Noah Pintarić u Trans Aidu je od samih početaka udruge. Ponajviše bavi aktivnostima usmjerenim na senzibilizaciju javnosti, a također je i član Izvršnog odbora udruge. U kratkom intervjuu otkrio je kako i zašto je udruga nastala, te pobliže objasnio svoju motivaciju za bavljenje trans* aktivizmom, piše na stranicama Trans Aida.
Jedan si od osnivača udruge Trans Aid Hrvatska, prve udruge u Hrvatskoj koja se bavi pravima transrodnih i transeksulanih osoba. Od kuda potreba za ovakvom organizacijom?
Do osnutka Trans Aida, trans* pitanjima su se uglavnom bavile LGBT udruge. Međutim, obzirom da su potrebe trans* populacije specifične u odnosu na LGBT osobe, ukazala se potreba za osnivanjem udruge koja će se pretežno baviti trans* tematikom. Te potrebe se uglavnom odnose na medicinske i zakonske prakse, kao što je primjerice medicinska skrb tijekom tranzicije, ili pak donošenje zakonske regulative i provedba iste prilikom promjene upisa spola u osobnim dokumentima.
Također, postojala je i potreba unutar zajednice za razmjenom iskustava, dijeljenjem informacija, te susretanjem i međusobnim osnaživanjem tako da je jedna od prvih aktivnosti udruge bila pokretanje grupa samopodrške za transrodne, transseksualne, interseksualne i rodno nekonformirane osobe te njihove najbliže – članove obitelji, partnere i partnerice, čiji se sastanci redovito, jednom mjesečno, održavaju od listopada 2012. u Zagrebu.
Kada govorimo o potrebi za osnivanjem udruge koja se bavi trans* tematikom valja uzeti u obzir i širi kontektst društva koje je izrazito rodno binarno orijentirano i patrijarhalno i koje odstupanje od rodne opozicije muško/žensko označava kao nepoželjno, a svako neuklapanje u rodne stereotipe na kojim temelji svoj kolektivni identitet, kažnjava. Gledano s tog aspekta, itekako postoji potreba za udrugom koja promovira pravo na samoodređenje spola i roda kao temeljno ljudsko pravo.
Kako se oformila udruga i na koji su se način članovi udruge povezali? Koliko članova/ica ima? Javljaju li se nove osobe? Traže li vas osobe pomoć i na koji način najčešće?
Udruga je osnovana početkom 2012. godine na inicijativu osoba koje su se često susretale na trans* događanjima, te su na razne načine povezane s trans* tematikom. Na primjer, jedan/na osnivač/ica je roditelj trans* djeteta, druga je psihologinja koja se bavi trans* pitanjima, a tu su i dvije trans* osobe. Udruga trenutačno broji 15 aktivnih članica/ova. Izvršno tijelo udruge je Izvršni odbor koji broji pet članova/ica, među kojima su i tri supredsjednika/ce udruge.
Udruga stalno bilježi priljev novih članova/ica, od osnutka do danas članstvo se učetverostručilo. Često se događa da osobe dođu na našu grupu samopodrške i nakon toga se uključe i u ostale aktivnosti. Posebno nas raduje što se broj osoba koje dolaze na sastanke grupe stalno povećava, a često nam se na mail javljaju i osobe iz drugih gradova Hrvatske. Upiti koje dobivamo su razni, od informiranja o procesu tranzicije, posebice o kontaktima stručnjaka i stručnjakinja koji se bave rodnom disforijom, zatim pitanja koja se odnose na promjenu upisa spola u osobnim dokumentima kao i pitanja o događanjima i mjestima za druženje.
Koja je tvoja osobna motivacija za uključivanje u trans* aktivizam? Kako ti gledaš na trans* tematiku i na koji način ona tebi pomaže da shvatiš sebe kao osobu? Kad kažeš da si trans*, što to za tebe znači?
Moj aktivistički život započeo je prilično rano. S 18 godina sam se outao roditeljima kao lezbijka i naišao na potpuno neprihvaćanje mog seksualnog identiteta s njihove strane. Nakon toga je uslijedilo i neprihvaćanje moje šire okoline. Tada sam shvatio koliko je educiranje i senzibilizacija društva potrebna i uključio sam se u rad jedne lezbijske udruge. Tijekom cijelog života sam bio i još uvijek sam aktivan na LGBT i feminističkoj sceni, osobito na području kulturnog aktivizma obzirom da se bavim videom i filmom. U trenutku kada sam osvijestio svoj trans* identitet, jedina opcija mi je bila da se priključim trans* aktivizmu jer mislim da je upravo na ovome području potrebno inicirati društvenu promjenu koja jamči jednakopravnost i prihvaćanje drugačijosti, umjesto da je gura na margine.
Trans* identitet za mene znači širenje, transcendiranje zadatog, propitkivanje normi, društvenih i osobnih, mnoštvo, a ne drugost.
S kime surađujete i s kime se solidarizirate?
Trans Aid surađuje s mnogo udruga, a posebice bih istaknuo Žensku sobu s kojom kao partneri provodimo projekt Rodna ravnopravnost za sve – ostvarimo trans prava, a također je jako puno pomogla Trans aidu na izgradnji kapaciteta udruge. Također bih istaknuo i Zagreb Pride s kojim vrlo blisko surađujemo, te ćemo uskoro dijeliti i uredski prostor. Naravno tu je i udurga Lori koja nas podržava od samih početaka, kao i udruga K-zona Vox Feminae.
Koje su najbitnije aktivnosti udruge?
Aktivnosti udruge su mnoge, no u ovome trenutku udruga je najviše angažirana na provedbi projekta Rodna ravnopravnost za sve – ostvarimo trans prava u suradnji sa Ženskom sobom koji uključuje kapacitiranje udruge, senzibilzaciju javnosti za trans* tematiku kao i javno zagovaranje promjene legislative koja se odnosi na tretman statusa trans* osoba s pravne strane. Što se tiče izgradnje kapaciteta udruge, trenutno imamo petnaest aktivnih članica i članova, dvije zaposlene osobe, a uskoro otvaramo i ured. Udruga je angažirana i na izradi novog Pravilnika o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije i utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili života u drugom rodnom identitetu koji je kao pozakonski akt vezan za Zakon o državnim maticama. Uskoro nas očekuju i sastanci pri Ministarstvu zdravlja gdje će Trans Aid imati priliku iznijeti mišljenje o sadržaju i formi novog Pravilnika. Naravno tu su i već spomenute grupe podrške za za transrodne, transseksualne, interseksualne i rodno nekonformirane osobe te njihove najbliže, a ove godine pripremamo i obilježavanje TDoR – a Transgender Day of Remembrance uz prigodan kulturno – umjetnički program.
