“Ja sam feminist.” Ova izjava izaziva raznovrsne reakcije dolazeći iz mojih usta, usta muškarca.
Sve od znatiželjnog, ali i sumnjičavog pitanja “Zašto?” do pohvala koje se rađaju manje iz razumijevanja a više iz zaprepaštenja i/ili zabave.
Nažalost jedna reakcija koju sam oduvijek htio čuti: “Pa što onda? Misliš da si po tome poseban? Tko nije feminist?”, ostaje ona koju tek moram doživjeti.
Zašto sam feminist? Najsnažniji razlozi su duboka težnja ka društvenoj pravdi i jednakosti kao i želja za pragmatičnijim društvom koje daje prednost zaslugama naspram površnim različitostima.
Ali i feminist sam iz perspektive muškog osnaživanja. Dakle, na pitanje ‘što je s muškarcima i njihovim pravima’, koje se često postavlja i izaziva sukobe u raspravama o položaju žena, rješenje je jednostavno – rješenje je feminizam.
Tako da zapravo ne samo da želim bit feminist nego kao muškarac trebam biti feminist. Trebam bit feminist jer formalne i neformalne granice muškarčeve slobode i individualnosti gradi i učvršćuje upravo patrijarhat.
Od vremena kad smo još premaleni i da se igramo s igračkama u glave nam se usađuju predodžbe “kakvi bi muškarci trebali biti”. Jaki, nezavisni, kompetitivni, logični, racionalni; ili kako zapravo na koncu izgledaju gore navedene osobine – arogantni, dominantni, posesivni, ograničeni, neosjetljivi.
Bilo kakva eksplicitna devijacija od spomenutog “idealnog muškarca” (koji me, iskreno, poprilično plaši) dočekuje se sa sumnjom i osudom. Muškarci, umjesto da odrastaju u sredini koja zaista potiče individualnost i prihvaćanje samoga sebe, prisiljeni su ponašati se onako kako se to od njih očekuje.
Da bi sistematska opresija opstala i prenosila se s generacije na generaciju ljude je potrebno podučavati i odgajati tako da prihvaćaju i ponašaju se u skladu s tom zamišljenom slikom raspodjele moći, bez da percipiraju nejednakost kao opresiju. Perpetuiranje takvog stanja je nešto što je naučeno, a ne urođeno.
Trebam biti feminist, zato što smatram nepodnošljivim da su žene u velikom broju svaki dan seksualno zlostavljanje i silovane bez da se u mnogim slučajevima kazne krivci.
{slika}
Smatram šokantnim činjenicu da se žene, koje čine polovinu populacije, moraju pridržavati tzv. “rape schedule” (raspored silovanja) – izbjegavati određene ulice i mjesta, biti u kući do određenog doba, ne hodati same a sve zbog straha od druge polovine populacije.
Kao ljudska bića mi smo socijalne životinje koje po prirodi žive u skupinama. Kako možemo društveni poredak smatrati poželjnim kada jedna polovina živi u strahu od druge?
Trebam biti feminist zato što uz gađenje koje osjećam prema prečestom prebacivanju krivnje na žrtvu silovanja, ova slika prikazuje muškarce kao seksom opsjednute luđake i oportuniste bez ikakve samokontrole, koji ne mare nimalo za patnje drugih sve u svrhu zadovoljavanja nekog urođenog nekontroliranog seksualnog bijesa.
Prebacivanje krivnje s individualca na urođeni aspekt muškog roda kojeg bi žene trebale očekivati i pripremiti se za preuzimanje krivnje u slučaju eskalacije, je laž čija jedina svrha je nametanje straha i podjele (što možda jest i cilj?)
Trebam biti feminist zato što su i muškarci žrtve seksualnog zlostavljanja i kućnog nasilja, žrtve patrijarhata koji negoduje zbog “slabosti” kada ona dolazi od muškarca.
Tabu rođen iz napuhanih ega uzrokuje situacije u kojima se muške žrtve izruguje, ismijava ili ih se ne shvaćaju ozbiljno, što u velikom broju slučajeva sprječava muškarce od prijavljivanja ili razgovaranja o svom stanju.
Zato što muškarcu nije dopušteno biti “slabićem”, pogotovo pred ženama. To je protivno ovom arbitrarnom umjetnom poretku koji je prihvaćen kao prirodan.
U istom stilu muškarcu nije dopušteno imati emotivne potrebe, barem ne onoliko emotivnih potreba kao žene, prema lažnoj dihotomiji podjele između razuma i emocija po kojoj svaki pripada jednom rodu.
Trebam biti feminist jer u slučaju da imam kćer želim da ona odrasta u okruženju u kojemu se može igrati s kojim god igračkama želi, da se obrazuje za ono što ona želi, da voli koga želi, da teži biti ono što ona želi – želim da bude slobodnom biti ono što jest bez zastarjelih normi, tradicija, običaja i rodnih uloga koje bi ju u tome sprječavale.
{slika}
To želim svima bez obzira na spolno ili rodno obilježje. Ta sloboda može stvoriti bogato i veliko društvo.
Trebam biti feminist zato što trebam vjerovati da muškarci mogu biti fleksibilni, otvoreni, liberalni, osjećajni, pošteni i puni poštovanja prema svojim sestrama u čovječanstvu.
Trebam biti feminist jer je krajnje vrijeme da odbacimo patrijarhat i prestanemo razmišljati u binarnim terminima, nazadnim uskogrudnim pogledom na moć koji je pošast našeg društva, ne samo po pitanju spola i roda.
Trebam feminizam jer je ženska emancipacija put u bolji svijet, jer je njihovo osnaživanje i moje osnaživanje, jer je sloboda svakog pojedinca i moja sloboda.
Prevela i prilagodila: Ida Jagar
