(Nažalost ova lista nije potpuna, ali čak niti internet ne trpi toliko sr***, koliko ga je 2016. godina proizvela. Slobodno dopunite listu u komentarima dok je uredništvo na svom prvom kolektivnom godišnjem odmoru u povijesti portala jer #nemremovise)
1. Zlatko u pohodu na kulturu i neprofitne medije
Zlatko je vrijedan i uvijek spreman tip. Prvo što je napravio kada je ušetao u Ministarstvo kulture bilo je ukidanje Povjerenstva za neprofitne medije. I od tog dana Zlatko je samo pucao: Bam – BAm – BAM. Efikasan i smiren. Kako Zlatko vidi svoju ulogu u povijesti rekao je i Libelinoj novinarki u slučajnom susretu ispred Kina Europa. U konačnici Zlatkov pohod na neprofitne medije i kulturu rezultirao je brojnim ostavkama, pozivima na linč, i ostavio je bez honorara 280 novinara i novinarki.
2. Zlatko i prijatelji u pokušaju uništenja civilnog društva
Zlatku i prijateljima ne sviđa se ni civilno društvo u Hrvata. Kažu da je bolesno, a i preotvoreno, preslobodoumno, previše društveno odgovorno. Ok, ovo zadnje kažu drugim riječima, ali zapravo na to misle. Ispravno su procijenili da je sustav najlakše nagristi ako krenu na Nacionalnu zakladu za razvoj civilnog društva kao jedan od tri stupa podrške. Drastičnim rezanjem sredstava, blokiranjem rada Zaklade i mahnitim korištenjem saborske govornice za difamaciju i laži učinili su ogromnu štetu u samo 6 mjeseci. Posljedice 2016. civilno društvo sanirat će još dugo vremena.
3. 365 dana napada na reproduktivna prava žena
Gotovo da ne pamtimo dan u 2016. godini kada netko nije pokušao ženama oduzeti pravo da samostalno i autonomno odlučuju o svojim životima i svojim tijelima. Dva puta se molilo pred bolnicama (zajedno s medicinskim radnicima/cama), organiziran je Hod za život, održavale su se medicinske konferencije i simpoziji s biskupima kao pokroviteljima i temama poput Stavovi unutar roditeljskih udruga: pomoć ili smetnja u donošenju ispravnih medicinskih odluka u porođaju, Odbijanje za život nužne intervencije na porodu – novo lice čedomorstva?, Psihološki profil rodilje koja svjesno odbija medicinsku intervenciju i time ugrožava zdravlje i život djeteta, a na samom kraju godine kao da užasa nije bilo dovoljno krenula je kampanja Želim živjeti što nad dovodi do sljedeće točke…
4. Vicin križarski pohod na SVE
Crkveni uhljeb Vice Batarelo* glavni je nacionalni hejter. On zaista mrzi sve. Od xmasa, ljevičara/ki, i javnih zelenih površina do Željke Markić (kažu tako zli jezici s neokonzervativne scene). Čini se da ne mrzi samo apologete pedofilije, jer takve dovodi kao govornike na festivale koje organizira. Posljednje što je izbacio u javnost je već spomenuta gnjusna kampanja Želim živjeti koja je nedvosmisleno pokazala i dokazala da naš Vice mrzi i žene.
*označava osobu koja cijelu karijeru provodi na laičkim funkcijama povezanim s Katoličkom crkvom koje se financiraju od poreza svih građana i građanki te doprinosa vjernika i vjernica. Činjenica da pritom snažno zagovara neoliberalne društvene vrijednosti ne smeta dotičnom.
{slika}
5. Oreškovićeva vlada kao takva
Epizoda s pogrešnim kanadskim premijerom s odmakom će sigurno izgledati kao 6 mjeseci skeča iz News Barove radionice. Livin’ la vida loca premijer mirno je promatrao opću fašizaciju društva i “jasno komunicirao” kako je sve gud, gud, gud. Antologijskih je ministara bilo u toj Vladi, od Mije “Straćara” Crnoje do Bernardice “Neka crknu” Juretić. Timova je vlada uspijevala motivirati inače usnulo građanstvo da djeluje u modu “svaki tjedan prosvjed jedan” pa sve do onoga koji je okupio 50.000 ljudi diljem zemlje u pokušaju obrane ono malo normalnosti koja se nazirala u kurikularnoj reformi. Nevjerojatnim raspletom u kojem su svi sa svima smijenili i raspustili sve službeno je započela sezona ljetnih odmora.
6. Na pragu femicida: samo je ove godine ubijeno minimalno 19* žena
U posljednjih je 10 godina, prema podacima Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova,od strane supružnika ili partnera u Hrvatskoj ubijeno 300 žena. U 2016. godini broj ubojstava bio je u porastu u odnosu na posljednjih nekoliko godina. Prema nepotpunim podacima, dosad je ubijeno minimalno 19 žena, tako da je i nasilje prema ženama, odobravano i poticano od strane društva i države, dio sveopćeg sranja 2016. godine.
7. Hrvatska ne smije bolje!
Možda prijedlog kurikularne reforme nije bio najbolji ikad, ali njegovo zaustavljanje bio je jasan čin klerikalnog napada na sekularnost i kakvu takvu mogućnost odgoja i obrazovanja kreativnih i tolerantnih generacija. Nisu zaustavili kurikularnu reformu zato jer je iz lektire izbačen Marko Marulić, kako su nas neuspješno uvjeravali, nego zato jer svaki pomak prema modernitetu i svaka afirmacija ljudskih prava u okviru obrazovanja uz participaciju samih nositelja/ica obrazovnih procesa izaziva duboku jezu među klerikalnom i nacionalističkom ekipom. Paralelno sa zaustavljanjem reforme koja je barem imala ambiciju modernizirati osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje dešavalo se crkveno preuzimanje Filozofskog fakulteta kroz notorni ugovor između FFZG-a i KBF-a uz još uvijek neizvjestan ishod unatoč fantastičnom otporu studenata/ica i profesora/ica.
8. Još jedna izgubljena godina za našu omladinu
Priča o tome da smo treći po nezaposlenosti mladih u Europskoj uniji, tik iza Grčke i Španjolske, i nije neka novost. To je stanje koje traje već godinama, a usrana 2016. ni tu nije zablistala. Mladi u Hrvatskoj obiteljski dom napuštaju u prosjeku s 33 godine, rade u nestalnim oblicima rada: na autorske ugovore, tuđe studentske ugovore, na crno, na slabo plaćenim poslovima, u sezonskom radu, ili ako imaju baš jako sreće – rade preko ugovora na određeno. U usranoj godini ponovo se galamilo da mladi odlaze u druge zemlje, da gubimo obrazovane ljude, marširali smo za radnička prava mladih, upozoravali smo da 20 posto mladih živi na rubu siromaštva. Što smo postigli i postigle? Nova radna mjesta se nisu otvorila, stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa postalo je primaran oblik zapošljavanja, a po novim mjerama više ni te mrvice nisu bile dostupne svima.
9. Crkveni seksizam na najjače
U duhu cijele 2016. godine raspojasali su se i svećenici pa su tako žene s oltara i iz katoličkih glasila prozvane drugotnim neposlušnim štracama, a uz već poslovično guranje nosa u naše maternice i vagine. Nije da to iz tih krugova nismo čule i doživjele i prijašnjih godina, ali kao da su si u ovoj dali posebnog oduška pa smo i mi pokazale što mislimo o tome – osmislile smo vlastiti modni izričaj, registrirale se kao štrace, a nije izostala niti feministička akcija pred Katedralom.
10. Sumrak humanosti i humanizma
Žilet žice, zidovi i vijesti o tome da se izbjeglice tjera da rade na crno, da su izbjeglički centri oličenje torture i da se sustavno krše ljudska prava izbjeglica i migranata/kinja uz istovremene Nice, Berline, Parize, Alepe, Istambule, Ankare. Glasovi protiv tog ludila sve su više prikriveni zaglušujućom bukom desničarskih urlika diljem Europe i bombama na Bliskom istoku. Smaku svijeta, dođi sad i odmah.
{slika}
11. #onokad je ravnopravnost spolova najvažnija pa se ženama brani nošenje nikaba i burke
Europa ima milijun i jedan problem vezan uz položaj žena u društvu, ali naravno da je kao problem broj 1 odabrano definirati kako će žene biti odjevene dok hodaju javnim prostorom. Da, da, znamo sve o tome što simboliziraju ti odjevni predmeti, ali da li je zaista primarno baviti se time što žene nose i svlačiti ih na javnim mjestima, a ne time je li ih tuku, da li ih izrabljuju, jesu li siromašne i neobrazovane i getoizirane u svoje zajednice?
12. Poljska (u našem srcu)
Poljska je (p)ostala srce borbe protiv neokonzervativne agende u Europi. Poljakinjama su pokušali nametnuti potpunu zabranu pobačaja, ali ovog puta nisu uspjeli. Njihova hrabrost i otpor svima nam je inspiracija i mi smo solidarno uz njih stajale i u Zagrebu. No, poljski neokonzervativci napadaju i dalje, a posebice medije. Stoga, građanski otpor u Poljskoj ide dalje.
13. Nema Sabora za žene
I 16 godina poslije opet smo na istom. Gdje ste bile i što ste radile? Nigdje i ništa. Rekordno mali broj izabranih žena u Hrvatski sabor samo je jedan od simptoma općeg stanja političkog prostora i stranaka koje ga čine. Od kvazi lijevih do desnih. Čak je i na čelo saborskog odbora za ravnopravnost spolova došao muškarac što ne bi bio problem kada bi isti znao išta o problematici kojom bi se trebao baviti. No, pokazuje volju da nauči i NEŠTO učini pa nam to treba biti dovoljno. Preživjele 2017. pa vidjele!
14. Kako mali Siniša vidi javni medijski servis
Jedan od prvih poteza malog Siniše bilo je ukidanje satirične emisije Montirani proces. Jer u ozbiljnim wannabe fašističkim državama nema mjesta za humor. I sve što se dalje događalo na javnom medijskom servisu išlo je u tom smjeru opće fašizacije društva. Samo pogledajte jutarnji program na HRT 4 i Karolinu Vidović Krišto radnim danom ili Tihomira Dujmovića nedjeljom, odnosno ako ste više večernji tip Dnevnik u 19 sati. Naravno sve to pod uvjetom da nije neka misa u tijeku. Preporučamo da pritom uz sebe imate čašu vode i Gastal.
15. Ustaški derneci diljem lijepe naše
Šator u Savskoj je demontiran u travnju, ali zabava se nastavila tijekom cijele godine. Devastirani su partizanski spomenici, napadnuti mirovni aktivisti i aktivistkinje, marširalo se Zagrebom, dizali neki novi šatori i podizale spomen ploče sa slavnim operetnim pozdravom dvostrukih konotacija.
Malo atmosfere 2016. godine, za buduće generacije:
16. Kako uopće sažeti sranja u Turskoj?
Da, stvarno, može li se u par redaka sažeti sve što je 2016. godine Recep Tayyip Erdoğan priredio Turskoj? Nakon pokušaja puča 15. srpnja, u zemlji je proglašeno izvanredno stanje koje traje i dalje i koje je savršena stvar ako se želiš efikasno riješiti svih neistomišljenika/ca i izvora kritike. Suspenzija tisuća članova/ica akademske zajednice, suzbijanje slobode govora, uhićenja lidera/ica prokurdske lijeve stranke HDP-a – samo su neki od Erdoğanovih poteza na putu prema Turskoj u kojoj je moguć samo jedan jedini identitet: muškarac, Turčin, sunitski musliman. Na jugo-istoku zemlje bjesni rat s brojnim civilnim kurdskim žrtvama, na ulicama Istanbula i Ankare svako toliko eksplodira bomba, svakodnevni život u Turskoj postao je noćna mora za sve koji/e se ne uklapaju u Erdoğanovu viziju, a nekome je u jednom trenutku palo napamet pokušati donijeti i zakon kojim bi se osigurala amnestija muškarcima optuženima za silovanje maloljetnica. Nema sumnje, stanje u Turskoj i više je nego zaslužilo biti na ovom popisu.
17. 50 svijeća za Orlando
Sad će odmah hejteri reći zašto Orlando a ne sva druga poprišta masovnih ubojstava, a kojih je nažalost ove odvratne godine bilo mnogo. Zato jer je 50 osoba ubijeno samo zato što su bili to što jesu. Ne zato jer netko želi poslati poruku Angeli Merkel, Vladimiru Putinu ili Recepu Tayyipu Erdoğanu. Ubijeni su jer su plesali u gej klubu i bili gej, lezbijke, trans* ili nešto drugo, ubijeni/e su jer su se usudili voljeti i živjeti punim plućima, ubijeni/e su iz istog razloga zbog kojeg je zapaljena zastava Zagreb Pridea uoči ovogodišnje povorke, zbog kojeg gejevi, lezbijke i trans* osobe i dalje žive u strahu i zbog kojeg je coming out još uvijek politički čin, a povorka ponosa politički protest: zbog čiste destilirane mržnje spram drugog ljudskog bića koju svijet u kojem živimo svakog dana iznova potpiruje.
18. Desant na ljudska prava – po prvi puta srušena izvješća pravobraniteljica
Neprihvaćanje izvješća Pučke pravobraniteljice kao i Pravobraniteljice za djecu bio je mala kap koja je pomogla tkati neokonzervativni slap koji se obrušio na ljudska prava, civilno društvo i medije u 2016. godini. Dvije preživjele pravobraniteljice nisu naravno prošle bez ožiljaka. Posebno je s velikim napadima u Saboru bila suočena Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova koja je trn u oku znamo kojoj ekipici obzirom da joj je dužnost štititi zakone koje bi oni rado dokinuli.
19. Nikad ne reci nikad: Donald Trump američki je predsjednik
Nakon što je elita Demokratske stranke učinila sve što je mogla da Bernie Sanders ne postane stranački kandidat na izborima, desilo se neizbježno: Donald Trump osvojio je većinu elektorskih glasova i u siječnju će prisegnuti kao 45. predsjednik SAD-a. Ono što je tragično je što bi i u slučaju pobjede Hillary Clinton ovaj tekst stajao na istom ovom mjestu iz ponešto druge perspektive. Pobjede raznih demagoga i takozvanih autsajdera (a mahom se radi o itekako privilegiranim “autsajderima”) dio su puno šireg globalnog fenomena krize političkih stranaka kao glavnih političkih aktera i to prije svega onih na lijevoj strani spektra. Ono što zapravo unosi najviše jeze u cijelu ovu priču je da upravo oni – ljevica nije ništa naučila već i dalje igra svoje stare uhodane igre po pravilima koja piše kapitalizam.
{slika}
P.S. Mi nismo mirno stajali i stajale sa strane i nijemo promatrali/e. Borili smo se i borile zajedno: Kulturnjaci 2016, Plenum Filozofskog fakulteta, Faktiv, CESI, inicijativa Obrani pravo na izbor, Inicijativa za jako civilno društvo, MMH, Za rad spremne, CMS, Ženska mreža Hrvatske, Rode, Gong, Platforma 112, Ženska soba, Domine, CGI Poreč, Zagreb Pride, Trans Aid, Crol, Lori, Muf, K-Zona, VoxFeminae, MAZ, Radnička fronta, BRID, Zaklada Solidarna, Inicijativa Hrvatska može bolje, Forum za slobodu odgoja, Centar za građansku hrabrost, Babe, Kuća ljudskih prava, Zelena akcija, Centar za ženske studije, Forum.™, Lupiga, Novosti i još bezbroj organizacija, pojedinaca i pojedinki diljem zemlje.
2017. treba i tebe na pravoj strani povijesti. Tipkamo se u siječnju!
