Meksička aktivistkinja i novinarka Andrea Arzaba, koja se uglavnom bavi problematikom okoliša, razvoja društva, kulture i ljudskim pravima, te pravde u društvu, gostovala je prošlog tjedna na Republici, festivalu kreativnosti i progresivne kulture u Rijeci. Pokrenula je online magazin Sunflower post koji pišu mlade žene i muškarci s različitih strana svijeta o problemima koji se tiču rodne nejednakosti. Arzaba inače piše i za Centar europskog novinarstva (European Journalism Center) i Global voices, te kao freelance novinarka za National Geographic Traveler.
Na predavanju je govorila o meksičkom protestu koji je dobio naziv po broju inicijalnih sudionika/ica Ja sam 132 te su pod tim nazivom pokrenuli revoluciju, solidarizirajući se sa pokretačima/icama protesta. Ljudi širom zemlje su snimali i dijelili svoje priče putem interneta, komunicirajući preko hashtaga #YoSoy132. Protest je pokrenut kako bi se ukazalo na problem netransparentnosti medija i politike. Unatoč slojevitosti prosvjednika/ica i širem društvenom kontekstu koji žudi za promjenama, radi veličine projekta izgubio se fokus. Neki su izgradili karijeru na tome.
“Transparentnost medija je najvažniji aspekt demokracije. Ljudi moraju znati kako ostvariti svoja prava. Ne možemo očekivati pravi napredak ako nemamo populaciju koja je sposobna djelovati i zna što se događa. Uz pomoć društvenih mreža moramo širiti informacije o promjenama i revolucijama, jer televizija to neće prenositi. Ljudi u načelu znaju da mediji nisu transparentni, ali su naučili to ignorirati, kao što su naučili na korupciju i nasilje“, rekla je Arzaba.
Upitana može li u 21. stoljeću biti revolucije bez hashtaga, tj. bez interneta, odgovorila je: “Koristimo internet jer je to odličan način za širenje informacija. Nije osnova, ali je alat. Sve olakšava. Sigurno je se može dogoditi revolucija bez hashtaga, no malo je vjerojatno. Ako nam toliko pomaže, zašto ne iskoristiti sve njegove dobre strane? Nacionalne i lokalne televizije filtriraju sadržaj, i jednostavno je nemoguće saznati što se događa – nemamo pristup informacijama, zato je internet toliko važan, unatoč tome što postoji opasnost radi navođenja na krive informacije radi broja sudionika/ica”.
Što se tiče feminizma u Meksiku, naglasila je kako smatra da svakim danom jačaju ženska prava.
“Ljudi se bore za jednakost. Ipak, u ruralnim područjima se i dalje događaju kupo-prodaje žena, dogovaraju se brakovi, roditelji tjeraju djevojčice da se udaju u ranoj dobi itd. Mislim da akademski obrazovano društvo traži promjene, edukacija žena je ključ prema boljitku. Stvari se mijenjaju. Internet pomaže”, priznala je.
Također je dodala kako se u gradu u kojem stanuje nije susrela s takvim situacijama, no da je svjesna da se to događa u ruralnim sredinama.
“Ukoliko obitelj ima manje novaca, uobičajena je praksa da se na školovanje šalje isključivo sin, neovisno o njegovim akademskim sposobnostima. Djevojke nemaju to pravo. Velika je razlika između društva u gradu Mexicu i u ostatku države, ne može se stvoriti generalan stav pravima na obrazovanje”, pojasnila je.
Dotakla se je i korupcije.
“Prošle godine sam bila na jednoj konferenciji koja se je bavila pitanjem korupcije, te sam uvidjela da je najveći problem Meksika, kao i šire, taj da se korupcija ignorira, svi znaju da ona postoji, ali zatvaraju oči pred problemom. Trebamo to promijeniti. Moramo se pobrinuti da, ako znamo što se događa i znamo da je to krivo, da uključeni pojedinci/ke snose pravne posljedice. Moramo izaći iz tih stereotipa, djelovati protiv korupcije, ne smije se uzimati zdravo za gotovo, tako društvo ne smije funkcionirati. Ne možemo se samo žaliti. Moramo djelovati i ukazati na probleme” poručuje Perez, iako navodi da je opasno ustati i upozoriti na nepravdu jer je nekoliko blogera–zviždača u Meksiku jednostavno – nestalo.
