Je li premijer Orešković jučer gledao koje vijesti? I je li vidio ceremoniju primopredaje između bivšeg minstra Freda Matića i sadašnjeg Mije Crnoje, kome je, iznebuha i mimo uobičajenog protokola, pritekla na podršku i nova ministrica socijalne politike i mladih Bernardica Juretić?
Ako možda nije – a trebao je, jer je to ministarstvo dio vlade za koju je on odgovoran, kao i za Crnoju i gospođu Juretić dok uživaju status njegovih ministara – neka barem naknadno pogleda neki TV dnevnik
I neka onda kaže hrvatskoj javnosti je li on odobrio da se, pod egidom njegove Vlade, odvijaju šatoraške priredbe sjevernokorejskog tipa zbog kakve se jučer svaka elementarno demokratski pismena “građevina” ove zemlje morala sramiti vlasti u vlastitoj domovini.
Znamo, znamo, već nam je to sam ponosno saopćio, da gospodin Tim ima svoj originalni pogled na svoju funkciju te da smatra kako je posao premijera u osnovi isti kao i posao financijskog menadžera neke farmaceutske kompanije, evo, primjerice, Teve. Čuli smo da će njega, dakle, zanimati samo racionalizacija, uštede, profit, plus-minus, banke, MMF, porezi i vjerovnici, te da se ne misli zamarati bilo kakvim gnjavažama koja izlaze iz tog okvira.
Moramo ga, međutim, razočarati u pogledu njegovih začudnih i u globalnim razmjerima jedinstvenih premijerskih očekivanja da će od svih tih drugih stvari imati mir dok se zabrinuto posvećuje javnom dugu i rastu BDP-a.
Njegova desna i lijeva ruka, Karamarko i Petrov, mogli su mu u tom smislu donekle olakšati gurajući mu samo pristojne ljude, koji će rješavati stvarne probleme, bez ekstremistički nastrojenih primitivaca i bukača. Da, recimo, nisu doveli tog Crnoju, koji je sa 40 godina, jak kao bik, otišao u penziju na teret hrvatskih građana, kako bi se onda mogao posvetiti sastavljanju spiskova izdajnika.
Ali nisu.
No, ionako nijednom predsjedniku vlade na kugli zemaljskoj ne pripada komoditet da se bavi samo financijama, ili samo bilo čime, budući da je pod njegovom palicom i obrazovanje, i zdravlje, i siromaštvo, i zaštita prirode, i korupcija, i kompletan sustav države.
Prema tome, Orešković je u svakom smislu odgovoran za sve članove Tim’s Tima, i bolje mu je da to shvati prije nego ga diplomati, u Zagrebu i u Bruxellesu, počnu pitati kakve se to stvari ovdje događaju, kako to da ima ministra kulture koji relativizira hrvatski antifašizam, ili kako to da se njegovi ministri, u društvu s optuženikom za ratnim zločin Tomislavom Merčepom, mole i križaju pred politikantskim biskupom Košićem, na radnom sastanku u instituciji po Ustavu sekularne države.
Premijer, znači, nema tu slobodu da kaže da ne zna što se jučer događalo u organizaciji njegovog ministra Crnoje i uz odobravanje njegove ministrice Bernardice Juretić. Niti ima pravo okrenuti glavu od činjenice da je umjesto običnog, tehničkog, postizbornog sastanka, na kome novi ministar treba civilizirano preuzeti dužnost od staroga, odigrana histerična, prostačka i svakog prezira vrijedna masovka uz sudjelovanje ekipe iz šatora, u kojoj je bivši ministar popljuvan, a pločica s njegovim imenom iščupana s vrata kabineta i bijesno bačena na pod. Točno kao u kakvoj banana državi. I pod vlašću banana premijera.
*Kolumna autorice Sanje Modrić nije objavljena u Novom listu. Ova kolumna cenzurirana je.
