Imam tih par ljudi oko sebe koji su homoseksualne orijentacije i ne sjećam se jesam li ih pitala “jesi li djevac/ica“. Zašto i bi, zar nije to njihova stvar? Ili oni nemaju pravo na “čaroliju prvog spolnog odnosa”? Zapravo, briše li društvena konstrukcija djevičanstva pravo na spolni odnos koji nije usko vezan uz muško-ženski odnos? Kao, ako se nije dogodio taj prvi put s vatrometom i probijanjem himena… ništa se nije dogodilo? Nema ljubavi bez isprepletenih nogu muškarca i žene (i ostalih dijelova)! Kako misliš, ne voliš muškarce! Umrijet ćeš, poseksat se nećeš, bit ćeš stara frajla!
Gle, nije seks ako nije heteroseksualni seks, sve ostalo su “devijacije.
Zatim, izbor. Tih mladih ljudi. Heteronormativna fama oko “prvog puta”.
Koji god izbor bio, sigurno je kriv. Ako odlučiš čekati s prvim seksom, frigidna si kučka, zapravo te nitko neće. Ako odlučiš da je baš sad taj pravi čas, nećeš bit nevina pred oltarom, kako možeš na taj način silovati tradiciju i uništavati ono najbitnije, svoju vlastitu čistoću?!
Ali, u odnosu na što se odnosi “čekanje” i “ne čekanje”? Na brak! Na heteroseksualni, tradicionalni, patrijarhalni brak! Kada je komadić himena postao kamen spoticanja za sklapanje braka?
Zapravo, bio je oduvijek .
Kao malena, na svakom vjenčanju kojem sam prisustvovala, razmišljala sam – zašto otac “daje” mladu ženiku. Kao dijete koje odrasta bez oca, zanimalo me tko će to mene “dati”. Zašto me zapravo itko mora dati. Ta nisam stvar. No, izgleda da ipak jesam stvar. Dobro koje se predaje iz očevih ruku u suprugove. Dobro koje je dobro – ako je netaknuto.
Da, trebamo biti svjesni da je još uvijek djevojka koja nije nevina prilikom dogovaranja braka “manje vrijedna roba”, “škart“. Moramo biti svjesni da se žene ubijaju radi neimanja himena. Nećemo ulaziti u to da isti može puknuti i na druge načine, koji nisu nužno seksualni. I u nekim dijelovima Hrvatske “netaknutost” (naravno, žene) i dalje je na cijeni. Ako je on “netaknut”, najvjerojatnije nešto nije u redu s njim.
Zanimljiva je pojava ta dvojakost u nazivlju. Ona koja je odlučila seksati se kako i s kim joj paše je drolja, onaj koji je odlučio isto je frajer. Da ne kažem nešto prostije što počinje na j i završava na č.
Oboje rade isto. Ali ne! Drolja i j….č. To je to.
Zašto, na primjer, ne bismo prestali govoriti o svetosti čistoće i moći apstinencije kada to ionako nitko raširena praksa (ako se osoba odluči na apstinenciju, sigurna sam da odluka nije donesena radi masovnih medija), nego prebacili lopticu na edukaciju i informiranje? Hoćemo li reći našim četrnaestogodišnjacima/injama da je u redu čekati – ne dok se ne ožene- nego dok se ne osjećaju psihofizički spremni/e? Hoće li svanuti dan kada će pojam djevica biti ne pogrdni ili pohvalni naziv, već samo dio horoskopa i biblijskog nauka?
Svaka odluka nosi određene posljedice. Prvi seks, bio on homoseksualan, heteroseksualan, kakav god, veliki je korak. I privatna je stvar. Forsiranje nečega što je za patrijarhat “pravi izbor” vjerojatno nije u isto vrijeme i za pojedinca/ku.
