U posljednjih nekoliko godina, šest država u SAD-u – Kentucky, Mississippi, Ohio, Georgia, Iowa i Sjeverna Dakota – usvojile su takozvane “zakonske prijedloge o otkucajima srca” – što je fraza za prijedlog za zabranu pobačaja od 6. tjedna trudnoće, odnosno trenutka u kojemu je moguće detektirati “otkucaje srca fetusa”. U još četiri države slični prijedlozi zakona još su na čekanju. Aktivisti protiv pobačaja se razbacuju (double down) “otkucajima srca” – u medijima u posljednje vrijeme, s obzirom na pravno osporavanje zakona u Ohiu od strane ACLU-a (American Civil Rights Union), vodeća državna anti-abortus organizacija, Ohio Right to Life – upotrijebila je frazu “fetalni otkucaji srca” osam puta u 300 riječi.
No obstretičari/ke kažu da je termin “fetalni otkucaji srca” obmana, te da njegovo znanstveno nerazumijevanje, među brojnim drugim, doprinosi negativnom mišljenju javnosti prema pobačaju.
Odnosno: premda je moguće detektirati pulsirajuće stanice u embriju i u prvih šest tjedana, taj se ritam – koji vidi liječnik_ca putem ultrazvuka – ne može nazvati “kucanjem srca” jer embriji nemaju srce. Ono što se može detektirati oko šestog tjedna trudnoće točnije bi bilo nazvati “kardio-aktivnošću”, kaže Robyn Schickler, obstretičarka/ginekologinja iz organizacije Physicians for Reproductive Health (Liječnicie_i za reproduktivno zdravlje). Razlika između “kardio-aktivnosti” i “kucanja srca” možda se lingvistički čini minimalnom, no Schickler i drugi tvrde suprotno. U ovoj fazi, kaže Schinkler, ono što liječnice_i mogu primijetiti u osnovi jest komunikacija unutar grupe koja će se eventualno pretvoriti u kardio-stanice.
“Od vrlo rane faze različite stanice su programirane da rade različite stvari za ono što će naposljetku postat potpuno funkcionirajuće ljudsko tijelo”, kaže Jennifer Kerns, obstretičarka/ginekologinja i profesorica na Kalifornijskom sveučilištu u San Franciscu. “To su stanice koje su programirane električnom aktivnošću, koja će naposljetku kontrolirati puls – one šalju signal koji govori srcu da pulsira, jednom kada srce postoji.” To je ta rana aktivnost koju detektira ultrazvuk – a ne kucanje srca.
No, u razgovoru liječnika_ce i pacijentice, kaže Schickler, liječnici_e koriste frazu “otkucaji srca” ili “fetalni otkucaji srca” kako bi pacijentice koje žele trudnoću uvjerili da se razvoj odvija normalno. “Kada ispred sebe imam pacijenticu koja je uzbuđena zbog svoje trudnoće i koja se nada znakovima da se trenutno sve odvija kako treba, to treperenje u tom trenutku trudnoće kaže nam da je najvjerojatnije sve u redu”, kaže Sarah Horvath, profesorica/znanstvenica u području planiranja obitelji na Američkom koledžu za obstretičare_ke i ginekologe_inje (The American College of Obstetricians and Gynecologists).
To da se stvari “dobro odvijaju” nije ekvivalent objavi da je fetus živ, a pacijentice mogu i doživljavaju spontane pobačaje i druge razvojne probleme i nakon te aktivnosti uočene na ultrazvuku. Za ženu koja želi biti trudna, to je samo dobar znak.
Dio tih napora oko populariziranja “zakona o otkucajima srca” kao termina je konzervativno nastojanje da predlože novi, raniji standard vijabilnosti (sposobnosti preživljavanja ploda), a to je termin koji se koristi da bi opisao vremensku točku u kojoj fetus ima dobre šanse da preživi izvan maternice uz maksimalan pristup medicinskoj intervenciji, kaže Kerns. Naprosto nije istina da je embrij od šest tjedana životno održiv (viable). Premda nema jednoglasnog stava oko određivanja vremena vijabilnosti, većina liječnica_ka koristi 24 tjedna kao opće pravilo.
No, ono što je kolokvijalizam između liječnika/ice i pacijentice, u kontekstu borbe oko prava na pobačaj čini više štete nego koristi, kaže Schickler. U destom tjednu, trudnica je vjerojatno “preskočila” menstruaciju dva tjedna prije, i u toj fazi, fetus je daleko od vijabilnog – tako da nazivati bilo kakvu aktivnost uočenu ultrazvukom u toj fazi otkucajima srca “personificira fetus u nešto što on nije”, kaže Schickler. A stvar je upravo u tome, naglašava Kerns. “To je proizvoljna upotreba riječi koja provocira emocionalnu reakciju, i priziva/stvara ideju o stvarnom srcu kakvo nam je poznato”, kaže Kerns. “U šestom tjednu embrij je dugačak oko 7 milimetara, tako da je ta “aktivnost” na ultrazvuku otprilike veličine točkice od olovke. “Otkucaji srca” prizivaju sliku organa koji se širi i steže, no šestotjedni embrij tek treba razviti takvu strukturu”, kaže Horvath.
“Karakteristično ‘pulsiranje’ srca stvaraju srčani zalisci u četiri srčane šupljine koje se otvaraju i zatvaraju”, kaže Horvath. Čak i kada struktura jeste razvijena, ona ne funkcionira samostalno”.
“Kako bi potpuno formirano srce ispravno radilo, ono mora komunicirati s dtugim tjelesnim sistemima”, kaže Kerns. “Mora komunicirati s neurološkim sistemom, tako da mozak mora biti dovoljno razvijen kako bi srcu slao signale da ubrza, da uspori, da radi”. Zbog tog razloga (između ostalih), netočno je i neznanstveno definirati vijabilnost postojanjem jednog organa.
Nazivanje anti-pobačajne legislative “zakonima o otkucajima srca” ili inzistiranjem da embrij ima srce koja kuca nakon 18 dana je opasno simplificiranje fetalnog razvoja koje aktivisti protiv pobačaja koriste za svoje političke ciljeve. A prema nekim anketama (koje su u naravno oblikovane prema aktivistima protiv pobačaja), to funkcionira.
Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević
