Ok, Dove prodaje sapune. Da bi između tisuću proizvođača netko odlučio kupiti baš tvoj sapun, smisli priču. Prodaj priču. Ili onu kojom osobu uvjerevaš da nije cijela osoba i dovoljno kul osobna i dovoljno __________ (umetni riječ) osoba, ili okreni na pozitivu i pokušaj sa osnaživanjem osobnog doživljaja vlastitog tijela.
Budimo iskreni – obraćaju se ženama (stereotip). Jer žene brinu o obiteljima (stereotip opet). Jer su žene podložnije utjecaju (stereo… shvaćate). Kada uobičajenu praksu okrenete na svjetliju stranu i započnete s pričom koja počinje s: “Ti si jedinstvena. Prekrasna si. Bez obzira na naš sapun. No, s nečime se moraš oprati, pa zašto ne baš Dove” (parafraziram), otvara se niz mogućnosti.
Nakon “kampanje za stvarnu ljepotu” kada su one u “prirodnoj” veličini (jer veličina je, svi to znamo, uvijek bitna), nakon što su “ženski” časopisi bili ispunjeni “neretuširanim fotografijama stvarnih žena”, projekt je nastavljen u revijalnom tonu – stručnjak je skicirao nekoliko odabranih žena prema njihovim uputama i zatim prema uputama njihovih novih prijatelja/ica. Rezultati pokazuju ono što rezultati trebaju pokazati, a to je da sami sebe smatramo manje lijepima nego što uistinu jesmo. Fizički. Kako nisu definirani parametri po kojima su one odabrane, kampanju smatram paušalnom. Da, štreberica sam.
I ljuti me što se kontinuirano govori o fizičkom izgledu. Kako te drugi doživljavaju. Ne živimo u tuđoj koži, ne odgovaramo opisu onih kojima smo dragi, ne odgovaramo opisu onih kojima nismo omiljene osobe. Nisam zadovoljna zato što se toliko naglašava koliko je nešto veliko, a ne koliko “zrači”. Žene ne spominju svoje oči, govore o bradi i borama. Svaka osoba rasčlanjena na dijelove djeluje u najmanju ruku zastrašujuće (op. au. Imam visoko čelo, široke jagodice i nedovoljno malene uši, i ne, ne izgledam kao Yoda, sve skupa je ok).
Ovdje se mogu vidjeti citati koji su prikupljeni tijekom kampanje (koja traje od 2004. godine). Ljepota dolazi iznutra, bez obzira na utjecaj koji netko ima na nas, neće promijeniti način na koji vidimo sebe. Stoga, ovaj dio kampanje je promašen – “stvarne žene” sa svojim kilama i oblicima su bile simpatične, ako ništa drugo (pohvale Dove-u za projekt edukacije mladih o poremećajima prehrane!). I ako se jako jako potrudimo pokriti oči na objektivizaciju ženskog tijela. Naučili smo, to je svuda oko nas. Zar te žene nisu umjetnice, liječnice, službenice, prodavačice, arhitektice, majke fantastične djece, profesorice itd? One su tijelo? I to tijelo koje mora biti sretno. (I koristiti Dove proizvode testirane na životinjama, npr.)
Osobno, ljude dijelim na one koji iskre i one koji ne iskre. Pravilna fizionomija ne znači i prekrasnost.
Zašto moramo biti lijepi? Zašto, na primjer, ne bi probali biti radosni. Svi skupa. Ljepota će doć naknadno. A i možda će se u blizini naći neki promatrač kojemu će naša asimetrija bit super. A možda i neće. Koga briga. Zdravi smo.
