Korak 1: Pronađi SOR-ovce u Strategiji reforme pravosuđa
Strategija reforme pravosuđa za razdoblje od 2013. do 2018. godine, kao nastavak Strategije reforme pravosuđa od 2011. do 2015. godine donosi niz novina koje bi trebale ubrzati rješavanje predmeta te cijeli sustav učiniti suvremenijim i funkcionalnijim. U strategijama se razrađuje pitanja neovisnosti i nepristranosti pravosuđa, profesionalizam i stručnost, učinkovitost, besplatna pravna pomoć, zatvorski sustav i postupci za ratne zločine. Strategije spominju i fizičko spajanje sudova radi povećanje učinkovitosti sustava. No, Strategije se ne osvrću na smanjenje ili povećanje broja zaposlenih u tim instituacijama niti na potrebu kvalitetnog planiranja ljudskih potencijala, izuzev državnih dužnosnika, što je jedan od glavnih uvjeta za funkcioniranje dobro osmišljenog sustava. Strategije navode kako bez napora svakog službenika ili dužnosnika uključenog u proces te razumijevanja i suradnje građana i pravnih osoba koji su u konačnici korisnici sustava, daljnji razvoj i reformski procesi nisu mogući, stoga je pitanje – zašto se tako olako shvaća uloga “običnih” službenika, kao što su upisničari/ke, zapisničari/ke, sudski ovršitelji/ce i ostali u cijelom procesu.
Naime, prema podacima Ministarstva rada, na općinskim sudovima je od 2012 godine osposobljeno 540 osoba, a kako smo navele u tekstu Stručno osposobljavanje: Koliko manipulacije je dovoljno za politčiki bod, ministar pravosuđa je naglasio kako na općinskim sudovima radi otprilike 7700 osoba, od čega će njih 58 do 2018. otići u mirovinu, a dijelu službenika/ca, od njih 700 u takvoj situaciji, se ugovor na određeno neće produžiti. Koliko je kvalitetna provedba reforme pravosuđa kada se bitan aspekt institucije, odnosno osobe koje rade “tehničke” poslove u tolikoj mjeri zanemaruju? Što se može očekivati od ljudi koji očekuju neobnavljanje ugovora na određeno ili rade za naknadu od 2.400,00, a na sebi nose odgovornost koja dolazi s poslom?
Akcijski plan za provedbu strateških smjernica Strategije razvoja pravosuđa 2013.-2014. navodi kako je sustav zahtijeva metodološko praćenje i planiranje ljudskih resursa u pravosudnim tijelima, te veću mobilnost službenika/ca, pri čemu se prvenstveno misli na rotaciju službenika/ca kroz različite ispostave pravosudnih tijela radi povremenog većeg priljeva predmeta i radne opterećenosti. S druge strane, Akcijski plan za provedbu strateških smjernica strategije razvoja pravosuđa u točki 1. 6 razrađuje potrebu za sustavnoj skrbi o edukaciji i razvoju stručnosti zaposlenih u pravosuđu koji nisu obuhvaćeni aktivnostima Pravosudne akademije.
{slika}
Kao što je razvidno iz tablice, radi se na kontinuiranom obrazovanju već postojećih službenika/ca, ali se ne spominju nova zapošljavanja niti iskorištavanje radnika kroz mjeru Stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa. Navedeno potvrđuje tezu da se SOR u pravosudnim tijelima koristi kako bi se ispunile “rupe” nastale lošim planiranjem ljudskih resursa i rješavanjem zaostataka kako u opremi tako i arhiviranju spisa, ne uzimajući u obzir činjenicu da se ti mladi ljudi de facto iskorištavaju, jer ista tijela nemaju mogućnosti zapošljavanja na druge vrste ugovora, već se repetitivno iskorištavaju državne mjere za poticanje zapošljavanja.
Nakon isteka sklopljenog ugovora o stručnom osposobljavanju za rad bez zasnivanja radnog odnosa može primiti nove osobe na stručno osposobljavanje – što u svojoj suštini je jedan od glavnih problema “rekreativnog” sklapanja takvih ugovora u tijelima javne uprave i lokalne samouprave.
Bizarno je da je kao nastavak SOR-a osmišljena mjera “Rad i nakon stručnog osposobljavanja – potpora za zapošljavanje” koju, apsurda li, ne mogu koristiti poslodavci koji nisu profitni. Prisjetimo se – dvije trećine osoba koje su prošle kroz “Mrsićevo volontiranje” su stekle iskustvo rada u javnoj upravi.
Korak 2: Pusti žene da rade
Što se tiče rodne strukture zaposlenih u pravosudnim tijelima, 72 posto državnih dužnosnika/ca na općinskim sudovima su žene, na županijskim sudovima se radi o 61 posto žena, a na Vrhovnom sudu govorimo o 39 posto državnih dužnosnica. Ako istu usporedbu napravimo vezano za službenike/ce zaposlene u istim tijelima, u općinskim sudovima je 88 posto žena na službeničkim poslovima, na županijskim 91, a na Vrhovnom sudu je 75 posto službenica. Iz navedenih postotaka je vidljivo kako se rodna struktura zaposlenih na “pomoćnim” poslovima, neovisno o instanci, ne mijenja. No, rodna struktura na Vrhovnom sudu pokazuje kako su ženama visoke pozcije moći ipak nedostupnije.
Broj službenika/ca na administrativnim, materijalno-financijskim i stručnim poslovima iznosio je 6.091, te veći dio zaposlenih zauzimaju žene. Takav trend je pratio dosadašnje slučajeve stručnog osposobljavanja na općinskim sudovima – prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, tek svaka četvrta osoba uključena u program stručnog osposobljavanja bez radnog odnosa je muškarac. 84 posto korisnika/ca mjere su osobe koje su završile četverogodišnje srednje obrazovanje, te 60 prvostupnika.
Osobe uključene u SOR na općinskim sudovima su uglavnom obavljale poslove zapisničara/ki, upisničara/ki, te radili kao ispomoć na poslovima u pisarnicama i zemljišnoknjižnim odjelima, kao i arhivi. Važno je napomenuti da, iako navedeni poslovi spadaju pod “poslove III. vrste” i koeficijent istog se vrti oko 0.790, oni su jedan od bitnih elemenata funkcioniranja pravosudnog tijela, na što ukazuje i brojnost kadra koji ga izršava u svim pravosudnim tijelima. U praksi, to znači da osobe na stručnom za svoj rad dobiju oko 2.400,00 kn naknade, dok npr. daktilograf/kinja za svoj posao dobije oko 3.500,00 kn plaće. Usporedimo li ove brojke s prosječnom plaćom, koja iznosi oko 5.500,00 kn, jasno je da su žene I u pravosudnom sustavu – potplaćene. Bile one zaposlene preko ugovora o radu na neodređeno, na određeno ili, jasno, u sustavu kao “osobe na stručnom osposobljavanju” – žene sa završenom srednjom školom zarađuju puno manje od prosjeka. Tijekom pisanja ovih tekstova intervjuirale smo mnoge mlade osobe koje su bile uključene u SOR i jedna od njih je rekla: “Mi znamo da je ovo kratkotrajno, ali bolje išta nego ništa” – SOR ruši cijenu rada, koja je ionao niska. Naknada je, kao i plaće na takvim radnim mjestima, mizerna, i ovakvo ponašanje vlasti ne donosi dobre vijesti kako za one koji već jesu u sustavu, tako i za pretendente/ice na službenička radna mjesta.
Korak 3: Ignoriraj medije i mišljenje javnosti
Iva Tomić, asistentica na Ekonomskom institutu je u travnju 2012. godine za T-portal napisala izvrsnu projekciju o tome što će se dogoditi kada krene lavina SOR-a: “Ako se najavljene mjere ministra Mrsića ozakone, niti jedan racionalan poslodavac neće uzimati nekog običnog pripravnika (i plaćati mu puni iznos plaće, koliko god malen on bio) kada može dobiti istog čovjeka besplatno, što znači da bi takvim zakonom svi mladi koji ne pristanu na volontiranje ostali na burzi. Svo”jim analitičkim osvrtom je sjajno secirala probleme koje donosi (tada) novi Zakon o poticanju zapošljavanja, kao što je činjenica da bez pokretanja potražnje na tržištu rada nikakve mjere na strani ponude neće smanjiti nezaposlenost i kako ne postoji razlog zbog kojeg neki poslodavac ne bi koristio ovu mjeru, s obzirom da dobiva besplatnu radnu snagu na godinu dana (bez ikakvih daljnjih obveza). Nadalje, autorica zaključuje kako niti žestoke kontrole neće pomoći držati sve pod kontrolom, jer ipak živimo u Hrvatskoj.
Večernji list je u isti mjesec objavio članak u kojem propituje smisao postojanje ove mjere: “Ugovor o stručnom osposobljavanju 2010. potpisalo je 448 osoba, a lani deset puta više – 4760. Državna je uprava lani dakle masovno usavršavala svoj kadar, a sad se ta prilika pruža i privatnicima. Hoće li je zlorabiti? Hoće li besplatni rad postati preduvjet za bilo kakav posao?” Danijel Nestić, analitičar Ekonomskog instituta, kaže da će poslodavci uvijek tražiti najbolje rješenje za sebe, a na državi je da spriječi zloporabe. Ana Milićević – Pezelj iz SSSH za VL je izjavila: “Bojimo se da se time legalizira rad bez plaće.”
U listopadu 2012. godine Jutarnji list je objavio članak PROPAST DRŽAVNIH MJERA Poticaje za radna mjesta iskoristila samo jedna tvrtka iz kojeg je razvidno da je Vladin akcijski plan mjera za samozapošljavanje, stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa i potpore za očuvanje radnih mjesta doživio – fijasko. U istom članku je objavljena i izjava ministra Mrsića: “Nezadovoljni smo provedbom mjera koje ćemo pojednostaviti i nastojati približiti poslodavcima. Uz to, ići ćemo s Gospodarskom komorom u veću propagandu mjera za poticanje zapošljavanja prema poslodavcima.”
Prema onome što je objavila Slobodna Dalmacija, provođenje mjera je pojednostavljeno do te mjere da je Grad Imotski odlučio uzeti 13 osoba, no te iste osobe – nisu morale dolaziti raditi. Izgleda da lokalne samuprave vole osposobljavati mlade “na veliko”, te se u medijima pojavljuje vijest i da je Dubrovačka županija odlučila uzeti čak desetero mladih pod svoje okrilje.
Početkom travnja 2013. u Novom listu je člankom Nezaposlena mladost: Zov gastarbajterstva primamljiviji od besplatnog rada artikulirana poveznica između izuzetno lošeg stanja na tržištu rada, koje posebno dira mlade bez iskustva i masovnog iseljavanja građanstva.
U rujnu 2013. Večernji list objavljuje ‘Najžalosnije je što više nitko ne traži radnike za stalni posao’ koji plastično oslikava pesimizam koji je nastao nakon uvođenja mjera: ljudi uče, nadaju se kako će im stečeno iskustvo pomoći pri traženju stalnog zaposlenja, ali su u isto vrijeme iI svjesni da se radnici za stalno više ne traže.
Isti medij, mjesec nakon pesimizma, objavljuje članak kojim javnosti predstavlja mlade ljude koji su nakon završetka volontiranja dobili posao. Ovi ‘Mrsićevi volonteri’ radili su za 1600 kn. Evo kakvih su dojmova! I time pokazuje odmak u izvještavanju o mjeri u odnosu na klasične tonove kojima se opisuje stanje na tržištu rada i mjere Vlade, a to su beznađe i depresija. Ipak, situaciju realnije ilustrira izjava Maria Popovića, jednog od onih koji su bili uključeni u mjeru – “Istina je, položio sam stručni ispit i u životopisu mogu napisati da imam godinu dana radnog iskustva. No, što mi to vrijedi kada nema ni natječaja ni poslova.”
Srpanj 2014. nam donosi članak Jutarnjeg lista KAKO BUJAJU MINISTARSTVA Imaju zabranu zapošljavanja, a broj ljudi su povećali za 600 u kojem je navedeno da “Iako je na snazi zabrana novog zapošljavanja u državnoj upravi, a tek kad dvoje ljudi ode u mirovinu može se nadomjestiti jednim novim radnikom, u 19 hrvatskih ministarstava danas radi oko 600 ljudi više nego što ih je bilo kad je Vlada premijera Milanovića preuzela vlast.” Kako navode, prema podacima koje su zaprimili početkom lipnja 2014., u ministarstvima je bilo zaposleno 8902 osobe, no 372 su radile bez zasnivanja radnog odnosa.
U listopadu iste godine, Novi list izvještava o promjenama koje dopuštaju poslodavcima da osobe uključene u SOR neograničeno puta mijenjaju: “Do sada su poslodavci u realnom sektoru nakon isteka ugovora o stručnom usavršavanju mogli angažirati nove “volontere”. Odnosno, u slučajevima da su osobama koje su se stručno osposobljavale ponudili posao, a one su to odbile. Nove “praktikante” mogli su angažirati i ako su u radnom odnosu zadržali najmanje 50 posto osoba koje su se stručno usavršavale. U protivnom, poslodavac u realnom sektoru, nakon isteka sklopljenog ugovora o stručnom usavršavanju nije mogao angažirati nove mlade osobe najmanje godinu dana. S obzirom da je Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) ovih dana ukinulo ta ograničenja, poslodavci u realnom sektoru moći će konstantno koristiti rad mladih, bez ikakvih ograničenja. Odnosno, kada jednoj grupi istekne ugovor, angažirat će novu nezaposlene mlade osobe” Jer, zašto ne iskorištavati ljude, ako je država dala blagoslov?
Slobodna Dalmacija se ne libi pokazati dobru volju pri promoviranju Mrsićevih mjera I u istom mjesecu objavljuje članak Mrsićeva povišica: Mlada pedagoginja Ivana: Kad od države dobijem 2400 kuna za stažiranje, kupit ću auto.
Liderpress u ožujku 2015. pokriva temu na način karakterističan za njihovu ciljanu publiku: Potpore: poslodavcu se isplati uzeti radnika na stručno osposobljavanje, uz pojašnjavanje kako poslodavac, kod kojeg se osoba stručno osposobljava “iako nema obvezu, može joj isplatiti određenu nagradu, bilo povremeno ili kao stalno mjesečno primanje”. No, imamo dojam da se to u realnosti i nije često viđena pojava.
Kako smo je već nebrojeno mnogo puta ponovile, mjera stručnog osposobljavanja bez radnog odnosa bi mogla biti dobra mjera ako bi zapravo i vodila do nekog zaposlenja, odnosno kada bi staž bio cijenjen i pomogao osobi ostvariti ugovor na neodređeno koji donosi sve pogodnosti i obveze. Ovim načinom se cementira naš status izgubljene generacije koja se vrti u krug i pozicioniranje mladih ljudi kao potrošne robe kojom se puni javna uprava. Od samih početaka, mediji upozoravaju na pojavu iskorištavanja stručnog osposobljavanja bez zanivanja radnog odnosa i nesuvislost situacije iskorištavanja osoba uključenih u tu mjeru u javnoj i lokalnoj upravi, ali – zakonodavci ne reagiraju. Pitanje je do kada će se taj, svojevrsni ouroboros iskorištavanja mladih ljudi na teret države, ali i uljepšavanje statistika HZZ-a, moći održati.
U prvom tekstu iz serije članaka o stručnom osposobljavanju na općinskim sudovima smo navele kako smo primjetile da se podaci o korisnicima SORa u Ministarstu pravosuđa ne podudaraju s onima koje smo zaprimile od Ministarstva rada. Nakon nekoliko tjedana smo napokon dobile odgovor. Naime, Ministarstvo pravosuđa raspolaže podacima o broju osoba na stručnom osposobljavanju na općinskim sudovima prema rješenjima o stručnom osposobljavanju koja Ministarstvu dostavljaju direktno općinski sudovi. Prema ovome, od 540 osoba koje su u periodu od 2012. dof 2015. osposobljene u općinskim sudovima širom RH, u samo 32 slučaja se je vodstvo suda odlučilo ispuniti obvezu i dostaviti navedene ugovore Ministarstvu pravosuđa. Jer, naime, Ministarstvo pravosuđa nas je obavijestilo kako je u tri godine osposobljena 32 osoba. Doima se kao da pravosuđu treba promjena koja je seže dublje od donošenja strategija i akcijskih planova, ali i rotiranja mladih ljudi koji nemaju mogućnosti sanjati o boljem sutra.
{slika}
Tekst je nastao u okviru nezavisnog novinarskog projekta ‘Stručno osposobljavanje, slaba prilika’, kojeg financijski podupire Ministarstvo kulture, no članak ne izražava stavove i mišljenje spomenutog Ministarstva. Tekst se izvorno objavljuje na portalu Libela.org.
