Svaki put kada se dogodi neka tragedija, možete računati na val komentara koji će hvatati svaku priliku da ispolitiziraju nastalu situaciju.
Požar koji se dogodio u Grenfell tornju smještenom na zapadnoj strani Londona takve je komentare još više istaknuo. Ne treba se čuditi: zlodjelo je eksplicitno političko.
U najbogatijem distriktu jedne od najimućnijih zemalja na svijetu, ljudi koji žive u socijalnom smještaju, mnogi od njih s niskim primanjima, poginuli su ili ozlijeđeni u požaru koji je mogao biti spriječen. Umjesto preusmjeravanja krivnje s onih koji su odgovorni ili tretiranja iste kao nečeg prirodnog, naša je odgovornost zapitati se zašto se ovo dogodilo.
Stanari/ke su upravnoj organizaciji, lokalnom vijeću i članu parlamenta (nedavno smijenjenom na izborima) iznova prijavljivali/e kako su ozbiljno zabrinuti/e za sigurnost zgrade. Pritom su se susretali sa šutnjom, a na licu mjesta mi je nekolicina njih rekla kako su uvjereni/e da je razlog tomu njihovo siromaštvo i činjenica da žive u bogatom distriktu, odlučnom u namjeri provedbe društvenog čišćenja u sklopu projekta gentrifikacije – prilagođavanja distrikta ukusu srednje ili više klase.
Piers Thompson: We believe council have been managing decline of social housing so they can regenerate (demolish) the area #GrenfellTower pic.twitter.com/YViQ9HKAnI
— I was a JSA claimant (@imajsaclaimant) June 14, 2017
Požar u Grenfell tornju ne može se promatrati van političkih okvira – on simbolizira duboku nejednakost Ujedinjenog Kraljevstva. U 120 stanova bilo je smješteno između 400 i 600 ljudi, od kojih mnogi u prilično tijesnim uvjetima. Stanari/ke su prijavljivali probleme s dizalima, rasvjetom za hitne slučajeve, ožičenjima i kotlovima. Čak su i minorna poboljšanja zahtijevala njihov konstantni angažman. Ljudima se na taj način poslala poruka da bi trebali biti zahvalni što uopće imaju gdje stanovati, osobito kad je riječ o tako bogatom distriktu.
U studenom je na web stranici udruženja stanara/ki osvanuo upozoravajući blogpost:
“Iako je misao zastrašujuća, Grenfell Akcijska Grupa čvrsto vjeruje da će samo katastrofalni događaj prokazati nesposobnost i nekompetentnost našeg stanodavca, KCTMO, te na taj način privesti kraju opasne uvjete življenja i zanemarivanje zdravstvenog i sigurnosnog zakonodavstva, čime se stanarima i zakupnicima nanosi šteta… Njihova sablasna suradnja s Vijećem RBKC recept je za velike buduće katastrofe”.
Dokaz o katastrofi koju su predvidjeli/e očit je: crni kostur na horizontu u zapadnom Londonu. Vatra još uvijek gori, a svaki je dom u bloku već uništen. Oni koji su preživjeli, izgubili su sve. Mnogi se ljudi još uvijek vode kao nestali, a broj umrlih raste. Okolne su ulice pune ljudi koji se, okruženi volonterima/kama koji/e dodaju vodu, bore sa suzama.
Stanovanje je u Velikoj Britaniji postalo barometrom nejednakosti: vlasništvo nad stambenim objektima je u padu, a razina najmova se povećava. U međuvremenu je Konzervativna stranka napadala socijalni smještaj u namjeri da raširi privatnu prodaju domova. U međuvremenu je Gavin Barwell, novi šef osoblja Therese May, bio jedan u nizu ministara za stambeno pitanje koji je trebao voditi računa o izvješćima koja upozoravaju da su visoki blokovi stanova kao što je Grenfell toranj izloženi opasnosti od požara. Nije izvršio zatraženu kontrolu.
Konzervativna stranka bez oklijevanja daje na znanje čiju stranu u britanskoj stambenoj podjeli zastupa. Kad su Laburisti prošle godine predložili amandman na vladin zakon o stanovanju i planiranju, a koji bi od privatnih stanodavaca zahtijevao prostore koji su “prikladni za obitavanje ljudi”, 72 člana parlamenta (Tory), u isto vrijeme i stanodavci, glasali su protiv.
Prošlotjedni su izbori u Velikoj Britaniji ukazali na rastuću podjelu između onih koji si mogu priuštiti smještaj i onih koji se bore zadržati krov nad glavom. Konzervativci su u svom manifestu po pitanju smještaja malo obećali, očekujući veliku izlaznost stanodavaca – njihova osnovnog biračkog tijela. Naposljetku se ispostavilo da je velik broj građana/ki odlučio izaći i glasati za Laburiste koji su obećali graditi kuće i boriti se protiv iznimno visokih stanarina.
Jedini način na koji se može prevenirati repriza tragedije koja je zadesila Grenfell toranj leži u prihvaćanju činjenice da je adekvatan smještaj pravo svake osobe, a ne privilegija. Ljudi s nedostatnim primanjima zaslužuju vladu i lokalnu vlast koja će cijeniti njihove živote. Naši bi nas domovi trebali štititi, a ne nas i našu obitelj izlagati rizicima.
Margaret Thatcher slavno je raspravljala o tome da ne postoji nešto što možemo nazvati društvom. Ta je ideja nanijela veliku štetu, osobito onima kojima je bio potreban socijalni smještaj. Ali na mjestima kakav je zapadni London, na dane poput današnjeg, njena je teza čvrsto i iz temelja opovrgnuta. Lokalna se zajednica okupila, ponudila mjesta za boravak, zaprimala donacije i koordinirala resurse.
Količina bijesa koji je tragedija izazvala, zajedno s činjenicom da ju je bilo moguće prevenirati, prisilila je političare/ke na provođenje istrage. Sada je potrebno izboriti se i osigurati da se ova ljutnja pretvori u promjene. Preživjeli/e moraju biti adekvatno smješteni. Oni koji su mogli spriječiti izbijanje požara moraju odgovarati. Ljudima koji žive u sličnim opasnim uvjetima diljem zemlje mora se hitno pružiti pomoć. Stambena se kriza mora riješiti.
Prevela i prilagodila: Kristina Ilić
