Proteklih dana u medijima odzvanja priča o samohranim mamama koje traže stan. Za to su zaslužna zastrašujuća iskustva Ivane i Marije (imena su izmijenjena, a podatci poznati redakciji op.a) koje sa svojim bebama traže stan.
Zdravorazumski bi, možda bilo pomisliti da je potraga za stanom koju provode dvije žene s malom djecom i sigurnim primanjima nešto što prolazi jednostavno. Stanodavci i stanodavke, u konačnici, u oglasima uvijek naglašavaju da žele “mirne i situirane” osobe u svojim stanovima. Sterotip majki gotovo savršeno odgovara takvim zahtjevima. No, onaj tko je pomislio da će taj stereotip predvladati nad onim da su nevjenčane, samohrane majke, u najmanju ruku, drugotne i sramotne te da zbog toga zaslužuju različite društvene sankcije – od pokuda do uvreda, preko neizravne do izravne diskriminacije, grdo se vara. Ivana i Marija to su iskusile na svojoj koži.
Kad čuju da imaju djecu i da nisu vjenčane, stanodavci im kažu da ih ne mogu primiti. Dvanaestoro stanodavaca ih je odbilo na taj način. Na e-mail upite nisu dobile niti odgovor.
Ivana i Marija o svojem su iskustvo odlučile javno progovoriti. Kada su podijelile svoju priču na Facebooku javile su se i druge žene s istim i sličnim pričama.
“Kad im kažem da imam sina odmah kažu da imam čopor pasa nema problema, ali djeca su katastrofa”, napisala je jedna.
Druga prepričava da stanodavci često kažu da što ako mama s bebom prestane plaćati stan, nitko je neće moći izbaciti iz stana pa se ljudima “ne da zafrkavati i idu linijom manjeg otpora i uzmu studente”.
No, ima i muškaraca koji bi primili mamu s bebom u stan. Njihove ponude često nisu ni “tržišno orijentirane” niti altruistične. Nakon što im kažu da bi ih primili u stan uslijedi traženje seksa, ponude za spavanje u zajedničkom krevetu i vrijeđanje kad se takva ponuda odbije.
Kontaktirali smo Grad Zagreb i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku da se upoznamo s onim što mogu učiniti da pomognu u ovom slučaju. Odgovor nismo dobile. Ministarstvo, dakle, kojemu su u fokusu upravo obitelj i djeca, ne smatra shodnim odgovarati na takav upit, baš kao što to ne smatra ni Bandićeva javna uprava još uvijek prepuna ponosa zbog svojeg projekta majki odgajateljica. Ironično, zar ne?
Upitali smo i Pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova što Ivana i Marija mogu učiniti da se zaštite. Pravobraniteljica do sada nije imala prijave sličnih slučajeva, no načelno odgovara da cijeli slučaj treba sagledati iz dva aspekta. Oba ukazuju na diskriminatorno postupanje kontaktiranih stanodavaca.
“Usluga najma stana je klasična tržišna usluga. Zakon o ravnopravnosti spolova zabranjuje nepovoljno postupanje u pogledu pristupa tržišnim uslugama i dobrima temeljem spola, seksualne orijentacije i roditeljstva.U tom smislu, iz vašeg opisa proizlazi kako bi se u slučaju kada je ženama/majkama mogućnost najma bila uvjetovana stupanjem u seksualne odnose moglo govoriti o 1) kaznenom dijelu seksualnog uznemiravanja i 2) povredi jamstva zabrane spolnog uznemiravanja u pogledu pristupa tržišnim uslugama”, rekla je pravobraniteljica.
U pitanju nije samo kršenje Zakona o ravnopravnosti spolova, riječ je i o diskriminaciji temeljem roditeljstva.
“Što se tiče slučajeva u kojima je usluga najma bila uskraćena radi činjenice da su osobe majke male djece oni bi ulazili u doseg jamstva zabrane diskriminacije temeljem roditeljstva”, kazala nam je pravobraniteljica.
Obje diskriminatorne osnove povlače za sobom i mehanizme zaštite koje bi Ivana i Marija i sve druge žene u istoj situaciji mogle poduzeti:
“Što se tiče kaznenog djela seksualnog uznemiravanja žrtvama je na raspolaganju mogućnost prijave počinitelja državnom odvjetništvu koje samostalno ocjenjuje ima li osnova za pokretanje kaznenog progona. Žrtve mogu i same pokrenuti kazneni postupak tužbom nadležnom kazenom sudu. S druge strane, što se tiče povrede jamstva zabrane seksualnog uznemiravanja u pogledu pristupa tržišnim uslugama žrtvama je na raspolaganju pokretanje antidiskriminacijskog postupka radi utvrđivanja diskriminacije pred nadležnim parničnim sudom. Također imaju mogućnost pokretanja antidiskriminacijskog postupka pritužbom Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. Za razliku od suda Pravobraniteljica ne može izricati sankcije počiniteljima već po mogućem utvrđenju opravdanosti pritužbe izdaje upozorenja i preporuka te o njima obaviještava nadležan tijela. Uz pritužbu Pravobraniteljici žrtve ovog oblika diskriminacije imaju mogućnost pritužbe nadležnoj tržišnoj inspekciji pri Ministarstvu gospodarstva u svrhu zaštite interesa potrošača”.
Naravno, teško je očekivati da će žene u tako ranjivoj poziciji kao što su Ivana i Marija imati volje i mogućnosti upuštati se u sudske postupke, ali svim Ivanama i Marijama savjetujemo da barem upute pritužbu Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova kako bi se sustav pokrenuo u rješavanju ovog problema. Nedostatak socijalnih stanova i bilo kakve politike zaštite samohranih majki, a na što zorno upućuje i šutnja Grada i Ministarstva, trenutno ostavljaju ove žene prepuštene same sebi.
Srećom, u ovoj zemlji ima onih osjetljivih na diskriminaciju. Solidarnost iskazana na individualnoj razini još je jednom nadmašila onu na institucionalnoj, no ona više govori o raslojavanju socijalne države, nego o divljenja vrijednim potezima pojedinaca. Zahvaljujući velikoj potrazi putem društvenih mreža Ivana je uspjela naći stan pod izuzetno povoljnim uvjetima. Ona i njezina beba su na toplom i sigurnom, no pitanje je koliko je žena trenutno u teškoj situaciji i što će se morati dogoditi da se institucije natjeraju na djelovanje?
