U trećem razredu osnovne škole, dok smo se vraćali doma s nastave, grupa dječaka bacila me na pod i kao “škakljala”. Vikala sam da prestanu, bilo im je smiješno i nisu odustajali. Kad sam se konačno uspjela izvući, druga djeca oko mene pokušala su me smiriti sa: “Pa sviđaš im se, sve je OK”. Bolje nisu znala jer ih boljem nisu naučili. Ni škola, ni roditelji, ni društvo.
U petom osnovne nikako nisam razumjela zašto osmaši jednoj osmašici govore da je ‘kurva’. Kad sam ih pitala zašto – rekli su mi da je to samo tako. Bolje nisu znali jer ih boljem nisu naučili. Ni škola, ni roditelji, ni društvo.
Gotovo svaka žena koju znam ima slično ili gore iskustvo u životu.
I zato danas upravo prosvjed #pravdazadjevojčice – jer seksualno nasilje prema ženama počinje u najranijoj dobi, a poprima razne oblike. Kad odmahuju rukom na tvoju nelagodu u djetinjstvu, kad tvoje granice ne smatraju važnima, kad tvoju seksualnost smatraju prljavom – omogućavaju i one puno teže oblike seksualnog nasilja. Kad se smiju na šale o silovanju – podržavaju silovanje.
Postoji taj jedan veliki pokret o kojem ne učimo u školama – feminizam. Feministkinje su izborile sva prava koja imamo i koja i danas moramo braniti. Bunile su se, borile su se, prkosile nepravdama prema ženama u društvu i naposljetku – mijenjale društvo.
I nikad nije dovoljno.
To što smo danas ovdje, uspjeh je svih nas. Na podizanju svijesti o ovom problemu radilo se godinama, u povijesnom smo trenutku kad zaista možemo napraviti promjenu.
Tražimo pravdu za djevojčice, tražimo pravdu i za djevojke, žene, transrodne osobe i sve druge koji su preživjeli seksualno nasilje. Zahtijevamo sekularnu seksualnu edukaciju u školama, zahtijevamo da djeca uče o granicama i rodnoj ravnopravnosti, zahtijevamo društvo koje se neće pitati “A kako im je ona dala povoda?”, već “Kako joj možemo pomoći i kako ovo ubuduće spriječiti?”. Zahtijevamo društvo koje će dječacima dozvoliti da budu nježni i da plaču.
Zamijenimo svakodnevni seksizam svakodnevnom borbom za prava žena, zamijenimo šale o silovanju sistemskom kritikom, zamijenimo društvo šutnje društvom podrške i zajedničke promjene.
Posljednje riječi strašne žene, feministkinje Rose Luxemburg su: “Bijah, jesam, bit ću”.
E pa, bile smo, jesmo, bit ćemo.
Zajedno u nadi, prkosu, pobuni, nepokolebljivom otporu.
Zajedno u borbi za pravedan svijet. Novi, drugačiji svijet za djevojčice.
#pravdazadjevojčice
*Govor je pročitan na prosvjedu #pravdazadjevojčice, 19. listopada u Zagrebu.
