Teško se u posljednje vrijeme oteti dojmu kako nam čelni ljudi Crkve i države njeguju posebne vještine kako pisanja tako i govorenja, pokazalo se kako imamo nove dramatičare čiji se uratci gotovo mogu slati na Lidrano koliko je pjesničkih figura i metafora u njih uključeno.
Prilikom obilježavanja 55 godina od smrti blaženika Alojzija Stepinca, na misnom slavlju koje je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, nekako su opet u centar pozornosti došla ženska reproduktivna prava. Asocijativnim nizom koji je jasan, očito, samo onome tko je tekst propovijedi pisao, došlo se na temu obitelji, točnije – uz korištenje riječi bolno – istaknuto je kako se diraju sami temelji ljudske naravi i otajstva života. Zgodna metafora u nezgodnom trenutku, naročito ako u sjećanje prizovemo neke (socioekonomske) realne probleme koji ugrožavaju dostojanstvo pojedinca, pa samim time i zajednice u kojoj živi.
U vremenu kad se ljudi, naročito mlade žene, teško zapošljavaju i gdje ih se nerijetko na razgovorima ispituje planiraju li djecu i/ili brak, ako se i zaposle teže napreduju ili zadržavaju posao, ne čini li se bezobraznom prozivka i neutemeljene optužbe koje stižu iz prostora koji bi po svom opisu trebao nuditi utjehu i spokoj?
U kontekstu političkih promjena kojih smo, nažalost, svjedoci, dodajmo i Ćorušićevu (HDZ) genijalnu ideju kako bi pravo na pobačaj trebalo ograničiti i uvesti obavezu konzultiranja sa svećenikom. Fantastično je upravo koliko su se osilili u procesu ograničavanja temeljnih ljudskih (u ovom slučaju ženskih) prava i kako su na pozornicu došli svećenici koji su odjednom stručnjaci iz područja porodništva, a svoje stavove generiraju iz magične knjige i osobnih uvjerenja.
Kako takav razgovor mora izgledati? U kojem su trenutku oni postali osposobljeni za savjetovanja ovog tipa? Odakle im pravo?
Bozanićeva izjava kako abortus u našoj zemlji dobiva karakter narodnog samoubojstva nije ništa drugo doli demagogijska floskula koja dobro zvuči zbog svoje dramatičnosti, izbija na sekundu zrak iz pluća svima onima koji nisu upoznati sa statističkim podacima koji oslikavaju sasvim drugo stanje. Narodnog samoubojstva, halo. Narodno nas je samoubila recentna politička povijest. Parabola je potom proširena umetanjem sljedeće dramske situacije u kojoj je ponovljena i parafrazirana Stepinčeva izjava o razvrgavanju bračne zajednice (…Zakoni su Božji usko povezani među sobom, i raskineš li jedan, kidaju se i drugi, i onda se sve ruši kao stroj, što prestaje raditi ako se izvadi ma samo i jedan kotač.) iz koje možemo iščitati kako je, između ostalog, nužno ostati u braku ma kako on loš bio. Stroj i kotač, genijalno. Iz vremena u kojem je izumljen kotač otprilike potječu i izneseni stavovi.
Do sada smo navikli da ovakve tematske i motivske preokupacije dođu u centar pozornosti oko većih kršćanskih blagdana jer je onda najveća posjećenost u crkvama pa njihova riječ dopire do većeg broja ljudi (mobilizacija!), a pogotovo je o Božiću praktično pozvati se na temeljne obiteljske vrijednosti (istovremeno, nikako da se spomene udomljavanje napuštene djece). S obzirom na posljednje iskustvo, može se pretpostaviti da će ovakva demagogija ući u sva misna slavlja.
Iz pozicije u kojoj se moja generacija nalazi, rekla bih kako je prije loša situacija u državi jedina kriva za promjene u demografiji. Od činjenice da gledamo koliko košta najam stana u Australiji jer u matičnoj državi ne nalazimo posla, do činjenice da o našim reproduktivnim pravima odlučuju crkveni poglavari i samoprozvani zaštitnici i zaštitnice obitelji i braka koji svojom pojavom i istupima vraćaju društveni poredak na onaj otprije 500 godina.
Svojom se propovijedi, osim ljudima koji su se ondje našli iz sasvim drugih potreba osim onih da slušaju o propadanju hrvatske nacije, Bozanić se obraćao i gradonačelniku Milanu Bandiću, generalu Mladenu Markaču, Dariu Kordiću, i ništa manje važno, čelnici udruge U ime obitelji Željki Markić. Prikladne li publike. S obzirom da sa Željkom dijeli mišljenje i stavove, ovakav je diskurs mogao biti ostavljen za razgovor uz kavu, jer mu je otprilike tu, ako igdje, i mjesto.
Najgore od svega je što je tek započelo 40dnevno maltretiranje, pa ćemo se s ovom problematikom susretati nekoliko puta dnevno.
Uz pomoć samoga Boga, zagovorom Presvete Bogorodice Marije i bl. Alojzija Stepinca, te brojnih hrvatskih mučenika i svetaca na koje se pozivaju, bilo bi bolje da mole za zdrav razum. Vlastiti.
