Iako se po medijima u posljednje vrijeme dosta pisalo o Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, što je posebno bilo potencirano njihovom objavom o obustavi provođenja dijela programa mjera aktivne politike zapošljavanja, informacije su bile prilično nejasne i kontradiktorne. Nekoliko dana nakon HZZ najavljuje da će se mjere ipak nastaviti provoditi i da im je dosta krivih medijskih tumačenja, što nije nimalo razjasnilo cjelokupnu situaciju. U prilog svemu tome ne ide činjenica da ni prijašnjih mjeseci provođenje mjera nije funkcioniralo kako je trebalo: čekalo se izglasavanje državnog proračuna, kasnile su isplate naknada za stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa (SOR), bilo je određenih zastoja i u zaprimanju i obradi zahtjeva za druge mjere unutar paketa Garancije za mlade, došlo je i do smjene ravnateljstva HZZ-a.
Osobno se ne slažem s ovim načinom rješavanja problema nezaposlenosti u Republici Hrvatskoj, ali trenutak u kojoj je sasvim nestala opcija ikakvog zaposlenja, pa makar i na godinu dana za 2500,00 kuna mjesečno bila je prilično jeziva. To je točno pat pozicija u kojoj se nalazimo i koja dozvoljava da nas se uvjerava da je to što provode trenutno najbolje moguće. Rekla bih i da trenutno nedostaju dva ključna momenta – prvi je da netko preuzme odgovornost i kaže da, nismo baš najbolje to izveli, a drugi da obećamo da ćemo napraviti sve u našoj mogućnosti da se problem nezaposlenosti riješi. Tržište rada preplavljeno je oglasima za stručno osposobljavanje, koje je sad dodatno ograničeno novim uvjetima, te je nanesena šteta svima koji se za SOR ne mogu / ne žele prijaviti ili su na njemu već bili. Uslijed toga ne stvaraju se nova radna mjesta već dolazi do fluktuacije radne snage na već postojećima. Usto se pojedinim mjerama iz Garancije za mlade s jednokratnim i kratkoročnim efektom sustavno osiromašuju državni proračun (država poslodavca na rok najdulje do pet godina oslobađa plaćanja poreza za radnika kojeg primi na neodređeno) i strukturni fondovi. Teško je za povjerovati da će i novi izbori donijeti kakvu veću promjenu jer su politički programi ograničeni na maksimalno četiri godine, a sve što se unutar toga i dogodi nakon isteka mandata očito prestaje biti nečijom odgovornošću.
Od potpunog debakla spašava jedino tu i tamo pojedinačno dobro iskustvo osobe koja je zadovoljna SOR-om i njegovim efektom, ali bez neke pretjerane patetike može se reći da kolektivni okus na kraju ipak ostaje sasvim gorak. U takvoj situaciji razgovarale smo s Marinom Živkovićem iz Mreže mladih Hrvatske koji je za Libelu pojasnio o čemu se tu zapravo radi.
Što po mlade znači priopćenje o obustavi pa kasnije povlačenje iste o provedbi mjera iz paketa Garancija za mlade? Koje su promjene u međuvremenu uvedene?
U principu se ne radi o obustavi mjera već o promjeni strukture korisnika/ica mjera. I iako to na prvu zvuči obećavajuće s obzirom koliko često su korisnice bili osobe za koje se pretpostavlja da bi se ionako zaposlile, to zapravo i nije tako. Naime, novi kriteriji nisu nastali na temelju evaluacije ili na nekim sličnim postupkom kreiranja politika temeljenim na dokazima već su novi kriteriji isključivo posljedica izvora financiranja. Sada korisnici/e mogu biti samo osobe koje pripadaju kategorijama koje se financiraju iz europskih sredstava, a ostali/e koji/e su do sada bili/e financirani/e iz proračuna više ne mogu biti korisnici/e. Takva promjena može utjecati na to tko će biti korisnici, ali ne mora nužno utjecati na karakteristike korisnika/ica po recimo obrazovnoj strukturi ili na ukupni broj korisnika/ica.
Kolika i kakva je “šteta” u međuvremenu nanesena tržištu rada, a koji su pozitivni ishodi? Ako ih ima.
Na SOR i na druge mjere ne možemo jednoznačno gledati. Iako se pokazuje da SOR ima negativne elemente koje se tiču od toga da su korisnici/e često osobe koje bi i bez SOR-a našle posao, do toga da je mjera socijalno neosjetljiva u smislu da je teže koriste osobe iz siromašnijih obitelji tj. osobe koje su u većem riziku od siromaštva i socijalne isključenost, pa do problema geografske rasprostranjenosti i toga što se ne provjeravaju ishodi učenja po izlasku iz mjere. Unatoč tome svemu, pokazuje se da je SOR ipak ima bolje rezultate u smislu zapošljavanja u odnosu na kontrolnu grupu koja nije koristila SOR. Rekao bi da se mladima čini šteta svaki puta kada se naglo prekida neki od oblika potpore koji je namijenjena njima a da u isto vrijeme nije izgrađena razumna alternativa. SOR, pa i druge mjere imaju značajnog prostora za poboljšanje pa i u konačnici, SOR bi trebao biti zamijenjen praksom za vrijeme obrazovanja. No, dok takva infrastruktura nije postavljena, bolje je za mlade da se radi na poboljšanju mjera koje smo evaluirali nego da se sa svakom promjenom vlasti kreće ispočetka.
{slika}
Kada HZZ kaže da nema nadležnost u provedbi (na pitanje upućeno njima o tome zašto je javni sektor koristi mjeru stručnog osposobljavanja za vrijeme zabrane zapošljavanja) na koga oni prebacuju odgovornost? Koje je regulatorno tijelo koje bi trebalo o tome voditi računa?
Vlada je zapravo ona koja određuje politiku zapošljavanja i kako će se koristiti mjere. Budući da stručno osposobljavanje nije u svojoj osnovi zapošljavanje jer nema uspostavljanja radnog odnosa i nema ugovora o radu odredba o zabrani zapošljavanja se ne može primijeniti na tu mjeru. Resorno Ministarstvo i Vlada su institucije koje su odgovorne ali i od kojih se mogu tražiti izmjene. Inače, SOR je definiran kroz dva zakona, Zakonom o poticanju zapošljavanja i Zakonom o radu.
U dvije godine koliko se Garancija provodi, ima li MMH podatke koliko je mladih nakon stručnog zaposleno na neodređeno uz stimulaciju poslodavcu (oslobađanje od poreza u visini od 17,2 posto na prvi takav ugovor)?
Nažalost, takve podatke nemamo. Najbliže što imamo podacima o broju mladih zaposlenih na neodređeno je podatak koji je iznio bivši ministar gdje je rekao da se je u 2015. godini zaposlilo 32000 mladih na ugovor na neodređeno. To je rast u odnosu na godinu ranije od otprilike 2100 ljudi i nije baš impresivan. Novo uključenih korisnika mjere Stručnog osposobljavanja u 2015. je bilo 18.597.
Koje su skupine mladih u cijeloj ovoj priči ostale izolirane?
Udio nezaposlenosti mladih za završenim strukovnim obrazovanjem u ukupnoj populaciji nezaposlenih mladih se kreće oko 70%. To je zabrinjavajući podatak jer se pokazuje da srednjoškolsko strukovno obrazovanje, koje bi između ostaloga trebalo služiti kao mehanizam socijalnog uključivanja, zapravo rezultira upravo obrnutim efektom. Nužno je raditi dodatno upravo na najugroženijim skupinama u društvu te se pobrinuti da su im ishodi obrazovanja korisni kada krenu u samostalni život. Naravno, nužno je i osigurati određene potpore za skupine koje su u najvećem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti pogotovo u uvjetima kada je stanje na tržištu rada nepovoljno.
Koja su se iskustva mladih na tržištu rada, prema vašoj stranici Mladi radnici i mlade radnice, pokazala najproblematičnijima?
Mnogo ljudi se počelo žaliti na nedostatak nekih osnovnih radničkih prava kojima su svjedoci jer su korisnici SOR-a. Naime, nedavno je na vidjelo izašlo da mladi na SOR-u imaju probleme kada idu na bolovanje jer za to vrijeme ne dobivaju naknadu za rad te im se ne pokrivaju troškovi prijevoza. Druga situacija je kada osobe na SOR-u idu na porodiljni gdje im se po odlasku prekida ugovor o SOR-u i nemaju pravo na nikakvu pomoć osim one koja je namijenjena nezaposlenima, ali kao što znate, ta se pomoć odnosi samo na period nakon rođenja. Tako da kada osoba mora otvoriti porodiljni 28 dana prije zakazanog termina, nema nikakve naknade ni primanja? Takve odredbe negativno utječu na mlade i često ih se stavlja u situacije za koje nisu ni mogli predvidjeti da će se dogoditi.
