Postoje razne vrste mama: zaposlene mame, nezaposlene mame, “cool” mame, alternativne mame, neo-hipi mame, mame koje školuju djecu kod kuće, mame koje voze helikopter… Zasigurno postoji i grupa mama koje svoja načela roditeljstva zasnivaju na mudrosti Dr. Whoa ili nečemu sličnom, jer – zašto ne bi? U svakom slučaju, svaka od njih obavlja roditeljsku zadaću onako kako smatra da je najbolje za njezinu obitelj i djecu. Danas želim govoriti o jednoj posebnoj vrsti mame: mami feministkinji.
Mama feministkinja mi je bliska i draga, vjerojatno zato što se i sama tako izjašnjavam i ako me upitate kako vidim sebe kao majku, ovo je moja kategorija. Mame feministkinje nisu jednoznačna kategorija. Zapravo, sve druge mame koje sam gore spomenula mogu biti mame feministkinje. Ono po čemu se izdvajaju feminističke mame je način na koji pažljivo promišljaju roditeljstvo i to što ih zanima na koje načine seksizam i patrijarhat dominiraju svakim aspektom naše kulture. Mame feministkinje pokušavaju odgajati djecu koja ne samo što su svjesna ovoga, već su i osnažena i “opremljena” da uzdrmaju postojeće paradigme.
Drugim riječima: mame feministkinje su sjajne mame, koje odgajaju sjajnu djecu. Evo nekih stvari koje čine ponešto drugačije od većine ostalih.
Ne pridržavamo se rodnih normi
{slika}
Znači, vaš sin se želi igrati s lutkama i nositi ružičaste tenisice, a vaša kći se želi igrati s kamiončićima i nositi posvuda kostim dinosaura? Odlično! Mame feministkinje znaju da je rôd konstrukt, stoga nećemo ograničavati svoju djecu da se drže “svoje strane” binarne podjele, niti ćemo poludjeti kada se ne uklapaju u tu opoziciju. (A prema mom skromnom iskustvu, to uopće nije tako strašno. Moj sin je pokrenuo modni trend među dječacima u svom razredu kada je počeo dolaziti u školu s lakiranim noktima).
Obraćamo pažnju na pridjeve koje koristimo kada opisujemo svoju djecu i nastojimo ih osnažiti
{slika}
Nema ničega pogrešnog u tome da kažete da je vaša kći lijepa ili da je vaš sin hrabar, ali feminističke mame znaju da se način koji smo podsvjesno usvojili/e kada pričamo o djevojčicama fokusira više na njihov izgled nego na postignuća ili interese, kao i da fokusiranje na hrabrost i tjelesna/sportska postignuća dječake može obeshrabriti u obrazovanju. Vrlo brzo naučimo da hvaljenje naše djece može biti uravnotežen čin.
Učimo ih pozitivnom stavu prema tijelu
{slika}
Ne kritiziramo ničije tijelo ako se ne uklapa u standarde ljepote. Naravno da ne kritiziramo tijela svoje djece, ali ni vlastita, niti ona slavnih osoba, niti žene na ulici. Ne postoji pogrešan način imanja tijela.
Od prvog dana ih učimo pristanku (odnosno da ne čine ono što ne žele)
{slika}
Ne tjeramo našu djecu da ljube i grle nekoga ako to ne žele. Jer, ako želimo da svi poštuju pristanak, tada na tome moramo raditi od malena. Naravno, pričati malenom djetetu o seksualnim situacijama nije prikladno (a ni ne pomaže, budući da ono neće razumjeti o čemu pričate), no s postavljanjem temelja tjelesne autonomije i ohrabrivanjem da otvoreno kažu kada su povrijeđeni ili se osjećaju neugodno možemo započeti već od njihove druge godine.
Koristimo anatomski jasne termine za sve dijelove tijela
{slika}
Ne govorimo “pišica” i “tamo dolje” – govorimo “penis” i “vagina” (ili “vulva” ako želite biti općenitiji). Ne trebaju nam eufemizmi za genitalije ništa više nego za ruke, noge ili nožne prste. Genitalije nisu nešto čega se treba sramiti i to nećemo poticati tako što odbijamo izgovarati njihove nazive kao da su Lord Voldemort.
Podržavamo druge mame u njihovoj odluci da budu zaposlene ili da ostanu kod kuće
{slika}
Mame feministkinje vjeruju prosudbi i odlukama drugih žena, a to uključuje i njihovo pravo da odaberu hoće li biti zaposlene mame ili mame kod kuće; hoće li dojiti ili ne; hoće li biti fanovi Justina Biebera ili ne. Ne prosuđujemo. Mislimo da je “rat među mamama” proizvedeno sranje koje podupire nesigurnosti i nade kako bi napravilo raskol među prirodnim saveznicama.
Otvoreno izražavamo svoje mišljenje i osjećaje pred djecom
{slika}
Bez obzira jesmo li ljute na posljednji napad na žensko pravo na vlastiti izbor koji se tiče njenog tijela ili na seksistički komentar nekog “pametnjakovića” ili smo oduševljene zloglasnom RBG, feminističke mame će se ponekad strastveno ljutiti ili oduševljavati. Znamo da postoje silne misli koje trebaju biti izražene i znamo da ako nas naša djeca vide kao strastvene, obazrive osobe koje imaju svoje stavove, to će im pomoći da i oni budu strastveni, obazrivi ljudi sa stavom. (Za to ćemo vjerojatno “platiti” kada budu tinejdžeri/ke, ali dugoročno se isplati).
Nastojimo djeci pružiti rodno uravnoteženu razonodu
{slika}
Znamo da su samo oko 30,9 posto osoba i likova koje vidimo na ekranu žene, a da ih je još manje među glavnim protagonistima/kinjama. Mediji (ne samo TV i filmovi, nego i knjige, stripovi i video-igre) ne nude ravnopravnu reprezentaciju, tako da se često moramo dodatno potruditi pronaći i promovirati zabavu za djecu koja pokazuje da žene i djevojčice postoje, ne samo kao stereotipi i djevojke muških likova. I znamo da, unatoč činjenici što producenti misle da dječaci neće gledati filmove koji naginju više “ženskim” temama, to jednostavno nije istina.
Prema princezama se odnosimo s oprezom
{slika}
U pravilu, nismo nužno protiv princeza (premda neke od nas jesu), ali u najmanju ruku, prema Pepeljugi se odnosimo kao prema nepoznatom psu u parku: najbolje se osjećamo kada dijete držimo na pristojnoj udaljenosti, no ako ga baš stvarno želi pomaziti, pažljivo ćemo voditi i kontekstualizirati tu interakciju. Baš kao sa psićem u parku, vjerojatno se neće dogoditi ništa loše. Ustvari, to bi moglo biti jako zabavno! No znamo da potencijalna opasnost postoji.
O svemu ovome razmišljamo… mnogo
{slika}
Ako vam je cilj ravnopravnost spolova, morat ćete se i sami pomučiti oko toga. Posebno je zastrašujuće pokušavati odgojiti dijete s feminističkim vrijednostima u svijetu koji je “feminizam” pretvorio u ružnu i nepoželjnu riječ. No, dobra vijest glasi, premda se vrlo malo ljudi izjašnjava kao feministi/kinje, većina ih ipak priznaje feminističke vrijednosti.
Prevela i prilagodila Sanja Kovačević
