Jeste li ikad čitali/e ili gledali/e prilog o konzervativnom čovjeku koji je rekao nešto tako nevjerojatno nazadno da biste se zakleli da još uvijek živi u srednjem vijeku? E pa niste daleko od istine. Mračni Srednji vijek djelomično je mračan zbog toga što je obrazovanje bilo sputavano, a znanost osporavana, a to je dovelo do toga da su neke zapanjujuće blesave stvari uzimane kao činjenice. Poput, primjerice, toga da je srce smatrano središtem za inteligenciju ili da se žabe spontano stvaraju iz blata. Koliko god ovakve ideje bile zabavne za proučavanje, ovaj će se članak baviti vjerovanjima o čudnim i nedokučivim bićima – ženama.
Medicinsko je znanje danas postalo toliko dostupno da je teško zamisliti nepoznavanje funkcija bubrega ili djelovanja penicilina. Zapravo, i bakterije su do relativno nedavno bile nepoznanica. Prije 19. stoljeća vjerovalo se da se zarazne bolesti šire nečistim zrakom ili ‘sjemenjem’. Naše današnje znanje izgrađeno je na otkrićima različitih kultura i znanstvenika, tijekom razvoja ljudske civilizacije.
Tijekom većeg dijela povijesti, vivisekcija ljudskog tijela za obrazovne svrhe bila je, u najmanju ruku, neodobravana, a u najveću – smrtni grijeh, pa je učenje o tijelu bio spor proces. Međutim, naučili smo pa stoga ne postoji izgovor ni za koga – pogotovo ne liječnike – da se prema znanju o žensku tijelu odnosne arhaično. Kao što ćemo vidjeti, navedena vjerovanja su ponekad vrlo anakrona i vrlo, vrlo netočna.
Neznanje je blaženstvo… za Crkvu: Drevni je svijet zapravo bio na dobrom putu razotkrivanja kako naše tijelo funkcionira. Istočnjački liječnici prakticirali su Ayurvedu, akupunkturu i biljnu medicinu. Dvojica kirurga iz Aleksandrije na kriminalcima su učinili prve vivisekcije, ali je sve znanje nestalo s dolaskom organiziranog Kršćanstva, budući da je kampanja uskraćivanja znanja od ljudi bila u punom zamahu. Držati masu u neznanju bio je način na koji ju je Crkva kontrolirala. Posebna skupina takvog napada bile su primalje: one su promatrane kao otklon crkvenog autoriteta (znate, bile su žene i bile su educirane) i stoga do najveće mjere marginalizirane, pa čak i ubijane. S njima je izgubljeno jedino pravo znanje o tome kako žensko tijelo funkcionira. Ako vam ovaj strah i prijezir prema moćnim ženama zvuči poznato, vjerojatno ste nedavno gledali Fox News.
Jedan razloga zašto je konzervativnim muškarcima silovanje prihvatljivo: Još u drugom stoljeću vjerovalo se kako je žensko ‘sjeme’ neophodno za reprodukciju i da ono ne može biti producirano ne postigne li žena tijekom seksa orgazam, a tada, dakle, nema ni trudnoće. I dok je ovo donekle išlo na korist žena, svejedno očito netočno i ostavilo je još uvijek prisutno vjerovanje da silovanje ne može rezultirati trudnoćom. Ovu je ideju nedavno istaknuto Todd Akin. Znali ste da je nazadno, ali vjerojatno niste pretpostavljali da seže toliko daleko u povijest!
Od fokusa na žene prema fokusu na muškarce, baš po njihovom ukusu: Većina drevnih društava bila su matrilinearna – titule i posjedovanja nasljeđivala su se ženskom linijom. Budući da je uloga muškarca tada bila nejasna, nije postojao drugi način za sigurno određivanje srodstva. U to vrijeme žene su inicirale veze, udavale se za koga su željele te jednako tako i razvodile Same su odlučivale kada žele drugo dijete, odgađajući to višegodišnjom brigom za jedno. Jednom kada su muškarci otkrili da imaju prste u prokreaciji, izokrenuli su funkcioniranje društva. U patrijarhalnim društvima žene se tretira kao niža bića, njihove ženske funkcije – što ih je učinilo ženama – demonizirane su i oklevetane. Pitajte samo Rush Limbaugh.
Muškarci su postali važniji od fetusa: Muškarci, kako se sada uči, svojim su sjemenom djetetu dali dušu. Žene nisu bile ništa više od plodnog tla u koje ga je on posijao. Prije toga, žene su bile te koje se smatralo čuvaricama moralnosti i njih je dopalo da prosce drže na distanci. Umjesto da muškarci budu odgovorni za vlastitu samokontrolu, od žena se očekuje da budu skromne i ne navode muškarce. Činjenica da je sama njena prisutnost bila smatrana zavođenjem jest ženin problem. Ovakav stav još uvijek primjećujemo u prema silovanju tolerantnoj atmosferi koja dominira našom zemljom. Optuživanje žrtve je još uvijek – tužno, ali istinito – uobičajeno razmišljanje većine konzervativnih muškaraca poput Billa O’Reillyja.
Žene moraju osjećati emocionalnu povezanost kako bi uživale u seksu: Postoji tvrdoglav mit o tome kako žene moraju biti u emocionalno ispunjavajućoj vezi kako bi uživale u seksu. Iako je ova misao višestruko znanstveno opovrgnuta, ideja da su žene i muškarci inherentnoj različiti po pitanju seksa jednostavno odbija umrijeti. Dio ovog mita jest da su žene ‘prirodno monogamne’. Pogled na drevna društva dokazuje da je to netočno, ali konzervativni muškarci žele da to bude točno kako bi mogli reproducirati mit, nadajući se da će postati točan ponove li ga dovoljan broj puta. Nastoji se obeshrabriti žene da uživaju u neobaveznom seksu, dok se istovremeno muškarce ohrabruje da ga stave gdje žele i kada žele.
Nepoznavanje ženskog tijela bila je norma: Sve do 18. stoljeća trudnoća je, zajedno sa začećem i rađanjem, bila okružena nekim priličnom glupim idejama kada ih promatramo kroz prizmu današnjice. Kao prvo, žene se promatralo kao inferiorne: u svakom aspektu muškarci su prirodno bili bolji. Žene su bile ‘hladne’, dok su muškarci smatrani ‘toplima’, što je bilo prihvatljivije. Žene su smatrane toliko hladnima da nisu mogle “istisnuti” penis, što se u konačnici izokrenulo i postalo vaginom.
Razumijevanje maternice bilo je ravno nuli: Smatralo se da maternica luta okolo tijelom te da postaje uznemirena ako je se ne koristi za njenu prvotnu svrhu što je, naravno, rađanje (ali nipošto seksualni užitak, to ne). Čak se smatralo da posjeduje dva ili više odvojka: hladne u kojima nastaju ženske osobe i tople u kojima se razvijaju muške. Za začeće se znalo da nastaje spolnim odnosom, ali ‘mehanika’ istog bila je nepoznata prilično dugo vremena. Muškarčevo sjeme, kao što je već spomenuto, jest ono što djetetu daje dušu, dok je na ženi bilo da ‘uzgoji’ dijete – ako bi došlo do pobačaja ili smrti fetusa, nije se uopće pomišljalo da bi muškarac mogao za to biti kriv. Budući da je RH faktor bio nepoznat do 20. stoljeća, mnoge generacije žena bile su nepravedno optužene za takve događaje. U nekim krugovima još uvijek jesu. Uostalom, ni muškarac koji ne može začeti nije ‘muškarac’ u našem društvu. Iskreno govoreći, ovo nije striktno problem ljevice i desnice, ali je desnica više fokusirana na muževnost.
Vjeruju li moderni konzervativni muškarci u magiju?: Kao što smo već doznali, vjerovalo se da muškarci svojim sjemenom fetusu daju dušu, što dovodi do zanimljive teorije o netrpeljivosti konzervativaca spram pobačaja. Antički muškarci smatrali su da ono što je jednom bilo dio njega također može biti iskorišteno za prakticiranje crne magije protiv njega. Kosu, nokte pljuvačku, urin i, naravno, sjeme, smatralo se duhovno povezanim s njihovim vlasnicima. Simpatička magija koristi takve osobne predmeta kako bi učinila štetu njihovim vlasnicima. Aktualni strah od pobačaja mogao bi biti relikt ovog primitivnog vjerovanja. Također sadrži i dražesnu karakteristiku promatranja žene kao grabežljivice, čak i na podsvjesnom nivou.
Tijekom srednjeg vijeka, ali i nakon njega, žene su smatrane vlasništvom: Bile su definirane svojim odnosom prema muškarcima (okretanje antičkog matrinliearnog koda naglavačke). Njihovi očevi, supruzi ili čak braća mogli su joj davati naredbe koje je ona bila primorana izvršavati. Većina brakova bila je ugovorena, čak i u nižoj klasi. Supruga nije imala nikakav zaseban legalni status, osim onog da je udana za svog muža. Žene, s nekoliko iznimaka, nisu mogle participirati u javnoj sferi, politici ili pravosuđu (osim ako su bile optužene). Od žene se uglavnom očekivalo da ostane kod kuće, održava kućanstvo i rađa djecu. Posebice potonje, budući da interpretacija Knjige Postanka 3:16 (a i drugih njenih dijelova) sugerira da su žene primorane imati onoliko djece koliko mogu, čak i na štetu zdravlja žene ili djeteta. Neki muškarci još uvijek imaju ovakav stav.
Mizoginiju je propovijedala Crkva: Zapravo, Crkva je bila izvor velikog dijela mizoginije koja je donedavno bila aktualna – osim ako ste određena vesta konzervativnog muškarca, tada je još uvijek aktualna. Svećenici su govorili ženama kako trebaju biti pod muževom palicom i podložne njima u svim pitanjima. Žena nije smjela inicirati seks, ali ga nije smjela ni uskratiti svom suprugu. Nije smjela optužiti svog supruga za silovanje, čak ni kada bi bio nasilan i prisiljavao je na seks. Vjerovalo se da, zbog čestog fizičkog nasilja, žena nikada ne može uistinu voljeti svog supruga. Na neki način, žene su bile seksualne robinje, bez obzira na to tko su bile i kakav je bio njihov društveni status. Mlade slobodne djevojke i udovice bile su jedine žene koje su izostavljene iz takvog podjarmljivanja. Za većinu žena njihovo tijelo nije bilo njihovo.
Ženina djeca nisu pripadala njima: Ženama se čak govorilo da njihova djeca pripadaju Bogu, a ne njima. Čudi li vas onda što je tisuće neželjene djeca ostavljano ispred bolnica i domova za nezbrinutu djecu kojima je upravljala Crkva? I što mislite da su radili s tom djecom? Ubijali su ih. Stopa smrtnosti u domovima za nezbrinutu djecu bila je gotovo 90 posto, ali to je bilo prihvatljivo, dokle god su muškarci ti koji donose takve odluke. Još uvijek je tako među konzervativcima. Možda takve stvari ne čine svojim vlastitim rukama, ali ih sigurno čine svojim politikama.
Žene trebaju patiti: Crkva je također propovijedala da su žene grešnije do muškaraca te je stoga njena patnja zaslužena. Žena treba biti nesretna i rađati djecu u mukama. Potonje je jedan od razloga zašto su u viktorijansko ili edvardijansko doba liječnici odbijali ženama dati eter ili kloroform kada su postali dostupni: Bog je rekao da žene trebaju patiti stoga im nikakvi anestetici nisu mogli biti ponuđeni. Današnji konzervativni muškarci smatraju patnju ponižavajućom, tjerajući žene da se podvrgavaju nepotrebnim procedurama te odnošenjem prema njima kao prema djeci koja ne mogu samostalno donositi odluke. Tako su žene i u pravnim pitanjima bile svrstavane u isti koš s maloljetnicima/cama i maloumnima/cama. Neki muškarci još uvijek ih tako i vide.
Kada je John Adams surađivao s Kontinentalnim kongresom na planovima o vođenju nove nacije koju su stvorili, njegova supruga Abigail napisala mu je sljedeće:
“…sjetite se dama i budite plemenitiji i obzirniji prema njima od svojih predaka. Ne stavljajte tako neograničenu moć u ruke supruga. Sjetite se da bi svi muškarci bili tirani kada bi mogli. Ako se određena briga i pažnja ne pokloni ženama, ne preostaje nam drugo nego podići ustanak i nećemo biti obvezane nikakvim zakonima u kojima nemamo glas ili zastupljenost”
I dok je njezin suprug možda i razmislio o njezini riječima, njegovi kolege nisu. Sve do 1920. godine američke žene nisu imale pravo glasa. Nakon toga, žene su počele činiti pomake u borbi protiv arhaičnih i mizoginih zakona i stavova koji su ih držali pod paskom suprotnog spola. Mnogi su muškarci pomogli u ovoj borbi, ali postoje i oni, većina njih konzervativaca i republikanaca, koji još uvijek razmišljaju poput svojih predaka. Bili bi najsretniji kada bi se mogli vratiti kontroliranju žena: njihovih života, statusa i tijela, a to znači da se moramo boriti još jače i ostati oprezne. Povratak u mračni srednji vijek je zastrašujuće loša ideja.
NAPOMENA: Čini se kako neki sumnjaju u moje istraživanje i izvore. Budući da je ovo tema koju sam proučavala nekoliko godina i moji su izvori valjani, stojim iza ovoga. Svatko tko želi osporiti ovaj tekst slobodan je da to učini, ali očekujem jednak nivo izvora i istraživanja. Puko oslanjanje na Bibliju kao izvor je neprihvatljivo. Veselim se svakom legitimnom osporavanju. Hvala.
Prevela i prilagodila Sara Sharifi
