Kroz obiteljsku/populacijsku politiku do ukidanja stečenih ženskih prava

U zapadnom dijelu svijeta, onom koji je pod jačim utjecajem kršćanstva (a isto vrijedi i za područja koja su pod utjecajem drugih vjerskih ideologija), političke opcije koje propagiraju “tradicionalne, obiteljske vrijednosti” redovito se obrušavaju na kroz povijest (teško) stečena ženska ljudska prava – pogotovo ona koja se tiču sfere seksualnosti, reprodukcije i reproduktivnog zdravlja općenito. Kao nositelji patrijarhata (manje ili više povezani s Crkvom) nastoje i kroz formalno i kroz neformalno političko djelovanje kontrolirati žene kao “nositeljice nacionalnog bića” što ukratko znači – kontrolirati reprodukciju nacije, a to je moguće jedino tako da žene svedu na nešto ispod razine ljudskog bića, kako bi one mogle uspješno obavljati važnu državotvornu ili nacionalnu funkciju – prokreaciju. Možda se taj stav najbolje očituje u stavu prema kontracepciji i pobačaju, jer prema konzervativnoj “viziji”, ženama nije dopušteno nikakvo pravo izbora po pitanju seksualnog života i rađanja, a ispred životnih i temeljnih prava žena redovito se stavlja “pravo na život” nerođenog ploda i opstanak nacije. Drugim riječima, žene su svedene na inkubatore Nacije.

Takav stav je jasno uočljiv u politikama i strategijama konzervativaca diljem svijeta, pa tako i kod nas. Nastojat ću predstavit domaću (neo)konzervativnu scenu, njene aktere i strategije koje se tiču dokidanja ženskih ljudskih prava u okviru ideja i programa konzervativnih obiteljskih politika. Koristim termin “obiteljska politika” budući da on točnije oslikava ideologiju koja stoji iza onoga što se obično (šire) naziva demografskom i populacijskom politikom – u slučaju Hrvatske to znači pronatalitetnu politiku. Termine obiteljska i pronatalitetna politika kao sinonime najčešće koriste i sâmi konzervativni akteri – samoproglašeni korisnici prava na definiranje obitelji, ljudskih, obiteljskih, a onda i nacionalnih/domovinskih “potreba i vrednota”. Obitelj i Domovina su oni pojmovi i koncepti kojima se ljudima oduvijek, nažalost, uspješno manipulira.

Kada su 2013. godine s pojavom Željke Markić i pokreta U ime obitelji te njihovog referenduma o braku mediji počeli više pisati o pojavi novih konzervativaca na hrvatskoj društvenoj i političkoj sceni, mnogi su primijetili kako HDZ pokazuje znatnu nelagodu oko gubitka monopola na desnici. No, HDZ je poučen prošlim neuspjehom, na ovogodišnjim parlamentarnim izborima u svoju Domoljubnu koaliciju okupio uglavnom stare provjerene konzervativne stranke –  neke koje su od samih početaka otvoreno desničarske (HSP-Ante Starčević, Hrvatsku demokršćansku stranku, pa i stranku znakovitog akronima ZDS – Zagorska demokratska stranka), zatim one koje se još uvijek deklariraju kao “centrističke” (HSLS, HSS), ali poseban “začin” ovoj mješavini zasigurno je dala stranka novijeg datuma (2012.) HRAST – koja u svom imenu i sama kaže da je pokret koji objedinjuje građanske udruge i pojedince, tradicionalno, konzervativno, nacionalno i demokršćanski usmjerene, a usko je povezan s Europskim kršćanskim političkim pokretom. Sada znamo da je posredstvom ove desne koalicije predsjednik HRAST-a Ladislav Iličić dobio zastupničko mjesto u Hrvatskom saboru, a time je njegova stranka postala parlamentarnom. Iličić nam je poznat kao jedan od najagilnijih pobornika “tradicionalnih i kršćanskih obiteljskih vrijednosti”, podupiratelj inicijative “U ime obitelji” te osnivač i predsjednik udruge Grozd – Glas roditelja za djecu, pa mu je, da tako kažem, “uža specijalnost” obiteljska politika u najširem smislu, a posebno u području odgoja i obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi, što ga čini “stručnjakom” kako za pitanja zdravstvenog i spolnog odgoja u sustavu obrazovanja, tako i za reproduktivna prava žena, žensko zdravlje i sva pitanja vezana uz obitelj.

Također, znamo da će u Saboru pored zastupnika koje je tu dovela Domoljubna koalicija sjediti još nekoliko kandidata u čija desna i konzervativna stajališta ne sumnjamo – prije svega tu su dva zastupnika HDSSB-a (Glavaš i Šišljagić), zatim Milan Bandić i Miodrag Demo (Koalicija 365), te mladi Ivan Sinčić (Živi zid). Prema posljednjim informacijama, čini se da će u Saboru sjediti i Luka Podrug iz HČSP-a. Neke od relevantnijih konzervativnih stranki koje su (za sad) ostale izvan Sabora su Autohtona hrvatska stranka prava, ali i izrazito konzervativna, a povremeno i vrlo glasna družina: Hrvatska konzervativna stranka, Hrvatska stranka prava i Obiteljska stranka. Dakako, ne zaboravimo ni U ime obitelji – projekt Domovina.

{slika}

Što se tiče Mosta nezavisnih lista, nedavno je o tome za Libelu pisao I. T. u tekstu “Mostom udesno bez obzira na novog mandatara“, a izdvojit ću ovaj citat:  “Ipak, što su već mnogi mediji prenijeli, ova prividna nezainteresiranost i neutralnost Mosta nije spriječila pojedine članove i članice stranke da se izjasne oko svojih vjerskih uvjerenja, domoljublja, pobačaja, LGBT prava, itd. Još im je teže bilo prikriti bogati desničarski pedigre i političko djelovanje svojih članova i članica, od koji mnoge/i sada sjede u Nacionalnom vijeću stranke”.

Premda su tijekom ove godine mediji često ukazivali na demografske “crne statistike” koje ukazuju na “izumiranje Hrvatske”, u predizbornoj kampanji nismo čuli niti jedno ozbiljnije promišljanje ove problematike. Na rubu poruka koje se standardno koriste za pridobivanje glasova, dvije vodeće koalicije su ponudile tek nekoliko “vatrogasnih mjera”. Očekivano, Domoljubna je koalicija na to stavila veći ili vidljiviji naglasak, pa je najviše odjeknula njihova “mjera” ‘1000 eura za novorođenčad’ kao i skandalozan način na koji namjeravaju osigurati ta sredstva iz proračuna. Kako se čini, vatrogasne mjere i floskule nisu kod glasača i glasačica naišle na dobar odjek, a možda je najbolji dokaz tomu neuspjeh “U ime obitelji – projekta domovina” koji su svoj program temeljili upravo na ovakvim mjerama i temama. Podsjećam da su neposredno pred izbore, 1. studenoga kada je na snagu stupio novi Obiteljski zakon, održali konferenciju za novinare i predali novi prijedlog za suspenziju Obiteljskog zakona koji po njima sadrži čak 50 protustavnih članaka.

Premda je Projekt domovina izgubio u parlamentarnoj utakmici, ima brojne zagovaratelje/ice i zastupnik/ce, kako na sceni tako i “iza scene”. Glavne zvijezde iz backstagea prvenstveno su oni koji su svojedobno proglašeni nositeljima i glavnim ideolozima neokonzervativizma u Hrvatskoj, a to su “povratnici” Vice John Batarelo i njegov Vigilare, te Stijepo Bartulica i njegov Centar za obnovu kulture – COK. No, tu su i predstavnici elitnih institucija koje u društvu predstavljaju one koji imaju moć da svoje konzervativne ideje i provode (tu mislim na crkvene i akademske, pravničke i liječničke, ali i poduzetničke i bankarske klike). Koje su sve snage i lobiji prisutni u tom udruženom djelovanju mogli smo evo već drugu godinu za redom vidjeti na njihovom Kulfestu.

Te 2013. godine, kada smo prvi put čuli/e za ovaj američko/australski dvojac (Bartulica/Batarelo), i kada su i organizirali svoj prvi Kulfest, mediji su bili prepuni intervjua u kojima su otvoreno najavljivali kako “neće stati na definiciji braka, nego će otvoriti i pitanje abortusa, ali i svih drugih zakona koji idu protiv ljudskog dostojanstva”. (Večernji list, 4. 12. 2013., “Tko su novi hrvatski konzervativci?) “Ne želim da se država petlja u to kako ćemo odgajati djecu!” – kategoričan je Batarelo. Ističe da žele djelovati na političke procese, a zapravo je manje važno hoće li to biti preko stranke ili tako što će njihove ideje preuzeti građani koji će onda tražiti od stranaka da to provedu u djelo. Posebno su zainteresirani za ideološka ministarstva, kao što su kultura i obrazovanje. Ne zaboravimo ni da su u Hrvatsku u dva navrata (2013. i 2014.) doveli Judith Reisman i tada smo imali/e priliku vidjeti kako su ju neke kulturne i akademske institucije srdačno primile.

No, vraćam se na obiteljske politike i našu recentnu političku scenu. Vigilare je pred ove parlamentarne izbore poslao vrijednosni upitnik nekim strankama i kolacijama po njihovom izboru, za koje su pretpostavili da dijele iste vrijednosti, te da će “po završetku izbora doći u poziciju s koje će moći donositi i/ili utjecati na donošenje odluka”. To su: sve stranke Domoljubne koalicije, Most nezavisnih lista, Živi zid, HDSSB, stranka Milan Bandić 365 – stranka rada i solidarnosti, stranke koalicije “Spremni” (HKS, OS, HSP), UIO–PD te stranka Pametno koja se “pametno ogradila” poslavši isti “univerzalni” odgovor na sva pitanja.* Most, Živi zid, Milan Bandić 365, kako odgovori pokazuju, nisu im odgovorili. Odgovorili su: ispred Domoljubne koalicije HDZ, zatim “U ime obitelji – projekt domovina”, te Hrast, Obiteljska stranka i Hrvatska demokršćanska stranka – ukratko, oni koji ne skrivaju konzervativnu ideologiju na kojoj temelje svoje politike i programe. Pitanja su zapravo formulacije njihovih vrijednosnih stavova i jasno ukazuju koje su to konzervativne političke vrijednosne odrednice – tiču se isključivo onoga što bi trebali biti slobodni osobni, pa i intimni izbori građanki i građana.

Iz ovih pitanja tako iščitavamo sljedeće stavove: znanstvena je činjenica da život počinje začećem, a čovjek ima pravo na život od začeća da naravne smrti, iz čega slijedi da je inducirani pobačaj kršenje čl. 21. Ustava Republike Hrvatske (“Svako ljudsko biće ima pravo na život”); medicinski potpomognuta oplodnja je grubo kršenje ljudske etike i spomenutog čl. 21; podupiru višestruko povoljnije, zdravije i etički potpuno prihvatljive prirodne metode planiranja obitelji koje poštuju ljudsko dostojanstvo (ne kažu koje i kako);  “teorije o rodnim identitetima” (genderizam) štetne su za definiciju ljudske naravi, posebice zbog utjecaja na djecu, kao i za zakone i ostale sadržaje koji ih prihvaćaju i promiču (npr. Zakon o suzbijanju diskriminacije, program Zdravstvenog odgoja, Građanskog odgoja i obrazovanja; poštivanje ustavne i zakonske definicije institucije braka i onemogućavanje svih (aktualnih i budućih) zakonskih pokušaja kojima se pravne osobine bračne zajednice dodjeljuju nekim drugim životnim zajednicama); najbolje okruženje za djecu je ono s ocem i majkom te treba provoditi demografsku politiku s ciljem podupiranja obitelji s više djece (ne kažu kako); roditelji imaju primarno pravo i slobodu na odgoj svoje djece, sukladno članku 64. Ustava te se zalažu za pravo roditelja na izbor u odgoju i obrazovanju svoje djece, posebice u pogledu 4. modula Zdravstvenog odgoja.*

{slika}

Među ovim istomišljenicima, Hrast kao jedina stranka koja se ustoličila kao parlamentarna stranka a čiji je utjecaj kroz i na Most sve očitiji, ima u svom programu možda i najopširnije opisanu obiteljsku i pronatalitetnu politiku. Očekivano, populacijsku politiku smatraju jednom od ključnih razvojnih politika, pa kažu: “Hrast priznaje i štiti obitelj kao temeljnu zajednicu društva. Čovjek se rađa, raste i razvija u obitelji i o njoj, njenim potencijalima, vrijednosnoj orijentaciji i kvaliteti funkcioniranja ovisi rađanje, rast i razvoj svakog pojedinog čovjeka i cijeloga društva. Stoga Hrast drži da je ulaganje u obitelj ključna investicija u zdravu, snažnu i stabilnu Hrvatsku. Hrast u obiteljskoj politici polazi od sljedećih temeljnih načela: ljudski život je najveća vrijednost; skladan brak je temelj skladne obitelji; funkcionalna obitelj je prvorazredni društveni prioritet; djeca su jamac budućnosti”.

No, premda je obiteljska tj. pronatalitetna politika u njihovom programu zauzela istaknuto mjesto, te osim što podupiru mjere Nacionalne populacijske politike koju je Sabor donio 2006. godine i postavljaju pet ciljeva s ukupno 31 mjerom u smjeru pozitivnih promjena demografskih trendova u Hrvatskoj, kao što i obično biva s programima naših političkih aktera, ti ciljevi i mjere se svode na popis “želja” (lijepih ili ružnih), bez ikakve konkretne razrade i plana kako ih ostvariti. Kako ističu, “stvaranje društva koje je prijateljski naklonjeno obitelji, braku, djeci i rađanju, prvi je i najvažniji dio programa obiteljske i populacijske politike”  kroz odgajanje “svijesti o odgovornosti cijelog društva za podizanje nataliteta u Republici Hrvatskoj”. I u nastavku: “Hrast će uspostaviti strogu, stručnu selekciju programa kako bi se obustavilo financiranje svih projekata i programa koji na bilo koji način napadaju i ugrožavaju brak i obitelj. Hrast će se na svim poljima suprotstaviti svim oblicima ugroze braka i obitelji kao temeljnih vrijednosti hrvatskog društva”.

Na kraju ću naglasiti da je feminizam bio i ostao snaga koja se odupire institucionaliziranju osobnog i društvenog života u svrhu održavanja patrijarhalnih, ali i kapitalističkih i svih drugih opresivnih sustava. Feministička krilatica “Osobno je političko” koja se pripisuje drugom valu feminizma je i nastala kao reakcija na konzervativne politike koje su zatirale i zatiru ženska i sva druga ljudska prava. Ako su feministkinje tog drugog vala bile svjesne političke manipulacije ženskim tijelima, danas živimo u društvu u kojemu je ta svijest možda još i potrebnija.

Nove stare konzervativne snage, koje pod okriljem neoliberalizma “cvatu”, očito imaju strategiju korištenja institucija tradicionalnog braka i obitelji kao instrumenta kontrole društva, što je moguće jedino opresijom žena i onemogućavanjem njihovih slobodnih odluka. Konkretno, u ovom trenutku za hrvatsko društvo to bi značilo, ukoliko konzervativci i službeno zavladaju, mogućnost zabrane pobačaja i umjetne oplodnje, različite porezne i financijske politike koje onemogućavaju život bez zasnivanja “tradicionalne” obitelji, daljnju odgojnu katoličku i konzervativnu indoktrinaciju kroz obrazovanje i medije, zatiranje slobodne misli nedopuštanjem uvođenja bilo kakvog kritičkog mišljenja u odgojno-obrazovnom sustavu, kao i nepropusnost informacija koje bi pomogle mladim, ali i odraslim ljudima u planiranju i kontroli svoga seksualnog, reproduktivnog života i zdravlja… Pogledajte samo još jednom pitanja-stavove iz spomenutog “vrijednosnog upitnika”.  To su vrijednosti koje nam implementiraju politički akteri koji zauzimaju institucionalne pozicije moći i tako kroje daljnju politiku nepravde i ugnjetavanja, naoko podržavajući naše intimne potrebe za pripadanjem i smislom. 

Osobno je političko.