Ministar zdravlja Siniša Varga jučer se ponovno upisao na Libelin Stup srama. Upis prije ovog također pripada ministru Vargi. Tada je ustvrdio da mladim muškim medicinskim osobljem vladaju hormoni, a jučer je ustanovio da “volimo kad su medicinske sestre u pripijenom”. Izjava je zbog svog seksističkog, maloumnog, idiotskog, ponižavajućeg (nastavi niz kakvog sve ne) karaktera opravdano naišla na opće zgražanje. Uključivši i ono folklorno kada se žene iz HDZ-a zgražaju nad izjavama suprotne strane, a naravno nikada ne reagiraju javno kada se radi o njihovim pulenima, pa čak ni kada izjavljuju kako je vrijeme da “suknja vodi državu”. Istovremeno se čuje gromoglasna šutnja iz SDP-ovog ženskog tabora koji također u pravilu ne nađe za shodno javno reagirati na svoje stranačke drugove (osim ako ih se direktno ne pita), ali se danima zgraža kada HDZ-ovci glasuju protiv jednakih plaća (i prava na pobačaj) u Europskom parlamentu. No, na to smo već navikli.
Ono što u ovom slučaju čudi, pa i rastužuje, je to što je opet potvrdio koliko je seksizam duboko ukorijenjen u ovo društvo čak i kada neka osoba zapravo svojim radom pokazuje da ima sluha za pitanja prava žena. Ministar Varga od prve minute svog mandata ima aferu na aferi, ali jedno mu se mora priznati. Njegova administracija je nakon godina ignoriranja i šutnje, uključivši i ignoriranje i šutnju njegova socijaldemokratskog prethodnika Rajka Ostojića, otvorila vrata i pokrenula rješavanje nekih pitanja. Prvo je pitanje dostupnosti pobačaja. Nije da su cijelu priču zaključili, nije da nisu mogli i bolje, ali njegova je administracija konačno priznala problem i počela poduzimati neke korake. Prije samo godinu dana na CESIjevu adresu je došlo pismo koje je potpisao tadašnji ministar Ostojić u kojem se kao odgovor na otvoreno pismo s konferencije Ženska platforma +2 tvrdilo da problema nema, da je sve super i za pet i žene žive u javnozdravstvenom raju. Kada se za potrebe istraživanja “Siva zona: pitanje pobačaja u RH” uputio upit u Ministarstvo zdravlja da se napravi intervju oko cijele problematike s relevatnom osobom, dobiven je odgovor da u cijelom Ministarstvu nema osobe koja bi o tome mogla kompetentno govoriti. Svega nekoliko mjeseci nakon toga, Vargino je Ministarstvo pronašlo sugovornike/ce, priznalo problem i nešto po tom pitanju poduzelo. Slično je bilo i s pričom oko nasilja pri porodu i općenito groznih iskustava koje su mnoge žene imale u rodilištima. Prije ove administracije nitko iz tog ministarstva nije pokazao interes i volju da se nešto poduzme. Vargina je administracija u rodilišta poslala inspkcije. Ministarstvo je najavilo i osnivanje povjerenstva koje bi se bavilo pitanjima reproduktivnog zdravlja žena kako bi se konačno sveobuhvatno prišlo cijeloj problematici. Osnivanje još čekamo.
I onda Ministar pred cijelom javnošću ispali onakav seksistički komentar i time hračne na par mjeseci rada svog tima da se pitanje prava žena u hrvatskom javnozdravstvenom sustavu dovede u red i na sve one medicinske sestre koje mukotrpno svakodnevno rade da pacijentima/cama osiguraju zdravstvenu skrb i njegu. Ministar se ispričao, ali kao i u nekim ranijim slučajevima, isprika baš i ne djeluje pretjerano iskreno, kao da se radi o potpunom neshvaćanju što je zapravo rečeno i zašto je to loše i duboko ponižavajuće. I to je zabrinjavajuće. Jer na kraju, riječi su jednako bitne kao i dijela. To je lekcija koju političari također moraju naučiti.
