Tom se devizom vode u New Yorku, gdje već tridesetak godina postoji program koji potiče zapošljavanje žena u tradicionalno muškim zanimanjima – u građevinarstvu, komunalijama, prijevozu.
Politika je NEW-a – Nontraditional Employment for Women – da kroz inovativne programe omogući ženama stjecanje određenih vještina u gradu koji se svojom vizurom stalno mijenja, a da im se pri tom pruži prilika da rade upravo u onim zanimanjima u kojima će biti pod zaštitom sindikata. Iako žene u Americi po prvi put u povijesti čine polovicu radne snage, većina tih zanimanja u najnižem je platnom razredu, bez prava na dopust, bolovanje ili porodiljni. Sindikalno organizirani poslovi mogu im, s druge strane, omogućiti viši dohodak, zdravstveno osiguranje i bolje uvjete rada (prema podacima Američkog sindikalnog pokreta (www.aflcio.org) članovi/ce sindikata zarađuju u prosjeku 26% više od onih koji ne rade u sindikalno organiziranim zanimanjima; više od 75% njih ima zdravstveno osiguranje i gotovo 70% ovih radnika/ca ima pravo na mirovinu. Samo 14% radnika/ca koji nisu u sindikatu ima tu istu povlasticu), ali i zaštitu od seksualnog zlostavljanja i diskriminacije. Sindikalno organizirani poslovi relativno su sigurni i omogućuju usklađivanje posla i obiteljskih obveza, te potiču različite socijalne programe, poput ovog.
Naime, NEW je prije svega namijenjen pripadnicama manjina, inače zaposlenima na poslovima s niskim primanjima. Tim se programom, u kojemu sudjeluju i sindikati i vlada, ovim osjetljivim društvenim skupinama nastoji pružiti šansa za sigurniju budućnost. Koordiniranim je aktivnostima broj građevinskih radnica u New Yorku tijekom godina značajno narastao. Od 2005. godine više je od 600 žena završilo ovakav program strukovnog naukovanja te su pronašle posao kao električarke, stolarice, vodoinstalaterke, soboslikarice ili pak operativne inženjerke. Još 225 žena pronašlo je posao u energetskom sektoru, sektoru prijevoza i industriji održavanja pogona.
NEW svojim budućim diplomanticama nudi mogućnost da, uz teorijsku nastavu i procjenu njihovih fizičkih mogućnosti, nauče ponešto i o tome kako razvijati neki proizvod ili uslugu i kako ga plasirati na tržište. Svaki od tri ponuđena programa, ovisno o njegovom curriculumu, omogućuje temeljno obrazovanje iz građevinarstva, drvodjeljstva ili pak električarskih poslova, bojanje, podizanje i prenošenje tereta, zanatsku matematiku, kao i osnovni trening iz očuvanja zdravlja i sigurnosti na poslu. Studentice također imaju priliku upoznati se sa programima strukovnog naukovanja i sindikalne nadležnosti. NEW ih poučava i kako prevenirati seksualno zlostavljanje ili diskriminaciju, kako razgovarati na intervjuu za posao ili se pripremiti za stažiranje u određenim zanatima.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj su u 2009. godini žene činile 45,2% radne snage. Pri tome su, očekivano, podzastupljene u poslovima poput poljoprivrede, rudarstva, jednako kao i prerađivačke industrije, energetike i građevinarstva. U građevinarstvu je tako 2009. godine radilo tek 11,8% žena, ali pogledamo li omjer dohodaka u ovim zanimanjima žene zaposlene u građevinarstvu imaju u prosjeku veći dohodak od muškaraca (prosječna neto plaća žena u građevinarstvu je 4628 HRK, a za muškaraca 4368 HRK). Slično je i kad je u pitanju, primjerice, rudarstvo, što upućuje na to da je taj i inače malen broj žena u ovim zanimanjima vjerojatno zaposlen na određenim inženjerskim, administrativnim ili upravnim poslovima.
Na internetskim stranicama hrvatskih građevinskih tvrtki ne postoje rodno označena zanimanja, pa se tako možemo susresti isključivo s “kvalificiranim građevinskim radnicima, zidarima, tesarima, armiračima i poslovođama”. Tvrtka ponekad napominja da “kroz obuku i kontinuirano učenje zaposlenika nastoji povećati resurse znanja…”, te ističe svoje zadovoljstvo “brojem radnika koji su stručno osposobljeni za proizvodna zanimanja”. Nacionalni se plan za poticanje zapošljavanja za 2011. i 2012. godinu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u krizi orijentira na zapošljavanje mladih bez isukustva, dugotrajno nezaposlenih osoba (trend koji mnogo češće zahvaća žene), zapošljavanje osoba iznad 50 godina, kao i osoba s invaliditetom. HZZ sudjeluje, kako se to navodi na njihovim stranicama u “aktivnostima obrazovanja nezaposlenih osoba s ciljem povećanja usklađenosti njihovih kompetencija s trenutnim i prognoziranim potrebama na tržištu rada”. U ovim je programima tijekom 2009. sudjelovalo ukupno 347 nezaposlenih osoba, od kojih 67% žena. Obrazovni programi koje pokrivaju ovakve aktivnosti su: informatičko obrazovanje, ugostiteljstvo, ekonomija, trgovina i poslovna administracija, graditeljstvo, tekstil i koža, strojarstvo, brodogradnja i metalurgija te osposobljavanje u području osobnih usluga. Iako podataka o pojedinačnim zanimanjima i osobama koje se za ta zanimanja obrazuju, ili prekvalificiraju, nema, u podacima Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja u 2009. godini navodi se kako je najveći broj osoba bio uključen u obrazovanje za zanimanja vezana za “knjigovodstvo i financije (knjigovođa, operater na računalu), turizam i ugostiteljstvo (pomoćni kuhar, sobarica) te graditeljstvo (rukovatelj viličarom, rukovatelj građevinskim strojevima)”.
Ovakva rodna raspodjela zanimanja zapravo ukazuje na praksu Zavoda za zapošljavanje. No, možda su zemlji u kojoj je stopa registrirane nezaposlenosti u prosincu 2010. iznosila 18,7% potrebni neki iskoraci. Iako je građevinska industrija jedna od onih koje su prve i teško nastradale u recentnoj ekonomskoj krizi, za vjerovati je da je moguće napraviti neke iskorake prema otvaranju tradicionalno muških zanimanja i za žene. U situaciji u kojoj se ženama nude samo slabo plaćeni uslužni i sezonski poslovi, teško je vjerovati da se niti jedna od njih ne bi željela prekvalificirati primjerice za vozačicu tramvaja. Ili viličara. Žene nisu nemoćne, niti fizički nesposobne obavljati takve poslove, samo im u nastojanjima da promijene od rođenja zacrtanu im sudbinu ponekad valja i institucionalno pomoći.
