Na samom startu Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu objavljene su paparazzi fotografije hrvatskih reprezentativaca kako se kupaju u bazenu potpuno goli. Fotografije su se širile Internetom poput ljetnog požara, a sve uz doskočice, poskočiče i opće ‘slinjenje’ nad viđenim. A tada su se oglasili i sami akteri priče koji su jasno rekli da im je neprihvatljivo da se po medijima vrte njihove golićave fotografije snimljene potajice. Na to se nadovezao novi val požara, ovog puta sa seksističkim prizvukom. O svemu tome razgovarale smo s Natkom Gerešom iz Statusa M. Status M radi s mladićima na pitanjima maskuliniteta, a poznati su njihovi Budi muško klubovi koje organiziraju sa srednjoškolcima. Između ostalog Status M potiče mlade da prepoznaju seksualno nasilje i zalažu se za društvo tolerancije i rodne ravnopravnosti.
Pa ajmo redom.
Privatnost
Prvo valja konstatirati da se dotični nogometaši nisu zabavljali niti skidali goli na javnom mjestu, pred djecom i /ili činili išta što bi moglo opravdati javni interes za njihovo nudističko večernje kupanje. Nisu napravili selfie koji je ‘procurio’ van. Netko je kroz grmlje u tajnosti slikao prizor koji se odigravao u privatnom okruženju. Činjenica da su oni javne osobe, bogate osobe i/ili “glupi nogometaši” kako ih se često percipira, ne umanjuje njihovo pravo na privatnost koja je grubo narušena slikanjem i još dodatno javnim objavljivanjem tih fotografija. “Medijsko poticanje koncepta prema kojemu zato što netko gol skoči u bazen ima seksualnu želju za prostituiranjem vlastite intime u javnosti je klasičan primjer mehanizma medijskog seksualnog nasilja uz odobrenje nesenzibilizirane društvene okoline” tvrdi Natko Gereš. Mnoštvo komentara po društvenim mrežama i forumima bio je upravo na tom tragu “Pa što su se skidali ako ne žele da ljudi gledaju njihove gole fotke”?’ Živimo u doba Big Brothera, samoeksponiranja po društvenim mrežama i u kulturi koja podržava odricanje vlastite privatnosti zbog 15 minuta virtualne slave. No da li to znači da smijemo oduzimati pravo drugim ljudima na 15 minuta privatnosti?
Seksualizacija
Naravno, slike ne bi bile toliki hit da nogometaši nisu bili goli, a golotinja je usko vezana uz seks. “Samo zato što su javne osobe ne znači da im se seksualnost, a gola tijela su dio seksualnosti, smije eksploatirati. Nebitno je da li je riječ o muškarcima ili ženama – svako seksualno nasilje je korak unatrag od postizanja društva koje se temelji na ravnopravnosti spolova i jednakosti osoba” komentirao je Gereš. Netko će reći da je korištenje izraza nasilje ipak previše. No, je li? Kako drugačije opisati situaciju gdje je tvoje golo tijelo izloženo bez tvoje privole te predstavlja seksualni objekt svekolikoj javnosti? Svakako da je to nešto što žene doživljavaju svakodnevno. Da li je u redu da se žene prikazuju a diže cirkus kad se isto dogodi muškarcima, pitali su se mnogi.
“Svaka osoba ima pravo na zaštitu od eksploatacije vlastitog tijela. Seksualno nasilje usmjereno prema muškarcima ne smije biti alat postizanja rodne ravnopravnosti. Rodna ravnopravnost postiže se kroz zajedničko djelovanje i suradnju muškaraca i žena za kreiranje društva temeljenog na poštivanju pojedinca i pojedinki i zaštiti ljudskih prava, a ne kroz seksualno nasilje. Naravno da nije u redu kad se to događa ženama, kao niti muškarcima. Činjenica da se to češće događa ženama ne znači da bi se sad to trebalo događati muškarcima, već da bi se to trebalo prestati događati svima nama”, rezolutan je Gereš oko ovog pitanja.
Seksizam
I na kraju, ali nipošto najmanje važno u ovoj je priči bilo puno seksizma. Neki su komentirali da se dure ko curice, a trebali bi se ponašati kao pravi muškarci, bilo je i ironičnih komentara kako bi sad svi trebali plakati nad njima jer eto milijoni žena se želi ševiti s njima i slično. Malo tko je dozvolio da oni imaju pravo osjećati poniženje, gubitak osobnosti, sram, slabost, tugu, povredu intime… i to samo zato što su muškarci. Jer pravi muškarci ne plaču, nemaju osjećaje i naravno imaju nepresušni izvor seksualne energije te jedino što žele je danonoćno imati seksualne odnose sa svim ženama na svijetu. “Tvrditi da pravim muškarcima ne smije smetati što im je prikazana ‘muškost’ objavom golih fotografija, ustvari znači podržavati dominantne patrijarhalne norme, koje podrazumijevaju neutaživu želju za seksualnim podvizima muškaraca” ističe Gereš i dodaje: “Tvrditi da je za ravnopravnost spolova dobro da muškarci dobiju ‘istu dozu nasilja’ jest ustvari podržavati mehanizme koji perpetuiraju rodnu neravnopravnost”.
Možda ovo nije najveća tragedija u novijoj hrvatskoj medijskoj povijesti, svakako da su se dešavale i gore stvari, ali je istovremeno i vrlo simptomatična jer ukazuje na činjenicu koliko smo kao društvo neosjetljivi i neempatični čak i prema onima koje smo spremni stavljati na pijadestal kao nacionalne heroje te koliko ne dopuštamo pojedincima da izađi iz krutih okvira društvenih rodnih normi. Pogotovo ako to znači da kao muškarci osjete sram i povredu.
