Sandra Petrović je 27-godišnja Pitomačanka, a od prošle godine najmlađa zastupnica u Hrvatskom saboru. U Zagrebu je 2009. godine završila Pravni fakultet. Iako po godinama mlada, ne nedostaje joj političkog iskustva.
Članica je SDP-a od 2005. godine a trenutno obnaša više političkih dužnosti, potpredsjednica je Županijske organizacije Foruma mladih SDP‐a Virovitičko‐podravske, članica Predsjedništva Općinske organizacije SDP‐a Pitomača i predsjednica Nadzornog odbora Županijske organizacije SDP‐a. Bila je članica Socijaldemokratske studentske unije (2006.), predsjednica Sveučilišne podružnice SSU Zagreb (2008. – 2010.) te glavna tajnica SSU Hrvatske (2008. – 2010.) U Saboru obnaša dužnosti članice u četiri odbora; Odbora za zakonodavstvo, obranu, pravosuđe, međuparlamentarnu suradnju te kao članica Izaslanstva Hrvatskoga sabora u Parlamentarnoj skupštini NATO-a. Tijekom 2010. godine radila je kao prva pripravnica SDP‐a u Tajništvu S&D Grupe u Europskom parlamentu u Bruxellesu.
U Saboru ste najmlađa zastupnica, kakav je to osjećaj?
Da, u Sabor ušla kao zamjena Nade Čavlović, kada je ona imenovana pomoćnicom ministra financija. stavila je svoj mandat u mirovanje, a ja sam kao prva sljedeća zastupnica SDP-a ušla umjesto nje. Pritisak zbog mladosti nisam osjetila od drugih, sama na sebe sam stavila veći pritisak jer znam koliko mogu i koliko moram.Nitko pred mene nije stavljao nikakve ciljeve, nikakve letve, presing. Ja sam si takve stvari sama postavljala. Ne želim reći da nitko od mene ništa nije očekivao, ali su se svakako pozitivno iznenadili.
Mlada i još k tome žena u saboru. Iskustva, viđenja problema…
Najmlađa sam žena u Saboru, i to je to. Možda su se na nama mlađima ispočetka pomalo iživljavali, kao da smo bebe. Sve dok nas nisu čuli kad smo se prvi puta javili za riječ. Kao mlada žena, prvo kao mlada, a onda kao žena, možda sam od iskusnih saborskih zastupnika doživjela određeno nepovjerenje, možda nekakvo umanjivanje vrijednosti. Ali to je vrlo rijetko i od rijetkih pojedinih zastupnika, i to obično onih s desne strane političkog kompasa, tradicionalnijih i konzervativnijih političkih opcija. Smatram da su takve stvari vrlo opasne i treba se pobuniti i reagirati . Kad vas netko omalovažava zato što ste žena i zato što ste mladi, treba biti hrabar i dignuti glas.
…Nikada ne šutjeti…
Ne, u Saboru sam se posvađala oko toga dosta puta. Uopće se ne libim uzeti zastupničku palicu ako me nešto zasmeta, nebitno o kojem se zastupniku radi. Na proljeće smo na dnevnom redu imali Zakon o pravobranitelju i ispred HDSSB-a jedan zastupnik je rekao da osim pučkog pravobranitelja postoji i pravobranitelj za djecu i žene. Na što sam morala odgovoriti kako ne postoji posebna pravobraniteljica za žene, nego pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, kojoj se na koncu i on kao muškarac može obratiti ako se u nekom trenutku smatra oštećenim. Sva ta diskriminacija često je omotana u vrlo fini celofan . A može se sresti i u zezancijama koja naravno smeta, ali je teško boriti se protiv nje i to nije dobro. Žene svoj položaj trebaju jačati i još jače afirmirati ono što je već afirmirano. Trebamo uvijek biti svjesne razine koju smo postigle, pa onda se na nju nadograđivati. Nikako se ne smijemo degradirati.
Pripadate mlađoj generaciji, što vi mislite da je nužno za mlade? Radili ste puno i vani….
Mladima pogotovo treba financijska stabilnost i siguran pogled u budućnost. Možda je nešto lakše na zapadu. Nezaposlenost mladih sada je goruće pitanje. Upravo gospodarskom krizom nastaje čep oko zapošljavanja mladih, na burzi su, gospodarstvo stagnira ili ide unatrag. Ne zapošljavaju se novi ljudi i upravo se protiv toga treba boriti. Nažalost, zakon o volontiranju kako ga se u javnosti zove nije naišao na dobar prijem i zbog toga mi je žao jer ljudi ne razumiju da smo ga donijeli baš zbog situacije u kakvoj se nalazimo. Radila sam vani i znam da se i vani, primjerice u Belgiji, pripravnički staž plaća strašno malo. Kad se zbroje svi troškovi koje trebaju podmiriti, ljudi rade samo za najosnovnije potrebe. Smatram da je bitno steći te uvjete i tih godinu dana radnog iskustva.
Iskustva iz Europskog parlamenta…
U Europski parlament sam išla bez ikakve pripreme, nitko prije mene nije išao, i nitko mi nije mogao reći kako će se stvari odvijati. Imala sam prilike vidjeti sustav iznutra i raditi u sustavu iznutra. Iako smo mi tamo bili najniža administracija ugovorom od 3 mjeseca, ali sa strašno dobrom prilikom. Sve ovisi koliko si sam probitačan, govorili su nam da se guramo, budemo što aktivniji, jer nam se vrlo vjerojatno ovakva prilika neće pružiti. Meni je strašno puno koristilo. Hrvatski Sabor je vrlo mala institucija u odnosu na ostale parlamente, i kako izgledaju a kamoli kako funkcioniraju.
Socijaldemokratska studentska unija…
SSU je sudjelovao na izborima za predstavnike u Studentskom zboru. Mi smo željeli kao socijaldemokrati proklamirati prvenstveno dostupnost obrazovanja. Povezivali smo se s raznim udrugama, ali smo ostali u manjini.
Potencijal Ministarstva socijalne politike i mladih…
Jako je dobro da je Ministarstvo socijalne politike formirano na ovakav način za razliku od prošlih Vlada. Do sada se to područje utapalo u neka druga i onda socijalna politika i mladi nisu bili toliko vidljivi. Milanka Opačić dobro je uočila problem i odvojila ga i institucionalno. Tamo je i Iva Prpić, i naša forumašica, bivša članica Foruma mladih SDP-a, koja je bila izuzetno aktivna u Forumu i poznata je kao velika borkinja za prava mladih i prava žena. Politika mladih nikad nije bila u imenu ministarstva i sada se treba afirmirati.
