Najveći događaj Ujedinjenog Kraljevstva ove godine bilo je kraljevsko vjenčanje 36-godišnje Meghan Markle i 33-godišnjeg princa Harryja, koje se održalo 19. svibnja točno u podne u dvorcu Windsor. Meghanini fanovi diljem svijeta jedva su dočekali da britanska kraljevska obitelj dobije svoju prvu američku crnu princezu, koju uspoređuju s Disneyjevom Tianom.
Kada se počne razgovarati o kraljevskoj obitelji i njihovim životima, mnogima pada na pamet dizajnerska odjeća, skupi nakit, dvorci, ljetovanja, zimovanja, razna službena putovanja u ‘egzotične’ dijelove svijeta te sva ‘moć’ koju teoretski imaju. Kao pripadnica kraljevske obitelji, Meghan će biti financijski osigurana do kraja života i bit će pozivana na razne popularne svjetske događaje. Na prvi pogled takav scenarij mnogima može zvučati savršeno, ali zapravo nije.
Odricanja
Iako udaja za člana kraljevske obitelji ima mnogo privilegija, također ima mnogo odricanja. Meghanin život se drastično promijenio udajom za Harryja, a ovo su samo neke od stvari kojih se ona morala zauvijek odreći:
• svog američkog državljanstva – namjerava postati građankom Ujedinjenog Kraljevstva i proći kroz proces koji traje nekoliko godina. Jedna činjenica u vezi njezine svadbe jest, obzirom da je dolšla živjeti u UK kao zaručnica britanskog državljanina, morala se vjenčati u roku od šest mjeseci.
• glumačke karijere – dovršila je glumačku karijeru prije nego što se vjenčala. Kao jedna od glavnih glumačkih članica u hit seriji Suits, Meghanina glumačka karijera bila je na vrhuncu. Čak i uz njezin daljnji uspjeh, Meghan je bila spremna oprostiti se od Hollywooda.
• svoje lifestyle stranice – njezin blog The Tig je nedavno ugašen. Tri godine se bavila blogerstvom, što uz uspješnu glumačku karijeru nije mala stvar. Postala je prilično utjecajna, nastupala na emisijama poput Today i govorila na konferencijama.
• socijalnih mreži – Meghan je morala izbrisati svoj osobni Instagram i Twitter račun.
• aktivizma – Meghan je izravna aktivistkinja, koja je govorila na raznim konferencijama za prava žena, zauzimala se za #MeToo pokret i kritizirala Donalda Trumpa. Kao pripadnica kraljevske obitelji, neće više glasovati – iako to nije zabranjeno zakonom, smatra se neustavnim da glasuje na izborima, stoji u parlamentu Ujedinjenog Kraljevstva. Iako Meghan ne može glasovati, ona će moći koristiti svoj status kao platformu za isticanje važnih uzroka.
Meghan, samoproglašena feministiknja od svoje 11. godine, morala se odreći dosta toga ulaskom u brak i postajanjem članice kraljevske obitelji. Obzirom da će proći kroz razne promjene u svojoj novoj bijeloj obitelji, feministkinje zanima hoće li Meghan i dalje biti izravna o problemima rase i mizoginije. Određeni znakovi već pokazuju da će Meghan možda morati obavljati svoj aktivizam potiho. Koliko je onda moderno žrtvovati karijeru, neovisnost i glas za supruga?
Buduće političko-aktivističko djelovanje
Kolumnistica i aktivistkinja Karen Attiah u svome je članku za Washington Post napisala da će britanska monarhija, institucija koja najjače utjelovljuje privilegiju bijelaca, dobiti za novu članicu crnu ženu, ženu koju svijet prikazuje kao romantično nepoželjnom. Mnoge crne žene i žene drugih rasa gledaju na Meghanin ulazak u obitelj kao ostvarenje dugo priželjkivanog sna, no Attiah misli da Meghan zapravo neće moći puno učiniti za njih
“Kladim se da Markle neće biti izravna oko problema rasizma, diskriminacije i ksenofobije unutar kraljevske obitelji, koja je poznata po svojoj striktnoj privrženosti tradiciji. Hoće li moći slobodno i iskreno govoriti o visokim stopama policijske brutalnosti protiv nebijelaca u Ujedinjenom Kraljevstvu ili o socijalnim nejednakostima koje su pridonijele gubitku života u požaru Grenfell tornja ili možda o malom broju ljudi drugih rasa u britanskim medijima? Samo postavljanje tih pitanja već označava teret koji pripadnice/i manjina nose kada ulaze u bijele institucije, u kojima se od njih očekuje da zastupaju sve brige onih koje/i su marginalizirane/i”, piše Attiah.
Razina uzbuđenosti u Engleskoj visoka, no crne žene i muškarci u Americi znaju da, iako je crna osoba na visokoj poziciji, to ne znači nužno poništavanje nasljeđa rasizma i bijelačke supremacije. Najbolji primjer toga su Barack i Michelle Obama, koji su proveli godine u Bijeloj kući, što nažalost ne znači da su Sjedinjene Države ušle u postrasističku eru.
Unatoč tome što ju vodi žena, kraljevska obitelj nikada nije imala službenu poziciju o feminizmu – ili bilo kojem političkom problemu. Obitelj mora ostati neutralna. Kraljica može biti najmoćnija i najutjecajnija žena na svijetu, ali njezin je posao vezan uz dužnosti, kratke razgovore i nastupe na javnim događajima. Ne zaboravimo da svaka žena, koja se pobunila protiv granica i tradicije monarhije te privukla pažnju na sebe, nikada nije dobro prošla.
Valja razmišljati o vrsti problema za koje će se Meghan smjeti javno boriti. Naravno, dobit će dozvolu za posjetu sirotišta, promicat će vrijedne dobrotvorne svrhe ili ponekad govoriti o važnosti ravnopravnosti spolova, ali hoće li moći slobodno koristiti svoj glas i strastveno govoriti o bitnim pitanjima? Ella Alexander u svom članku za Bazaar ne vjeruje da će to biti slučaj. “Nazovite me ciničnom, ali dala bih se kladiti da će se morati držati čvrsto odobrenih problema poput kampanje Michelle Obame protiv dječje pretilosti ili kampanje Melanie Trump protiv cyber zlostavljanja”.
Zašto je obožavanje Meghan Markle antifeministički
Ne zaboravimo da se radi o monarhiji. Nedavna je opsjednutost američkom glumicom dokaz takvog nezamislivog zaborava, pri čemu je povijest britanskog kolonijalizma samo fusnota za predviđenu pojavu feminističkih kraljevskih likova i njihovih slavnih potomaka, piše Roqayah Chamseddine. To je mentalitet u kojem su samoidentificirane ‘feministkinje’, obožavateljice kraljevske obitelji, preuzele na sebe ulogu stručnjakinja za govor tijela i postale čitateljice umova kako bi opravdale fantazije da je duboko patrijarhalna i kolonijalna institucija na bilo koji način “feministička”. Unatoč klasificiranju Meghanine uključenosti u britansku monarhiju kao ‘radikalne’, kraljevska obitelj je jedna od najpatrijarhalnijih institucija na planetu.
Meghanina navodna feministička zagovaranja su besmislena jer je nemoguće biti učinkovita zagovornica ravnopravnosti ako ne možeš imenovati i kritizirati institucije, politiku i zakone koji potiču nejednakost i ugnjetavanje. No, sa svakim novim krugom tabloidnih propagandi o kraljevskom vjenčanju i sa svakom nepotrebnom fantazijom o Meghaninom utjecaju na modernizaciju kolonijalne institucije, čini se da se fiksacija budućnom vojvotkinjom više radi o ‘obožavanju’ žena na položajima vlasti.
San Sudharshan, 27-godišnja aktivistkinja s australskog sveučilišta Macquarie, tvrdi da se trenutni razgovori u medijima o feminizmu kreću oko popularnih žena umjesto radničke klase ili imigrantkinja. “Ovo govori o političkoj klimi neoliberalnog kapitalizma koji je prisvojio radikalne korijene feminističkog pokreta, oduzeo mu njegovu žestoku politiku i ponudio nam ukusnu paletu, onu koja čisti naše jezike od gorkog okusa suučesništva u tlačenju. Subverzija putem okretanja patrijarhata u svoju korist nije radikalna – njegovo nadilaženje jest”.
Ona nastavlja: “Feminizam nije marka u kojoj riječi mogu značiti bilo što i imati različita tumačenja svojih načela. Jaki feministički pokret ne zalaže se za kapitalizam, supremaciju bijelaca, širenje kolonijalnog carstva i sigurno ne za patrijarhat, a ipak, glasna pohvala za ženu koja se pridružuje kolonijalnom carstvu ne znači ništa onima kojima je feminizam potreban: siromašnima, queer osobama, osobama s invaliditetom, radnicama, ženama drugih rasa”.
Komodifikacija feminizma od strane korporacija, političara i slavnih osoba uklonila je skoro sve sociološke kontekste, osobito u odnosu na klasu i moć, što je učinjeno sasvim svrhovito. Uostalom, ako će ‘girl power’ biti vaš prodajni teren, to znači da postoji neka vrsta općenitog neshvaćanja, bez obzira na politiku. Upravo zbog toga je fraza “trebamo više predsjednica” postala ujedinjujući krik modernog kapitalizma.
No, izazivanje takvih institucija uključuje suočavanje, ne samo s uspostavljanjem moći, već i s vlastitim odnosima s moći. U slučaju Meghan Markle, njezino uskrsnuće do feminističke ikone u medijima jednako je povezano sa staklenim stropovima kao i sa staklenim papučicama, od kojih niti jedna neće proizvesti onu vrstu materijalne stvarnosti koja je potrebna da žene napreduju izvan ispunjavanja uloga tradicionalno nastanjenih od strane muškaraca.
