Zakon o ravnopravnosti spolova je jasan. Izborne liste trebaju biti rodno uravnotežene. Rodno uravnotežena lista je ona na kojoj je zastupljeno minimalno 40% podzastupljenog spola. U praksi to znači da bi na listama trebalo biti najmanje 40% žena ili muškaraca, dakle ako pričamo o hrvatskim parlamentarnim izborima najmanje 6 žena ili muškaraca na svakoj listi. Šest, sedam ili osam, a ne četrnaest.
Mediji su se jako zagrijali za HSP-ovu listu u sedmoj izbornoj jedinici koja je u potpunosti sastavljena od žena. Neki su to čak tumačili kao HSP-ov doprinos većem sudjelovanju žena u politici. Na Libeli smo odmah napisale da se nadamo da to nije napravljeno po principu žene na jednu, a muškarci na preostalih devet lista. No, nažalost ispada da je upravo tako. HSP istovremeno ima tri liste na kojima nema niti jednu ženu. I paradoksalno upravo ova lista sa njih 14 legitimira te tri liste bez ijedne žene. Jer ako možete imati listu sa 14 žena, zašto ne biste mogli imati listu sa 14 muškaraca? Pa jedino što je bitno je kvaliteta kandidata! Kao što teško da ikoga mogu uvjeriti da u cijeloj sedmoj izbornoj jedinici nema kvalitetnih muškaraca za listu, tako jednako teško da mogu ikoga uvjeriti da za drugu, devetu i jedanaestu izbornu jedinicu nisu mogli naći kvalitetne žene. Dapače čak niti ne pokušavaju u to ikoga uvjeriti govoreći kako je lista namjerno tako sastavljena i to na zahtjev nositeljice liste. Pitamo se samo zašto nije moguće namjerno sastaviti rodno uravnotežene liste? Za razliku od ovog jeftinog marketinškog trika, to bi bio pravi demokratski potez.
