“Između slatkog i slanog, ni poput kokica, niti poput bombona. Što smo mi?”
Ovo naizgled glupo pitanje postavlja Todd Chavez (glas mu daje Aaron Paul) iz serije BoJack Horseman, dok razmišlja o vrećici slatkih kokica – i vlastitom seksualnom identitetu – u četvrtoj sezoni Netflixove serije. U prethodnoj sezoni Todd je priznao da nije homoseksualan niti heteroseksualan; on je bio “ništa”. On se zapravo nije autao kao aseksualan, što je osobno otkrivenje koje je žestoko izbjegavao do kasnih 20-ih godina, preferirajući sigurnost “ničega”.
Velika je stvar za aseksualnu zajednicu bila gledati voljenog lika u popularnoj seriji kako se auta: kada niste jedna stvar ili druga stvar te nikad ne vidite nekoga sličnog vama u medijima, možete se osjećati kao da ne postojite. Kao aseksualna aromantična osoba – što znači da me ne zanima seks ili veze – godinama sam se smatrala kao “ništa” jer nisam vidjela alternativu. Gledanje Toddovog putovanja od ničega do nečega, meni i mnogima drugima, promijenilo je život.
Ako, poput većine ljudi, niste upoznati s aseksualnošću, aseksualna osoba je netko tko ne doživljava seksualnu privlačnost (srodno tome, aromantična osoba ne doživljava romantičnu atrakciju, ali nisu sve aseksualne osobe aromantične). To je definicija koju pruža Mreža za aseksualnu vidljivost i obrazovanje, osnovana 2001. godine i može se smatrati početkom suvremenog aseksualnog pokreta. Internet i uspon foruma dali su aseksualnim osobama način da otvoreno raspravljaju o nečemu što se prije smatralo sasvim privatnim te nam pružilo sredstvo stvaranja zajednice i zajedničke terminologije.
Sa zajednicom i identitetom, popularna kultura može napokon prepoznati aseksualne osobe. To se polako događa putem serija, koje postupno stvaraju priče o aseksualnim likovima – ali malo ih pristaje na taj izazov.
Povijest prikaza aseksualne reprezentacije na velikom ekranu je kratka
Možda je prvo prikazivanje aseksualnosti na televiziji bilo 2003. godine, u obliku ponavljajućeg lika Sebastijana, ponavljajućeg lika Craiga Kilborna i aseksualne ikone, za Late Late Show na CBS-u. Ponekad bi se dio usredotočio na briljantnu artikulaciju otuđenosti i zanemarenosti od seksualnog društva (na primjer, “Po mom mišljenju, erotski film svih vremena je TRON”). Taj je lik uglavnom očigledno davao do znanja da pisci nemaju pojma da je aseksualnost prava orijentacija, pretvarajući ideju neseskualnog u šalu.
Proći će još četiri godine dok ne dođe na tv ekrane prvi aseksualni lik Gerald Tippett (glumi ga Harry McNaughton), uveden 2007. godine u novozelandskoj sapunici Shortland Street. Gerald je otkrio svoju orijentaciju u nekoliko epizoda i nastavio s punim, uzbudljivim životom nakon autanja. Tri godine kasnije, američka drama dobila je svog aseksualnog lika u Huge, na mreži tada poznatoj kao ABC Family. U kratkotrajnoj seriji lik Poppy (Zoe Jarman) auta se u roku jedne minute, ali stvarno dobre minute, pune ranjivosti i pretjerano izravne neugodnosti.
Stvari se mijenjaju u 2014. kada serija Sirens uvodi Valentinu “Voodoo” Dunacci (Kelly O’Sullivan), aseksualnu glavnu junakinju. Val je bila u središtu glavne priče, gdje stvara čvrstu poveznicu s kolegom Brianom (Kevin Bigley), koji nije aseksualan, ali je beznadno zaljubljen u Val. Sirens je možda gruba komedija, ali šala je uvijek bila na račun Brianove naivnosti, a nikada na račun Valentininih granica. Dok Brian smatra Val svojom djevojkom, ona nikad službeno ne prihvaća taj naslov, a serija je spremna biti u sivoj zoni, ne prisiljavajući Val da se promijeni.
Mjesec dana kasnije, u seriji Game of Thrones potvrđeno je da je Lord Varys (Conleth Hill), vrlo istaknuti lik, aseksualan. Varys je eunuh, ali u Game of Thrones čak i eunusi imaju seksualne odnose (pogledajte lik Grey Worma). Serija se trudi prikazati da aseksualna osoba i eunuh nije isto, izravno navodeći da Varysov nedostatak privlačnosti prema drugima prethodi njegovoj kastraciji. Čak je dobio i klasični govor Game of Thronesa o tome da je aseksualan, govoreći: “Kad vidim što želja čini ljudima, što je učinila ovoj zemlji, jako mi je drago što nemam nikakvog udjela u tome”.
Polako, ali sigurno, aseksualnost se počela lakše prikazivati na televiziji. Godine 2016., sporedni lik MTV-ja Faking It, Brad (Sidney Franklin), vikne: “Ja sam aseksualan” tijekom epizode o oznakama i ponosu, a komedija nije čak ni osjetila potrebu objasniti što je mislio. 2016. je značajna zbog još jednog razloga – to je također godina u kojoj je BoJack Horseman počeo artikulirati Toddov aseksualni identitet. U 2017. BoJack i nova drama pod nazivom Shadowhunters su krčili put za zastupljenost aseksualnih osoba.
Shadowhunters i BoJack Horseman ukazuju da je aseksualnost spremna za ulazak u mainstream, ali pred njom je još dug put
Najčešće suzdržavanje scenarista kada je u pitanju njihovo oklijevanje da pišu aseksualne likove je nešto poput izlike Sherlockovog Stevena Moffata: “Ne bi bilo nikakvih napetosti, ne bi bilo zabave”. Nadnaravna drama Shadowhunters (koja se emitira na Freeformu u SADu i Netflixu na međunarodnoj razini) pokazuje zašto taj izgovor ne drži vodu.
U jednoj epizodi iz 2017. Raphael Santiago (David Castro), vampir, kaže Isabelle Lightwood (jedna od titularnih likova Shadowhunters, glumi ju Emeraude Toubia) da nikada nije bio zainteresiran za seks, u nevjerojatnoj sceni u kojoj se uzmiče njezinim usnama da bi ju ugrizao za zapešće. Shadowhunters vjeruje da druge Raphaelove tjelesne potrebe i strastveni odnos s Isabelleom mogu biti samostalni, bez potrebe za seksualnom privlačnosti.
BoJack Horseman zauvijek je promijenio aseksualnu reprezentaciju posvećivanjem epizode iz više sezona Toddu, njegovu prihvaćanju svoje seksualnost i konačno osjećaju pripadnosti. Todd se pridružuje aseksualnoj grupi za sastanke i dogovori se za spoj s još jednim aseksualnim likom, Yolandom Buenaventurom (Natalie Morales), ukazujući kako serija planira nastaviti istraživati aseksualnost izvan Todda.
Čak i s ovim napretkom, to je još uvijek samo nekoliko američkih serija koje su uopće napravile mjesta za aseksualne likove, a nije bilo žurbe da se uvodi više. Kao što je prošle godine, The CW-ov hit serija Riverdale odbila učiniti lik Jughead Jonesa aseksualnim, iako je lik uveden kao takav u stripovima Jughead, što je posebno razočaravajuće za seriju usmjerenu na tinejdžere koji bi mogli imati koristi od istraživanja punog spektra seksualnosti.
Trebamo više aseksualnih likova, ali i više raznolikosti u pričama koje se odmiču od heteroseksualnosti kao osnove. Televizija tek treba prikazati aseksualnu osobu koja je romantično gej, bi ili pan: radnje Sirens, Shadowhunters i BoJack Horseman snažno se usredotočuju na potencijalnu romantiku između muškaraca i žena, a ideja da ti likovi mogu pronaći romantiku u odnosima s osobama istog spola nikada nije uvedena.
Osim toga, usredotočenost na odnose muškaraca/žena otuđuje aseksualne osobe koje ne doživljavaju romantičnu privlačnost. Smatram da je frustrirajuće da aseksualno vođene priče u tim serijama ne bježe od poruke da trebam dečka. Odnosi u Sirens, Shadowhunters i BoJack Horseman su sami nevjerojatne priče, ali kada su to najistaknutiji primjeri aseksualnosti u medijima, oni stvaraju lažnu i štetnu priču da je aseksualnost heteroseksualnost, umjesto da je potpuno odvojeno iskustvo.
No, priče o aseksualnim likovima neće ovdje završiti, možda čak niti unutar tih serija. Prošle godine, Shadowhunters je osvojio GLAAD nagradu za izvanrednu dramsku seriju za svoje prikaze nekoliko LGBTQ likova, pa možda Raphael neće biti posljednji aseksualni lik u seriji. BoJack Horseman bi mogao iskoristiti Toddovu aseksualnu grupu kako bi uveo širi raspon ljudi (i životinja) unutar aseksualnog spektra.
Vrata su sada otvorena da više serija uvede aseksualne likove i nadam se da hoće. Ako ipak ne uspiju, Raphael i Shadowhunters se vraćaju za treću sezonu, a što se tiče reprezentacije, oni_e od nas koji_e su aseksualne osobe mogu proći mnogo gore od cool vampira u Brooklynu.
Prevela i prilagodila: Mia Vodopija
