Vi ste muškarac koji sam sebe smatra vrhunskim saveznikom žena. Možda ste čak i deklarirani feminist koji se aktivno zalaže za realizaciju ciljeva pokreta za ženska prava. Bravo za vas, to je zaista hvalevrijedno; nažalost, to ne znači da ste automatski imuni na seksizam. Naprotiv, možda ga perpetuirate, a da toga uopće niste svjesni.
“Ali ja nisam seksist! Ja ne mrzim ženeˮ, mogli biste odvratiti.
Da vas odmah zaustavim: naime, ljubav i poštovanje prema ženama nemaju nikakve veze s time jesu li vaši postupci seksistički, da ne spominjem da ne morate mrziti žene da biste bili seksist. U stvarnosti, već i činjenica da ste aktivni sudionik u kulturi u kojoj muškarci (naročito bijeli, cis, heteroseksualni muškarci) imaju prednost nad svim drugim društvenim skupinama znači da, u najboljem slučaju, od seksizma imate koristi, a u najgorem slučaju, u njemu aktivno sudjelujete.
Ukratko; ne, ne morate mrziti žene da biste bili seksist. Štoviše, prava je istina daleko od toga. U velikom broju slučajeva, vaše nesvjesne misli, postupci, riječi i dalje su seksističke jer se seksizam često krije u suptilnim stvarima koje možda činite, a da ih uopće niste svjesni. Stvar je u detaljima. Ovu je činjenicu zacijelo teško prihvatiti, no jednom kad se s njome pomirite, možete početi prepoznavati mehanizme kojima se seksistički postupci javljaju te osmišljavati strategije kojima ćete ih promijeniti. Ovo je izuzetno važno jer, u konačnici, vlastite je postupke važno prepoznati kao potencijalno seksističke, ne zbog vas samih, već zbog ljudi koje oni mogu povrijediti.
Ovdje se čak ne radi o tome jesu li muškarci podsvjesno seksisti, već o tome na koje načine naše društvo stvara seksističke situacije koje mi perpetuiramo a da toga nismo svjesni. Svatko od nas ima pravo osjećati se sigurnim/nom, bez obzira na naš identitet, a seksistički postupci ugrožavaju taj osjećaj sigurnosti. Stoga, ako doista volite žene i očitujete se kao njihov saveznik i/ili feminist, važno je preispitati načine na koje možda i sami sudjelujete u tom sustavu. Kako, dakle, možete biti seksist, a da toga uopće niste svjesni?
Suptilni seksizam mikroagresije
Seksističke mikroagresije vjerojatno su najučestaliji način na koji perpetuirate ili sudjelujete u seksizmu, a da toga niste svjesni. Pojam mikroagresije kao oznaku za ‘male, suptilne, često i nesvjesne činove kojima se marginalizira pojedince u potlačenim skupinama’ skovao je Chester Pierce u kontekstu rasprave o suptilnim rasističkim činovima, raširenima 70-ih godina prošloga stoljeća. Od tada, spomenuti se pojam koristi za širok raspon nesvjesnih načina kojima marginaliziramo druge. Drugim riječima, radi se o gotovo nesvjesnim sitnicama koje svakodnevno činimo, a koje imaju štetan (i opresivan!) učinak na marginalizirane skupine. Mikroagresije su posljedica internaliziranih predrasuda, pretpostavki i stereotipa o marginaliziranim pojedincima i skupinama, a uključuju čak i stvari za koje znamo da nisu istinite, no koje su u tolikoj mjeri ukorijenjene u našoj kulturi, da im povremeno (i nenamjerno) dopuštamo da prodru u našu svakodnevicu posredstvom naših postupaka i riječi. Čak i ako imate dobre namjere i niste mislili ‘na taj način’, mikroagresije su i dalje štetne. Ma koliko suptilni bili, svi ti ‘nenamjerni’ seksistički komentari i činovi postupno se nagomilavaju – i nanose bol.
U konačnici, mikroagresije podržavaju problematične društvene strukture protiv kojih se kao feminist(k)i(nje) borimo. Stoga, umjesto da se fiksirate na to volite li žene i jeste li feminist, trebali biste saslušati one koji/e vas prozivaju zbog seksizma. Mikroagresije stvaraju neprijateljski okoliš u kući, na radnome mjestu ili u društvenim kontekstima, djelujući kao trajni podsjetnik na rodnu neravnopravnost u društvu. One ležerno podsjećaju pojedince ‘gdje im je mjesto’, podržavajući propisane rodne norme i njihovu sjenu nejednakosti. One vrednuju kulturu u kojoj su žene i dalje znatno manje plaćene od muškaraca za obavljanje istog posla te u kojoj ne-bjelkinje zarađuju još manje od bjelkinja. One perpetuiraju podcjenjivanje kućanskih poslova zbog njihove tradicionalne veze sa ženama. One nas čak tjeraju da se pitamo odgovaraju li naša tijela modelu koji društvo smatra prihvatljivim. Govoreći ljudima kako bi se trebali ponašati na temelju njihova roda, seksističke mikroagresije također nastoje gurnuti pojedince u usko definirane, binarne kategorije roda. To, pak, briše sve one koji se opiru takvim jednostavnim i binarnim kategorizacijama, primjerice transrodne osobe.
Mikroagresije u praksi
Seksističke mikroagresije često se javljaju u vidu nepromišljenih i usputnih komentara upućenih ženama. Primjerice, kad svojoj prijateljici koja je uspješno podigla neki teret kažete ‘nije loše za ženu’, ili kad kolegici na poslu kažete da joj emocije ne dopuštaju da logički sagleda određeni problem. Ove i slične stvari u pravilu je lako primijetiti i zbog njih će vas vjerojatno često prozvati. Mikroagresije mogu poprimiti i oblik šala koje zbijate sa svojim kompićima kad žene nisu u blizini. Jeste li se ikada šalili na račun ‘zatvorske kugle’? Ili toga da se žene trebaju ‘vratiti u kuhinju’? Sve to vjerojatno se doima kao obična zafrkancija, no ova vrst humora oslanja se (i promovira) seksističke stereotipe i rodne norme.
Međutim, ovi suptilni činovi seksizma nisu uvijek očiti. Jedan od najčešćih, ali i najopasnijih oblika seksističke mikroagresije (upravo zato što je u pravilu motiviran dobrim namjerama) s kojim se svakodnevno susrećemo jest kavalirština. Možda ste svjesni da to činite, no možda vam nije palo na pamet da u pozadini vaših postupaka leže seksističke pretpostavke. Pretpostavljam da u ovom trenutku mnogi od vas urlaju na mene kroz zaslone vaših računala: “Kad pridržavam vrata ženi ili plaćam večeru, samo pokušavam biti fin i pristojan.ˮTo je sjajno i sigurna sam da sve to činite u najboljoj namjeri, no hajdemo se na trenutak osvrnuti na implicitni seksizam upisan u same korijene tih gesta koje su tako često zaogrnute velom ljubaznosti.
Kako objašnjava blogerica Ashley Robinson, kavalirština se često svodi na ‘gledanje svisoka, male činove motivirane implicitnim i eksplicitnim pretpostavkama da su žene nježne i nesposobne te da o njima treba brinuti’. Ti su činovi ukorijenjeni u pretpostavci da su žene krhke i nježne, vlasništvo o kojem se muškarac treba brinuti. Vi stoga otvarate vrata kad vidite ženu kako se približava ili inzistirate na tome da ponesete njenu tešku prtljagu. Mikroagresije, naime, ne poprimaju uvijek obličje velikih, aktivnih seksističkih gesti koje je lako uočiti: katkad se javljaju i kao sitnice koje činite u najboljoj namjeri. Možda nam djeluju kao tek bezazleni činovi ili riječi, no mikroagresije se s vremenom gomilaju. U kontekstu seksizma, one predstavljaju moćno sredstvo patrijarhata koje služi u svrhu daljnjeg ušutkavanja žena, djelujući kao trajni podsjetnik na to da pravu jednakost tek treba postići.
Borba protiv mikroagresija
Pročitavši sve ovo, u vama se možda javio osjećaj krivnje, no na tome se ne treba previše zadržavati. Naime, mikroagresije nisu stvari koje nužno želite činiti: češće se radi o stvarima koje činite, a da toga uopće niste svjesni jer su toliko ukorijenjene u našoj kulturi da nam djeluju sasvim normalno. Stoga, umjesto da patite od osjećaja krivnje, zastanite na trenutak i promislite o vlastitom ponašanju i društvu koje ga promovira kao normu. Da bi se doista uhvatili ukoštac s mikroagresijama, najprije treba utvrditi zašto ih uopće ne primjećujemo. Odgovor na to pitanje leži u privilegiranosti: činjenica da uopće ne primjećujete načine na koje promovirate seksizam, savršeno ilustrira privilegiranost kao nešto neizbježno od čega i nesvjesno profitirate. Mikroagresije djeluju kao podsjetnik da sudjelujete i imate koristi od sustava koji aktivno ugnjetava druge, a da toga niste ni svjesni. Činjenica da ne razmišljate o tome na koji način vaše usputne primjedbe ili činovi mogu utjecati na marginalizirane pojedince, govori u prilog tomu.
Za početak dobro razmislite o tome na koji način sudjelujete u seksističkim mikroagresijama i na koje se načine one odražavaju u životima vaših bližnjih. Krenite i korak dalje! Moguće je da ove mikroagresije nadilaze granice identiteta na sličan način kao i opresija, stoga dobro razmislite o tome odnosite li se drugačije prema ne-bjelkinjama, lezbijkama, transrodnim osobama, siromašnim ženama, ženama s invaliditetom i ženama različitih dobi. Nakon što ste identificirali te štetne postupke, ispričajte se zbog njih. Zatim se zapitajte zašto ste se uopće počeli ponašati na taj način. Zapitajte se na koje se stereotipe vaši obrasci ponašanja oslanjaju, od kojih pretpostavki o marginaliziranim skupinama polaze, te koje aspekte seksizma i opresije perpetuiraju. Najvažnije od svega, uložite svjestan napor kako biste s njima raskrstili.
Lijepo molim da se moj poziv na samopropitkivanje ne protumači kao poticaj da budete bezobrazni prema svakoj ženi koju susretnete, a sve u ime raskida s kavalirštinom. Kako objašnjava Kelsey Lueptow, problem s kavalirštinom nije u ljubaznosti prema drugoj osobi, već u tome što ta ljubaznost nije obostrana. Postoje i drugi načini da budete fini i pristojni. Umjesto da ste ljubazni prema ženama zato što su žene, činite to jer nastojite biti ljubazni prema svim ljudskim bićima. Ljubaznost i poštovanje valja prepoznati kao dvije stvari koje svatko zaslužuje i koje stoga nisu uvjetovane nečijim rodom. Ne odustajte od ljubaznosti, no propitkujte motive vlastitih postupaka. Seksističke mikroagresije često su nesvjesne, no mnogo je toga što možemo poduzeti po tom pitanju. Idući put kad vas netko zbog toga prozove, vrijeme je da poslušate što ta osoba ima za reći.
Prevela i prilagodila Nada Kujundžić
