Trenutak u kojem se silovatelje 16-godišnjakinje nastoji opravdati i učiniti ih žrtvama, velik je poraz društva i odraz iskrivljenih odnosa vrijednosti i moći.
Presuda za slučaj silovanja 16-godišnjakinje iz Steubenvillea (savezna država Ohio) u kolovozu prošle godine, ponovno je pokrenula medijsku lavinu. Riječ je o dvojici maloljetnika sa statusima sportskih zvijezda optuženih za silovanje 16-godišnje djevojke, koja je zbog znatne količine alkohola u krvi bila u polusvjesnom stanju. Optuženi su snimke zlostavljanja i obnažene fotografije maloljetnice postavili na društvene mreže, poput Twittera i YouTube-a. Osuđeni su na mizernu kaznu koja iznosi najmanje jednu, odnosno dvije godine u zatvoru za maloljetnike za mladića koji je objavio fotografije na internetu.
Vijest o suzama optuženih i njihovih obitelji za vrijeme čitanja presude, vijest je koja je u vezi ovog slučaja, obišla svijet. “Nevjerojatno je teško gledati dvojicu mladića pred kojima je bila obećavajuća budućnost, sportskih zvijezda i vrlo dobrih studenata, doslovno ih gledajući kako vjeruju da im se život raspada”, izvijestila je Poppy Harlow sa CNN-a. Mediji koji aludiraju na žrtvu silovanja kao nekog tko je odgovoran za neizvjesnu budućnost mladih sportskih zvijezda, zajedno sa članovima zajednice koji u cijelom slučaju vide urotu i pokušaj sabotiranja perspektivnog sportskog kluba, odašilju poruku kako je silovanje društveno prihvatljiv čin. S druge je strane djevojka koja je poslužila tek kao objekt zadovoljstva dvojici tinejdžera, a o čijoj se boli i suzama ne govori.
{slika}
Dečki će uvijek ostati dečki, najlakše je reći i pronaći opravdanje za sve “nestašluke” koje čine. U članku koji kritizira medijsku i društvenu pristranost u vezi slučaja silovanja iz Steubenvillea, autorica među ostalim piše: “Ne mogu govoriti u ime svih silovanih 16-godišnjakinja koje su silovali frajeri seronje, koji imaju status kultnih zvijezda u svom rodnom gradu, ali iz vlastitog iskustva znam da djevojka ne može tek tako prijeći preko ovako nečeg i jednostavno krenuti dalje. Prošlo je više od 20 godina otkad sam ja bila silovana 16-godišnjakinja. Ljutnja i bijes još su uvijek jednako svježi. To nije nešto preko čega samo prijeđeš, što preživiš. Možete, i krenete dalje sa svojim životom i pronađete sreću, ali ljutnja i bol uvijek ključaju u vama, čekajući da se aktiviraju.”
Ja pak, ne mogu govoriti ni u čije ime, ni u ime i jedne od žrtava silovanja jer je moja uloga pasivnog promatrača. Ali mogu govoriti u svoje ime kao društvene jedinke i potencijalno medijske djelatnice. Ono što mogu reći jest da ovi momci nisu jedini krivci za nanošenje fizičke, ali i psihičke boli svojoj vršnjakinji. Prst treba uprijeti u društvo koje ih uči kako je u redu odnositi se prema djevojkama kao prema objektima; u roditelje koji ih nisu pravovremeno naučili snositi odgovornost za vlastite postupke; mlade koji su zažmirili na čin silovanja, kao da ih se ne tiče; nedovoljno kritičke medije koji perpetuiraju iskrivljene društvene vrijednosti.
Jednako tako, nije žrtva silovanja ta koja je uništila budućnost svojih silovatelja. Oni su ti koji su odabrali biti silovatelji i nikakve suze svijeta neće promijeniti tu činjenicu.
Sve dok se društveno ne osvijesti potreba za promjenom postojećih vrijednosnih sudova i odnosa moći, prst krivnje i dalje će se nepravedno upirati u smjeru žrtve.
