Kako će se uskoro na hrvatskom tržištu naći ključna kombinacija lijekova za medikamentozni abortus, neinvazivnu metodu prekida trudnoće kao alternativu kirurškom obavljanju pobačaja, poslale smo upit Kliničkom bolničkom centru Rijeka, koji od 2015. godine koristi medikamentoznu pilulu, da nam pobliže pojasne o čemu se konkretno radi, kako se obavlja u praksi, koliko košta, što žene kažu o njemu.
“Medikamentozni pobačaj neinvazivna je metoda i alternativa kirurškom načinu obavljanja pobačaja”, kazali su nam iz KBC-a Rijeka i dodali kako on podrazumijeva uporabu lijekova umjesto kirurških tehnika u cilju induciranja pobačaja te nam opisali na koji način se izvodi sama procedura: “Prilikom započinjanja izvođenja pobačaja pacijentice dolaze na Kliniku gdje nakon pregleda dobivaju tabletu Mifegyne, nakon čega idu kući i vraćaju se nakon 36 sati (tj.za dva dana) kako bi nastavile s postupkom prekida trudnoće. Pritom se primjenjuje drugi lijek – Mispregnol (mizoprostol), koja izaziva kontrakcije i pobačaj. Tad žena mora ležati u bolnici pod nadzorom medicinskog osoblja do završetka pobačaja što je u skladu s trenutno važećim Zakonom (NN 18/78). U malom broju slučajeva potrebna je dodatna stimulacija pobačaja te ukoliko ne dođe do pobačaja, tada se on dovršava kirurškim putem što se u konkretnom slučaju susreće u oko 1% svih medikamentoznih pobačaja”.
Drugim riječima, medikamentozni pobačaj, kao i kirurški, može se izvesti od trenutka kada žena sazna da je trudna i najbolja je opcija u ranom stadiju trudnoće, što obuhvaća period do sedmog, odnosno devetog tjedna trudnoće. Kada se izvodi u navedenom periodu, takav pobačaj nosi nizak rizik od komplikacija – od 95 do 98 posto žena nema problema pri izvođenju pobačaja. Ipak, u manje od 1 posto slučajeva, lijekovi ne funkcioniraju pravilno i embrij nastavlja rasti. Kada dođe do toga, potrebna je vakuumska ili manualna aspiracija za kirurški završetak pobačaja. Nastavak trudnoće u takvim okolnostima ni u kojem slučaju nije opcija jer uzimanje prvog lijeka može izazvati teška oštećenja fetusa ili komplikacije u trudnoći. Zbog ove činjenice iz KBC-a smatraju kirurški pobačaj kao opciju koja sa sigurnošću rješava problem.
Nadalje, prema navodima KBC-a Rijeka, obje metode nose sa sobom svoje pozitivne i negativne strane. Što se tiče medikamentoznog pobačaja, nedostatak je što duže traje.
“Tablete imaju svoje prednosti i nedostatke. Ako se ova metoda uspoređuje s kirurškom, onda se može reći da je prednost kirurške metode da trenutačno rješava problem. Metoda s abortivnom pilulom nešto je dulja, odnosno traje nekoliko dana. Žena se s time mora nositi i emocionalno, a osjeća i bolove. Međutim, primjena medikamentoznog pobačaja lišena je kirurških komplikacija kao što su perforacija maternice i ozljede trbušnih organa”, pojašnjavaju.
“Krvarenje nakon kirurškog pobačaja obično je slabije od normalnog menstrualnog krvarenja, a kod medikamentoznog pobačaja uobičajeno je blaže krvarenje koje može trajati do dva tjedna”, istaknuli/e su.
Ono što se logičkim slijedom uvođenja ovakvog načina abortusa, koji je ženama psihološki prihvatljiviji i jeftiniji, moglo očekivati je porast pobačaja u KBC-u Rijeka, no tomu nije tako: “Broj namjernih pobačaja iz godine u godinu pada. Na Klinici za ginekologiju i porodništvo svake godine se sve manje žena odlučuje za prekid trudnoće, pa tako i za medikamentozni prekid trudnoće. U našoj statistici nismo primijetili porast broja pobačaja od trenutka uvođenja medikamentoznog načina prekida trudnoće”.
Govoreći o prednostima i nedostacima moramo se osvrnuti i na jedan od gorućih problema – zdravstveni sustav nije jednako dostupan i kvalitetan za sve žene. Prekid trudnoće na zahtjev žene, iako je legalan, on je danas u Hrvatskoj nedostupan, i to iz dva razloga – njegove cijene i tzv. priziva savjesti. Članica Platforme za reproduktivna prava Paula Zore nedavno je gostujući u emisiji Otvoreno ukazala da prevladavajući broj onih koji odbijaju raditi pobačaje “pokazuje da postoji pritisak”. “Takozvani priziv savjesti smatra neetičnim i neprofesionalnim postupkom kojem nema mjesta u medicini te navodi da je ispravnije koristiti termin ‘uskrata skrbi’ nego ‘priziv savjesti’“, pojasnila je Zore. Uskratom skrbi smatra i cijenu pobačaja koja se u Hrvatskoj penje do visokih 3.000 kn te su zbog oba razloga žene primorane na traženje bolnica u kojima će moći prekinuti trudnoću čime Paula Zore propituje odnos zdravstvenog sustava prema ženi koja ga financira, a ne može dobiti zahvat koji traži i na koji prema zakonu ima pravo te zaključuje kako je to uskrata srbi. Što se tiče priziva savjesti, podsjetimo se podataka prikupljenih od strane Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova objavljenih 2014. pod nazivom Praksa zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj po pitanju osiguranja dostupnosti legalno induciranog pobačaja, ti podaci ukazuju da od 375 liječnika/ica koji/e su stručni za obavljanje postupka legalnog pobačaja njih se čak 52 posto pozivalo na priziv savjesti, 45 posto je radilo prekide trudnoće, dok 10 liječnika/ca pobačaj nisu obavljali iz drugih razloga.
Jedan od faktora koji može utjecati na donošenje odluke o metodi pobačaja je i njena cijena, iz KBC-a navode: “Cijena medikamentoznog pobačaja iznosi 1.500,00 kuna, a kirurškog 3.000,00 kuna sukladno odluci Upravnog vijeća KBC Rijeka od 21. studenog 2016″.
Što se tiče priziva savjesti i njegove regulacije unutar ove zdravstvene ustanove, iz KBC-a Rijeka su nam potvrdili/ kako nijedan/na liječnik/ca ne poziva se na priziv savjesti, što potvrđuje i tablica broja liječnika/ca u odnosu na obavljanje legalno induciranih pobačaja u zdravstvenim ustanovama Republike Hrvatske dostupna online. Više od pola ginekologa i ginekologinja zaposlenih u bolnicama diljem Hrvatske poziva se na priziv savjesti dok je KBC Rijeka specifičan upravo iz razloga što niti jedan/na liječnik/ca ne koristi pravo na priziv savjesti. Ženama je zakonski odobren pobačaj, ali u praksi tomu baš nije tako, osim ako ne živite u Rijeci ili u Puli. Koliko je ukupno liječnika/ca iskoristilo pravo na priziv savjesti vidljivo je i iz interaktivne karte Hrvatske o dostupnosti pobačaja.
Žene bi se radije odlučile za medikamentozni abortus nego kiruški.
“Ovaj tip pobačaja apsolutno je bolje rješenje – manje traumatično za tijelo i čuva zdravlje žena. Žene kažu da je bol cijelo vrijeme prisutna i da su emocionalno opterećene. Razlika između tih bolova i menstrualnog bola je u tome što su ovo kontrakcije nalik na trudove, odnosno jake grčeve”, naglašavaju iz KBC-a. Dakle, KBC Rijeka smatra ovu metodu boljim rješenjem za zdravlje žene te o njoj informiraju žene putem sredstava javnog priopćavanja, dok pri razgovorima s pacijenticama informiranje provode ginekolozi/ginje i primalje Odjela za ginekologiju i porodništvo.
Nažalost, problem jako loše zdravstvene zaštite žena pustio je svoje korijene: još se nitko nije fokusirao na rješavanje kritičnog stanja na polju primarne zaštite ženskog zdravlja, takvo stanje pogoršava nedostatak timova liječnika/ica te nedostatak humanosti, ali i reorganizacije posla u sustavu primarne zdravstvene zaštite žena. Informiranje žena o seksualnom i reproduktivnom zdravlju u Hrvatskoj se zanemaruje i žene se lišava točnih podataka, udruga Roda otvoreno i oštro kritizira zdravstveni sustav te ukazuje na loše prakse na odjelima ginekologije. “Roda je prvi puta javno progovorila o nasilju u porodu nad ženama još 2012. godine u Hrvatskom saboru. Tada je konačno pravim imenom nazvano ono što žene trpe već desetljećima. Iz tog razloga je 2014. pokrenuta prva akcija #Prekinimošutnju kako bi se ukazalo na nasilje koje žene trpe u hrvatskim bolnicama. Iz Udruge navode kako u zdravstvenom sustavu postoji sistemska pogreška u području skrbi za reproduktivno zdravlje žena. To su pokazale obje akcije #Prekinimošutnju jer su se tijekom akcija javljale žene iz svih krajeva Hrvatske i različitih generacija“. KBC nismo upitali koji zahtjev se češće koristi, ali niti jedan odgovor ne inicira nametanje izbora pacijenticama već sugestije i empatiju što je vrlo važno kada govorimo o primarnoj zdravstvenoj zaštiti žena.
Kao alternativu kirurškom načinu obavljanja pobačaja, u Rijeci žene još od 2015. godine imaju opciju izabrati neinvazivnu metodu prekida trudnoće – medikamentozni pobačaj, pobačaj abortivnom pilulom u cijeni od 1.500 kuna, pri čemu računa treba voditi o duljem trajanju postupka u odnosu na kirurški. KBC Rijeka smatra kako je ovaj tip pobačaja apsolutno bolje rješenje – manje traumatično za tijelo i čuva zdravlje žena. S obzirom na aktualne političke i društvene okolnosti koje ukazuju da je prizivom savjesti ometan rad zdravstvenih ustanova i narušena prava žena te zanemarena briga o njihovom zdravlju, uvođenje opcije medikamentoznog pobačaja od strane KBC-a Rijeka pozdravljamo – to je put koji osigurava reproduktivna prava.
