Budući da će se ovaj pojam zasigurno naći u budućem izdanju Rječnika hrvatskoga jezika (ukoliko to ne stopiraju jezikobrižnici/e zbog “neprikladne” morfološke strukture pojma), odlučila sam se pozabaviti etimologijom i upotrebom ove nove riječi koja je obogatila naš materinji jezik. Osim toga, željela bih dati doprinos i lingvističkom i feminističkom nastojanju, te ukazati na prisutnu rodnu neosviještenost – budući da se riječ pojavljuje samo u obliku muškog roda (uhljeb), dok statistike pokazuju da u uhljebnom sektoru, a posebno u onom njegovom uslužnom i najvidljivijem dijelu (koji većina poistovjećuje s ovim pojmom) prevladavaju žene.
Ne postoji niti jedan lingvistički ili društveno-kulturalni razlog zbog kojega se potpuno ravnopravno ne bi koristio i oblik u ženskom rodu – uhljebnica. Ne vidim razlog niti zašto se upotreba ne bi proširilila i korištenjem izvedenica u drugim gramatičkim kategorijama – npr. posvojni pridjev ‘uhljebnički/a/o’: uhljebnički sektor, uhljebnička babetina, uhljebničko dijete (analogno anakronizmu doktorsko dijete, profesorsko dijete i sl.)., opisni pridjev ‘uhljeban/a/o’ (već spomenuti uhljebni sektor) ili imenica ‘uhljebništvo’ (analogno radništvu, kao životni stil i sl.).
Primjerice:
I dok uhljebi, njihove družice uhljebnice i potomci uhljepčići nezasluženo provode svoj uhljebnički godišnji odmor s nogama u lavoru, brojni poduzetnici marljivo rade na osobnom financijskom probitku. Smrt uhljebništvu – sloboda poduzetništvu!
Neki od oblika su već ušli i u rječnik – glagol uhljebiti (se), glagolska imenica uhljebljenje (koristi se i nesvršeni vid uhljeblji/avanje), a u upotrebi su i imenice uhljebitelj (koristi se kao sinonim za uhljeba) i uhljebljivač (onaj koji postavlja uhljeba na uhljebničko radno mjesto).
Također, potrebno je rodno osvijestiti upotrebu svih izvedenica.
Manje raširenu medijsku upotrebu (koja je zasad široko rasprostranjena samo na nekim portalima i u medijima koji paze na svoj osviješteni imidž, kao što je index.hr) možemo zahvaliti upravo sumnjivom porijeklu ove riječi.
Kako bih to ilustrirala, prenosim jedan od komentara čitatelja:
“Naziv ‘uhljeb’ – meni barem – nikako ne leži. Nekako mi vuče previše preko Drine (a bogami i preko Save). Nikako mi nije jasno: zašto koristimo tuđice kad imamo prekrasno hrvatsko nazivlje za ovu vrstu društvenih parazita? Kako vam zvuči ‘ukruh’, naprimjer? Bljak…. nikako, još bi ih nagradili ovim ‘prijevodom’.
A recimo ‘uguz’… E, to je već bolje, pa nek vas celi svet razume – svetski, a i naše …jebote”.
Premda, vidjet ćete, nema bojazni da se radi o nemilom prekodrinosavizmu. A osim toga, pojam se ionako koristi isključivo u pejorativnom (pogrdnom) značenju, s naglašenim gadljivim tonom, pa ne vidim u čemu je problem.
Očito je da je pojam nastao kao složenica prefiksa ‘u-‘ i imenice ‘hljeb’. ‘U’, naravno, nije sporni dio ove složenice. Kao, prvo riječ ‘hljeb’ nije tuđica, premda su je tuđinci i Tuđman puno više upotrebljavali od prosječnih Hrvatica i Hrvata.
Evo što nam o riječi ‘hljeb’ kaže Hrvatski jezični portal, odnosno važeći Rječnik hrvatskoga jezika:
hljȅb – imenica muškog roda, čiji nominativ množine glasi ‘hljèbovi’
Napomenut ću da je ‘hljeb’ nakratko nestao iz hrvatskog rječnika između 1991. i 1994., no u zadnjih nekoliko izdanja – opet je tu!
Definicija: ekspresivni sinonim za ‘kruh’; književni oblik za okrugao oblik kruha [hljeb kruha]
Etimologija (porijeklo riječi): riječ je nastala od praslavenske i staroslavenske riječi ‘xlěbъ’ (ruski xleb, poljski chleb), za razliku od riječi ‘kruh’ koja je nastala od gotičke riječi ‘hlaifs’.
Riječ je u Hrvatskoj imala široku onomastičku upotrebu posebno u toponimiji, pa rječnik navodi primjere:: Hlȅb (280, Zlatar Bistrica, Zagorje), Hlèbār (Koprivnica, Ludbreg), Hlèbec (360, Zagorje), Hlèbetina (Jastrebarsko), Hlèbić (Jastrebarsko), Lèbār (Međimurje, Z Slavonija, Zagorje; v. i rebro), Lèbarić (Rijeka, Karlovac), Lèbec (Čazma, Garešnica, Prigorje, Istra), Lébić (Slavonski Brod), Petohlèb (Buzet).
Iz ovih primjera toponima može se vidjeti da je riječ ‘hljeb’ češće korištena u svom ekavskom obliku ‘hleb/leb’, koja je i danas dio kajkavskog korpusa, prema tome ne pripada isključivo ‘prekodrinskom’ podneblju.
Što se tiče srodnih južnoslavenskih jezika (odnosno onih na istoj dijalektalnoj osi) – službeni Rečnik srpskog jezika bilježi sve varijante (hleb, hljeb i leb), dok Rječnik bosanskog jezika prof. Dževada Jahića (prvi tom objavljen je 2010.) bilježi samo ijekavsku varijantu ‘hljeb’, ali i ‘kruh’. Najavljeni Rječnik crnogorskog narodnog i književnog jezika (koji je trebala objaviti Crnogorska akademija nauka i umjetnosti 2014.) još nije dostupan. Makedonci u svom rječniku bilježe ‘leb’. Osim imenice ‘hljeb’, hrvatski jezik sadrži i riječ ‘hljebac’ (ako mi ne vjerujete pogledajte u rječnik).
Razlikovnost pojma ‘leb/hleb/hljeb/kruh’ bilježi Brodnjakov Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika u svoja sva tri izdanja (gle čuda!) iz 1990-ih (1991., 1993. i 1998.)
A sad ozbiljno. Svaki dobar rječnik treba imati dobre definicije pojmova, no s ovim bi moglo biti problema. Upućujem budućeg rječnikotvorca na stranicu www.uhljeb.info, koja će mu zasigurno biti od velike pomoći.
Sa spomenute stranice citiram:
“Međutim, ako su uhljebi svi, onda uhljeb nije konkretno nitko. Ukoliko se smatra da je uhljebljivanje svaki posao, odnos ili sredstva koja se tiču javne blagajne, pravi uhljebi i njihovi uhljebitelji mogu spokojno disati zaštićeni u magli.”
“Neki će reći, lako za uhljebe, pa cijela nam je država uhljebnička, većina su uhljebi. No, vratimo se korak nazad. Država je, prije svega, premrežena korupcijom, političkim klijentelizmom, nepotizmom, sukobom interesa, a uhljeb/uhljebljivanje je metoda, alat, kvasac ovih pojava“.
***
Napomena za kraj: Kako je lijepo kad pravopise, gramatike i rječnike možeš pretražiti online, a ne moraš ići u neku knjižnicu gdje bi te neka uhljebnica mogla poprijeko pogledati jer je baš taj dan u vrtić poslala dijete s temperaturom, s obzirom da si ne može priuštiti i vrtić i bolovanje.
