U tjednu loših vijesti, evo zrake sunca: znanstvenici su otkrili nešto što će nam promijeniti živote. Muškarci i žene se, konačno je dokazano, posve razlikuju! Ovo je, dobro zaključujete, sažetak razvikanog istraživanja koje je dospjelo na naslovnicu Times magazina. “Muškarci i žene doista razmišljaju različito”, kažu znanstvenici_e.
Naslov drugog članka nešto je specifičniji. “Spolne razlike: ženska empatija i muška logika”. Dr. Varun Warrier, znanstvenik i istraživač, izjavio je kako su “ove spolne razlike u općoj populaciji vrlo očite”.
Rijetko se dogodi da psihološka studija ima tako opsežan i topao prijem kao ovo istraživanje četvero istraživača_ica sa Sveučilišta Cambridge. Pomalo je obeshrabrujuće za njihove kolege_ice to što su rezultati podigli više prašine nego polje istraživanja. Nijedan ekvivalentni naslov, poput “Muški i ženski um iznenađujuće su slični!” nije pozdravljen na sličan način, poput primjerice radova Cordelie Fine o destruktivnim zabludama o orođenim umovima.
Doduše, novo istraživanje naišlo je i na kritike. Gina Rippon, profesorica kognitivne neuroznanosti na Sveučilištu Aston, rezervirana je zbog pouzdanosti upitnika (u online upitniku su se ispitanici_e izjašnjavali_e o tvrdnjama poput “Mogu lako predvidjeti kako će se netko osjećati”). Rippon je primijetila da su ispitanici_e, u dobi između 16 i 89 godina, imali “dosta vremena da prime rodne poruke kojima će biti izloženi_e”.
Osim toga, neuroznanstvenik i autor Dean Burnett istaknuo je da proučavanje spolnih razlika mozgova “uopće ne promatra mozak”.
Općenito, međutim, poruka, kao i izvorno istraživanje, podržava ružičasto-modru dihotomiju razmišljanja o ljudskom ponašanju. S obzirom na istaknutost ovog istraživanja i nedostatak kritika, njegov kulturni utjecaj sigurno bi mogao nadići svakodnevnu vijest, te oblikovati razmišljanje o crtama ličnosti, pa čak i utjecati na javne politike i zapošljavanje, osobito ako “vrlo jasne” spolne razlike u istraživanju mogu opravdati suptilnu spolnu diskriminaciju. Zamislimo, na primjer, korist Cambridgeovog istraživanja za BBC, gdje se žene dugo smatralo suviše temperamentnima za neke novinarske poslove. Zamislimo kako bi ti rezultati mogli koristiti kompanijama koje se brane pred nalazima Hampton-Alexander pregleda koji pokazuju da se prošle godine broj izvršnih direktorica u najvećim britanskim tvrtkama smanjio s 15 na 12.
Opravdanja tih tvrtki otrcana su. “Sve su dobre direktorice već zauzete”. Slična je opravdanja pronalazio David Cameron dok se trsio da pronađe ženu kalibra Borisa Johnsona Ili Michaela Govea.
Sada se, pak, ekonomski, pravosudni, politički, medicinski i tehnološki ženomrsci mogu pozvati na Zbornik Nacionalne akademije znanosti, izdavača istraživanja, i popratne medijske napise poput ovog u Daily Mailu: “Istraživači s Cambridgea testirali su 670 tisuća osoba i zaključili da su muškarci obično bolji u analizi i rješavanju problema i bolje se snalaze u tehničkim poslovima i slijeđenju pravila”.
Iz perspektive mjerenja utjecaja, sličnost između tih nalaza i implicitnih stavova koji isključuju žene iz “poslova koji se zasnivaju na pravilima”, mogla bi otežati utvrđivanje jesu li za nejednakosti na poslu doista odgovorne razlike ili stavovi.
U svakom slučaju, neke nejednakosti mogu biti uzrokovane medijskim senzacionalizmom oko istraživanja nazvanog “Testiranje teorije spolnih razlika u empatiji i sistematizaciji i teorije autizma ekstremno muškog mozga na uzorku od pola milijuna ljudi”.
Kapa dolje službi za odnose s javnošću Sveučilišta Cambridge, koja je ispravno predvidjela da će izraz “najveće istraživanje ikad” povećati vjerojatnost da istraživanje dobije, s obzirom na metodologiju, neopravdanu pozornost. “Nemogućnost predviđanja individualnih razlika u empatiji i sistematizaciji, budući da su one rezultat nepoznatih interakcija genetskih, hormonalnih i ekoloških čimbenika”, manje je zvučno i zanimljivo od najave istraživanja o “psihološkim razlikama među spolovima”.
Istraživačima_cama je vjerojatno bilo jasno da neupadljivo upozorenje da njihova generalizacija ne bi trebala potaknuti stereotipe vjerojatno neće doprijeti do osoba koje traže potvrdu svojih stavova o, primjerice, znanstvenicama koje češće plaču, ili ne zaslužuju karijeru fizičarki, kako tvrdi jedan talijanski profesor. Što god istraživanje pokazuje ili ne pokazuje o spolnim razlikama definitivno nije spriječilo poklonike Jamesa Damorea – kojeg je Google otpustio nakon komentara o ženskim mozgovima kojima više odgovaraju društvena i umjetnička područja – da na društvenim mrežama traže osvetu.
S kojom se izjavom slažete? S onom od psihologinje Cordelie Fine, kako “neuroznanstvenici_e u socijalno osjetljivim područjima poput spola i roda trebaju biti vrlo oprezni_e (…) mnoga su istraživanja pogrešna, mnoga se tendenciozno tumače (…) no, mnoga zaključuju da su urođene razlike djelomično odraz našeg rodno stratificiranog društva”, ili pak s ovom izmijenjenom verzijom, da “neuroznanstvenici_e u socijalno osjetljivim područjima kao što su spol, čak i ako shvate da metodološki nedostatan istraživački rad može pojačati stereotipe koji osobama mogu otežati pristup obrazovanju i poslovima, trebaju na prvo mjesto staviti promociju, bez obzira na posljedice”.
Bez obzira na to čine li vas odgovori na gore navedeno više ili manje sposobnima za sastavljanje namještaja, oni mogu biti itekako indikativni za vaše sposobnosti da radite u istraživačkom timu Sveučilišta Cambridge.
