Nakon napada na medije, zdravstvo, represivni sustav, aktualna vlast nastavlja svoj pohod prema civilnim udrugama. Pod parolom ‘zaslužnima, a ne potrebitima’, Vlada je prvotno najavila rezanje sredstava namijenjenih Nacionalnoj zakladi u 2016. godini za čak 70 posto. Znači, radilo se o rezu od 30 milijuna kuna. Da stvar bude još apsurdnija u ovom našem teatru apsurda kojeg živimo svaki dan, Vlada je pokušala ovu Uredbu donijeti bez prethodne rasprave i mišljenja Savjeta za razvoj civilnog društva te suprotno Državnom proračunu usvojenom u Saboru gotovo mjesec dana ranije. Udruge okupljene u inicijativu Za snažno civilno društvo odmah su reagirale – organizirale akcije na Markovom trgu te tražile od vlasti otvaranje dijaloga. Međutim, dok je trajala sjednica Savjeta za razvoj civilnog društva u petak, Vlada je na telefonskoj sjednici ipak donijela Uredbu o kriterijima za utvrđivanje korisnika/ca i načinu raspodjele dijela prihoda od igara na sreću za ovu godinu, prema kojoj je za organizacije za razvoj civilnog društva korigirala i povećala prvotni prijedlog, povučen prije 15-ak dana sa sjednice nakon prosvjeda više nevladinih udruga. Vlada je u prijedlogu uredbe prije 15-ak dana za organizacije koje pridonose razvoju civilnoga društva predvidjela smanje sredstava sa 14,21 posto u prošloj godini, na 4,41 posto, no taj je iznos u petak korigirala na 6,88 posto. Nakon odluke Vlade, predsjednica Savjeta za civilno društvo Željka Leljak Gracin i još pet članova i članica dalo je ostavke, među kojima i dugogodišnja aktivistkinja Mirela Travar.
Proračunom, koji je izglasan u Saboru prije mjesec dana, čak je planirano povećanje sredstava Zaklade za pet posto. No, vladajući su se u međuvremenu predomislili i ponovno potpuno izigrali demokratske procedure. Kako je krenuo i tekao ovaj napad na civilno društvo?
Prije nešto manje od mjesec dana, dobili smo informaciju da Vlada kani donijeti Uredbu o kriterijima za utvrđivanje korisnika/ca i načinu raspodjele dijela prihoda od igara na sreću za 2016. godinu kojom bi se na stavci Razvoj civilnog društva sredstva umanjila za 70 posto. Budući da o toj Uredbi nije prethodila nikakva javna rasprava niti dijalog s organizacijama civilnog društva, organizirali/e smo nekoliko akcija na Markovom trgu kojima smo nastojali/e spriječiti donošenje ovakve, izuzetno štetne, Uredbe te kojima smo zahtijevali/e dijalog i raspravu na Savjetu za razvoj civilnog društva, koji je uvijek bio uključen u donošenje ovakvih odluka. Sve naše akcije i daljnja javna djelovanja bila su usmjerena na pokušaj objašnjavanja vladajućima da se tako drastičnim rezanjem sredstava na toj stavci ne oduzimaju samo sredstva za ključne institucije, poluge razvoja hrvatskog civilnog društva (Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva i Ured za udruge), već da se tim činom, jednoobrazno i neargumentirano ruši sustav koji se izgrađivao posljednjih 15 godina. Taj sustav uključuje podršku koju organizacije civilnog društva pružaju najranjivijim korisničkim skupinama, poput osobama s invaliditetom, beskućnicima, mladima, braniteljima i sl., ali isto tako uključuje i podršku za povlačenje sredstava iz fondova Europske unije. Neumorno smo radili/e kako bismo pokrenuli/e dijalog o toj važnoj temi i kako bismo upozorili/e na iznimno negativne dalekosežne posljedice donošenja takve odluke te smo htjeli/e poslati poruku kako se ovdje ne radi ni o kakvim privatnim interesima, već interesima koji se tiču samog društvenog razvoja Republike Hrvatske.
U konačnici je naprasno sabotiran ovaj dijalog između civilnog društva i države, koji je percipiran kao primjer kvalitetnog i uključivog društvenog razvoja. Prema prijedlogu ministra financija Zdravka Marića, koji je, podsjetimo, u ministarsku fotelju sjeo iz Agrokora, novac bi trebala raspoređivati resorna ministarstva, a ne kao u posljednjih 12 godina, autonomna i od politike neovisna Zaklada. Koje su prednosti modela Zaklade i zašto je loše sredstva iz Zaklade za 2016. prebaciti na ministarstva?
Tako je, dijalog koji se s puno truda i rada gradio posljednjih 15 godina je dokinut, a model koji je služio kao uzor mnogim zemljama i koji je predstavljao svojevrstan izvozni proizvod Hrvatske počeo se urušavati bez ikakve prethodne analize i stručne podloge koja bi eventualno objasnila takav potez. Ono što se mora razumjeti jest da je civilno društvo jedan od samih stupova demokracije, partner u društvenom razvoju, partner u provođenju reformi jer ima tip ekspertize, znanja i informacija s terena koji država ne može imati. I to nije loše, dapače, pokazalo se kako je multi-sektorska suradnja, dakle suradnja između različitih dionika u društvu, ključ za uspješno provođenje reformi i strateškog promišljanja, društvenog i ekonomskog razvoja jedne zemlje. Europska komisija i sve druge relevantne međunarodne institucije i organizacije su to već odavno shvatile te ohrabrivale i podržavale međusektorsku suradnju, a mislili smo da smo i mi u Hrvatskoj već odavno to usvojili/e kao činjenicu. Međutim, pokazuje se drugačije. Pokazuje se da se vraćamo godinama unazad gdje se praksa koja je bila usvojena kao provjereno najbolja politička i demokratska praksa dovodi u pitanje. Upravo u tome leži najveća opasnost preraspodjeljivanja sredstava na ministarstva jer ministarstva raspisuju natječaje za udruge gdje možete prijaviti svoje aktivnosti, ali ne možete prijaviti institucionalnu i dugoročnu podršku. Ako organizacije mogu prijaviti samo svoje aktivnosti bez da imaju infrastrukturnu podršku, kako uopće mogu provoditi te aktivnosti? I tako dolazi do urušavanja tog modela: ako u modelu koji ima dvojaki, komplementarni tip podrški, dva stupa, takoreći, rušenjem jednog stupa se urušava cijela konstrukcija.
Kako su u konačnici raspoređena sredstva Zaklade?
U konačnici je na stavci koja uključuje Nacionalnu zakladu za razvoj civilnog društva i Ured za udruge raspoređeno 6.88 posto sredstava – upola manje nego svih proteklih godina. To praktično znači da u ovom trenutku ne znamo kako će se ispoštovati ugovorne obveze za ovu godinu, ali to također znači da se drastično smanjio dio sredstava Ureda za udruge kojima se osiguravao dio sufinanciranja projektima iz fondova Europske unije.
Što rezanje sredstava za Zakladu znači za krajnje korisnike i korisnice?
Organizacije koje su imale infrastrukturnu podršku od Nacionalne zaklade (da ne bi bilo zabune, to nisu samo plaće i hladni pogon kako se to voli proklamirati u javnosti, već je to osiguravanje da usluge poput besplatne pravne pomoći za građane i građanke, volonterski centri za građane i građanke, skloništa za beskućnike i beskućnice, i sl. uopće budu moguće), sada dolaze u opasnost jer takav tip podrške nemaju gdje drugdje prijaviti, a samim time prijeti i da će morati ili smanjiti ili ukinuti tip usluga koje pružaju građanima i građankama.
Osim krajnjih korisnika i korisnica programa i usluga udruga, ugrožena je egzistencija i zaposlenih u udrugama. Ova odluka dolazi u razdoblju kada je nezaposlenost i dalje gorući problem Hrvatske, posebice nezaposlenost mladih. Iste te udruge kojima prijeti opasnost od nedostatka sredstava za rad najčešće zapošljavaju mlade osobe. Kakve će posljedice imati rezanje sredstava po egzistenciju organizacija i njihovih zaposlenika i zaposlenica?
Točno, u udrugama se vrlo često zapošljavaju mladi ljudi koji su prethodno dugo vremena volontirali i borili se za društvenu promjenu i da nisu našli zaposlenje u nekoj organizaciji civilnog društva, bili bi na burzi. Ovo rezanje će sasvim sigurno utjecati ili na smanjivanje plaća, koje su i ovako često ispod prosjeka, ili na otkaze. Tako je važno shvatiti da ovakve odluke imaju direktnu posljedicu na živote ljudi koji imaju i obitelji i obveze kao i svaki drugi građanin i građanka ove zemlje.
Međutim, bitno je istaknuti i ono što se najčešće prešućuje. Rad u ovakvim udrugama je najčešće motiviran vjerom u opće dobro, pa radnici i radnice udruga mnogo sati zapravo i odvolontiraju obavljajući poslove koje bi zapravo trebala raditi država, no oni i one to obave za mnogo manje novaca, ali efikasnije.
Upravo tako. Često u javnosti čujemo diskurs da u udrugama ne treba biti zaposlen, već da se treba volontirati. Međutim, ono što se ne zna jest da se udrugama radi iznimno mnogo jer društvena promjena i rad na boljem društvu ne dolazi preko noći, već mukotrpnim radom. Pa se onda moramo zapitati: zbog čega bi rad u udrugama, koje često obavljaju posao koji država ne može, bio manje vrijedan? Zbog čega ljudi koji godine svog života posvete boljem i kvalitetnijem društvu ne bi trebali biti plaćeni za svoj rad? A i sama ta plaća nikad nije sigurna, već ovisi o tome hoćete li napisati dobar projekt, hoćete li dokazati da dobro radite i da možete doprinijeti boljitku. Također, kontrole vašeg rada i djelovanja su ekstenzivne. Ako samo pogledate kojim sve zakonima, pravilnicima i propisima podliježu udruge, vidjeli biste da se one nalaze u jednom od najrigoroznijih sustava kontrole. Težak je to proces stalne nesigurnosti egzistencije te istovremene stalne bitke da svi ljudi žive u boljem društvu, ali ljudi koji rade u udrugama, barem većina njih, navikla je na to jer znaju zbog čega rade taj posao i koja im je motivacija.
Određene ljudskopravaške udruge već su dugo trn u oku nekih koji danas sjede u vlasti. Nagađa se kako je ovakvo rezanje sredstava Zaklade došlo upravo od njih kao predigra za dugoročno preuzimanje iste. Kako vi komentirate ove glasine?
Ne znam je li ovo uvod u ‘preuzimanje’ Zaklade tako da to ne bih komentirala. No ono što je sigurno, i na što smo mi javno upozoravali, jest da se u proteklih nekoliko mjeseci vrši etiketiranje i neargumentirano stigmatiziranje nekih organizacija kao nepodobnih elemenata u društvu i da se zbog tog potpuno nejasnog ‘trna u oku’ ruši cijeli jedan sustav. Žalosno je to da su organizacije koje su na meti, upravo one koje su toliko doprinijele da nam društvo bude bolje, da građani/ke budu informiraniji/e o svojim pravima, da znaju od koga i kada mogu potražiti zaštitu, da su svjesni ako i kada ih netko vara ili ugrožava i oduzima njihova temeljna prava, da mogu potražiti pravni savjet onda kada im je pravna pomoć skupa i nedostižna… Mogla bih nabrajati unedogled.
Što dalje planira inicijativa ‘Za snažno civilno društvo’?
Inicijativa je trenutačno u fazi konsolidacije nakon intenzivnog rada posljednjih mjesec dana. Lovimo kratak predah i planiramo daljnje korake na koje se neće dugo čekati jer će se naše djelovanje vrlo skoro nastaviti.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
