možete mu doći ni blizu ako nemate potporu dvije najveće stranke. I nije ovo jedino pitanje koje je dugo na Ustavnom sudu. Što se konkretno tiče tog zakona, osobno sam protiv pobačaja jer sam odgojen konzervativno kao vjernik. Međutim, ne bih mjenjao zakon, pravo treba biti omogućeno tako kako je sada uređeno. Potičem raspravu i neka se cijela javnost uključi u raspravu, neka se donese novi zakon ako je to volja javnosti i saborske većine. Mi se kao društvo moramo puno više posvetiti edukaciji o ovom problemu. Ako dođe do glasovanja u Saboru očekivao bih od zastupnika Živog zida da glasuju po svojoj savjesti. Naša stranka okuplja ljude različitih svjetonazora, nismo ideološki obojeni, okupljamo ljude od lijeva do desna, od konzervativnog do liberalnog – svi ujedinjeni protiv sustava koji nas tlači. Specifična smo organizacija i u ovom pitanju očekujem da svi glasuju prema svojoj savjesti.
Puno se priča o demografskoj i pronatalitetnoj politici, a istovremeno svjedočimo teškoj socijalnoj i materijalnoj situaciji, rušenju radničkih prava, neodgovornosti države spram sustava predškolskog odgoja i obrazovanja, diskriminaciji trudnica i majki s malom djecom te mladih žena koje tek planiraju roditeljstvo. Planirate li vi kao saborski zastupnik i predsjednik Odbora problematizirati ta pitanja te na koji način?
Naravno da mi je to veoma važno pitanje jer vidim u kakvoj situaciji se nalazi naša zemlja. Naša je zadaća ostaviti nešto novim generacijama, ostaviti uvjete u kojima će one moći normalno živjeti, a danas to mladi ne mogu. Mi nemamo demografsku politiku, država ne zna što napraviti po ovom pitanju, niti kako da se zaustavi odlazak mladih. Nije u stanju osigurati mladima da pronađu posao i stvore dom. Država nas ne štiti i mladi i obitelji su pod ogromnim pritiskom. Vidimo i da porezna reforma ne ide u pravom smjeru već je duboko antidemografska, dodatno će postarati Hrvatsku i raseliti je, a oni koji ovdje ostaju bit će još siromašnji i teže će živjeti. Politika ove Vlade čini se ide u smjeru da olakšava živote bankama i velikim poduzetnicima, a na štetu najsiromašnijih građana i na štetu rada. S time se ne mogu pomiriti i borim se koliko mogu ne samo preko Odbora, nego i na druge načine. Da bismo mi kao zemlja izašli iz toga trebamo zajednički razviti strategiju, uključiti sve kapacitete kojima raspolažemo i ozbiljno se tome posvetiti te osmisliti plan za duži period. Svaka nova vlada umjesto smislene srategije i dugoročnih mjera, nešto malo u državi “porihta”. Recimo sada će biti manji porez na auto sjedalice, ali sjedalice djetetu kupite možda dva puta u životu, a nemaju niti svi građani auto. Što je sa stvarima koje se svakodnevno koriste kao što su pelene ili odjeća? I sam sam otac i vidim koliki je to trošak i napor. Postavlja se pitanje kako će se stvarati i jačati obitelji ako smo poreznom reformom onemogućili ili otežali stambeno zbrinjavanje.
Najveći je problem u Hrvatskoj što smo izgubili vrijeme. Može se oprostiti i gubitak u novcu ili politički skandali, ali vrijeme koje je otišlo, a koje smo mogli puno pametnije potrošiti da izgradimo ovo društvo da bude demokratičnije i da bolje finkcionira, to se ne može oprostiti. Kao predsjednik ovog odbora ne mogu sam mnogo, ali mogu okupiti ljude koji žele djelovati u pravom smjeru i upozoravati prema Vladi te djelovati osobno. Ova govornica je jako moćna, ono što mi radimo, ono što mi govorimo ljudi će slijediti kao primjer. Ako mi ovdje spustimo standard zašto bi ljudi na ulici činili drugačije. Mi moramo pokazati smjer. Nažalost ne vidim kod ove Vlade ozbiljne smjernice za izlazak iz krize. Nema vizije, nema nadahnuća koje bi pokrenulo građane. Pitanje je koliko mi kao nova generacija političara možemo popraviti stanje. Vidim to kao generacijski proces koji nije kratak i jednostavan. Nemamo drugog izbora, možemo odustati i otići s kolegama u Irsku ili ostati ovdje i mijenjati stvari. I na taj način mislim i voditi ovaj Odbor.
Pred Odborom se izlazu i pitanja diskriminacije, ali i pravne zaštite LGBT osoba. U odgovoru na pitanja portala CROL uoči izbora Živi zid izjavio je da ne postoje inicijative koje bi smanjivale postojeću razinu prava, no u posljednje vrijeme sve su snažniji glasovi za oduzimanje teško izborenih prava, poput onih koje propisuje Zakon o životnom partnerstvu. Primjerice u tijeku je proces donošenja novog Obiteljskog zakona, prema tezama koje su izašle u javnost neki smatraju da nam se sprema izuzetno konzervativan zakon, a ujedno i zakon kojim se upravo misli utjecati na smanjenje prava istospolnih zajednica iz Zakona o životnom partnerstvu. Jeste li već u Živom zidu zauzeli stav prema tom pitanju i kakav?
Svakako nećemo pristati na smanjenje prava koja su već usvojena i koja su u Zakonima. Poticat ćemo javnu raspravu, dat ćemo joj prostor i medijski i ovdje u Saboru pa i ići tamo gdje se zakoni izrađuju. No, crta ispod koje ne idem je da ne želim smanjivati postojeća prava niti jednom obliku zajednice bio to tradicionalni brak, izvanbračnea zajednica ili životno partnerstvo.
{slika}
Vezano na gornje pitanje, prava transrodnih i transeksualnih osoba reguliraju se uglavnom zasebnim Zakonima. Neki su maleni koraci unaprijed ostvareni posljednjih godina. No, prečesto izostaje implementacija zakona, ali i mjerodavna tijela primjerice Nacionalno zdravstveno vijeće oteže s davanjem mišljenja i traži nepotrebnu dokumentaciju u slučajevima zahtjeva za prilagodbom spola – na koji način ćete se zalagati za implementaciju istih i veću pravnu sigurnost?
Poštovat ćemo postojeće Zakone koji se tiču rada našeg odbora pa tako i u ovom pitanju. Za sve slučajeve zakazivanja institucija za koje saznamo spremni smo intervenirati i dopisom, ali ako treba možemo i intervenirati i činiti i više, mi smo ipak aktivisti. Nisam još toliko ušao u ovu problematiku i nadam se da će mi u tome pomoći i ljudi koji se puno duže i ozbiljnije od mene bave ovim pitanjima.
Jedna od tema koja će biti aktualna je vezana uz provedbu Zakona o ravnopravnosti spolova i pitanje naplaćivanja kazni za neuravnoteženu zastupljenost žena na izbornim listama. Naime, sankcije stupanju na snagu u svibnju sljedeće godine na lokalnim izborima, nije posve jasno kao će se one naplaćivati kao ni što je s koalicijskim listama. Kakav je Vaš stav o kvotama?
Mnogo je primjera ukojima sama provedba Zakona ne može funkcionirati jer zakoni nisu napisani kako treba. Osobno sam prvi puta izabran u Sabor sa liste na kojoj je bilo jednako muškaraca i žena. Imamo mnogo aktivistica u stranci. Mi smo imali situaciju da su nam muškarci u pojedinim izbornim jedinicama bili podzastupljeni spol. No nisam siguran da će kvote riješiti problem sudjelovanja žena u politici, htio bih da riješe, ali tradicionalno i statistički su neke stvari takve kakve jesu. Svakako smatram da kvote trebaju postojati i da se postigne ravnopravnost u političkom odlučivanju.
Moramo primjetiti da se mediji dosta bave Vašim privatnim životom i da ste često na meti svojevrsnog podsmjeha zbog čuvanja djeteta, dovođenja djeteta u Sabor, a znamo da se u toj poziciji nađu i drugi muskarci koji odmiču od uloge stereotipnog macho muškarca. To nas dovodi i do toga da naprosto moramo rušiti patrijarhalne obrasce rodnih uloga. Vi ste sada ne samo kao saborski zastupnik već i predsjednik Odbora za ravnopravnost spolova i upravo ste na poziciji da to i činite. Mislite li pokretati inicijative vezano uz pitanje rodne ravnopravnosti i uloge muškaraca u njezinom postizanju?
Onima koji se podsmjehuju mogu se samo smijati i poručiti da su promašili stoljeće. Moraju shvatiti da se više ne živi kao nekada i da se moramo prilagoditi novim vremenima. Moja partnerica i ja nastojimo ravnopravno sudjelovati u svemu, po tim pitanjima moramo biti pragmatični, olakšati jedno drugome i staviti dobrobit djeteta na prvo mjesto. Očevi koji uzmu roditeljski dopust trebaju biti shvaćeni kao nešto normalno te treba to i promovirati kao neki model gdje je praktičan. Nije otac manje otac ako uzme roditeljski dopust ili majka manje majka ako ne uzme. Sigurno ću još mnogo puta dovoditi svog sina u Sabor i ne vidim u tome problem. U konačnici, želim da sva moja djeca, ma koliko ih budem imao, bilo ona ženska ili muška, imaju jednaka prava i prilike, i ništa više i ništa manje od toga.
Kažete da je nova generacija faktor promjene. A mnoga istraživanja pokazuju da su upravo mladi konzervativniji u mnogim pitanjima vezanim uz rodnu ravnopravnost, primjerice vezano uz reproduktivna prava.
Moja generacija je ’90. godište i smatram da smo dosta otvoreni, prošli smo i kroz neke edukacije u školi. Smatram da trebamo o svemu pričati i da se nemamo čega sramiti. Uostalom, sukob mišljenja je dobar. Šutnja omogućava mediokritetima napredak i zauizmanje pozicija. Upravo zato što smo šutjeli i što nismo razgovarali o temama koje su bile tabu došlo je do idiotizacije društva. Svakako je obrazovni sustav ključan u tome i reforma obrazovanja mora ići uz daljnju javnu diskusiju. Naravno, otpori su užasni koji god sustav želite transformirati. Ništa ne dolazi bez borbe i bez žrtve, to sam i sam naučio. Treba biti otvorenog uma i mijenjati stvari, a mijenjaju ga mladi ljudi. Mi koji dolazimo nemamo što izgubiti. Vjerujem u ovo društvo i da ima ljudi s kojima se mogu napraviti promjene.
