Sa stavom

Kod nas i u svijetu osobe s invaliditetom i dalje građani drugog reda

Nasilje nad osobama s invaliditetom

Nasilje nad osobama s invaliditetom

14. ljetne paraolimpijske igre svečano su se vratile u Englesku gdje su prije 60 godina i započele, dok smo istovremeno svjedoci poražavajućih podataka o zlostavljanju i zanemarivanju osoba s invaliditetom u njihovom svakodnevnom životu u Velikoj Britaniji.

Zločini iz mržnje prema osobama s invaliditetom u rekordnom su porastu – samo prošle godine u Velikoj Britaniji prijavljeno je 65.000 slučajeva. Prema izvješću Komisije za jednakost i ljudska prava (ECHR) gotovo dva milijuna osoba s invaliditetom žrtve su zločina svake godine. I u Hrvatskoj se priprema novi kazneni zakon u kojem se proširuju osnove zločina iz mržnje i na osobe s invaliditetom. Nažalost, nasilje nad osobama s invaliditetom u Hrvatskoj u velikoj je mjeri neistraženo te su stručno prikupljeni i provjereni statistički podaci teško (ili uopće nisu) dostupni.

U novinama se redovito objavljuju propagandni članci o osobama koje su nezakonito stekle invalidski status kako bi izbjegle rad i živjele od velikodušne socijalne pomoći i novčane naknade za invaliditet – iako su takvi slučajevi u manjini i čine manje od 1% iznosa izdataka za socijalnu (više se novca godišnje izgubi zbog administrativnih pogreška britanskog Ministarstva za rad i mirovine). Političari su također prihvatili takvu retoriku i u javnosti se kroz aktualnu politiku Vlade stvara nepotreban dojam epidemije, a cijenu plaćaju oni najranjiviji kojima su uskraćena njihova zakonska prava.

{slika}

Nažalost, živimo u doba globalne ekonomske krize i na neki način potrebno je uzeti u obzir i tešku situaciju pred kojom se nalazi državna vlast kad treba osigurati financijske pretpostavke provođenja svoje socijalne politike. Također, važno područje povezano s nasiljem nad osobama s invaliditetom odnosi se na općeprihvaćen stav u društvu da su osobe s invaliditetom manje vrijedne. Klasičan primjer takve diskriminacije u području sporta može se vidjeti kroz uvođenje različitih novčanih nagrada za osvajače istih sportskih odličja iz razloga ″medijske neatraktivnosti″ paraolimpijskih igara. Prije nekoliko mjeseci sadašnji hrvatski ministar znanosti, obrazovanja i športa predstavio je zajedno sa svojim suradnicima takvu nazadnu inicijativu gdje bi se paraolimpijske medalje nagrađivale sa značajno manjim iznosima od onih za olimpijske medalje.

{slika}

Krajem 2007. Međunarodna organizacija za prava mentalno retardiranih osoba sa sjedištem u Washingtonu objavila je detaljno izvješće o kršenju ljudskih prava djece i odraslih s mentalnom retardacijom u Srbiji pod nazivom “Mučenje a ne liječenje: Segregacija i zlostavljanje djece i odraslih s retardacijom u Srbiji”. Izvješće se temelji na četverogodišnjoj istrazi, i opisuje djecu i odrasle vezane uz krevete, nekada i godinama, djecu kojoj nikada nije dopušteno izaći izvan metalne ograde krevetića. Također se opisuje prljavština u kojoj su prisiljeni živjeti, jer jedu i obavljaju nuždu na krevetima, zarazne bolesti, odsutnost medicinske skrbi, rehabilitacije ili sudskog nadzora za 17.200 osoba smještenih u ustanove u Srbiji, uz ocjenu da su ti uvjeti opasni za život.

Zaključno s rujnom 2010. u Hrvatskoj je više od 9 000 osoba s intelektualnim ili mentalnim oštećenjima još uvijek živjelo u ustanovama, a taj broj i dalje raste. Potrebna nam je deinstitucionalizacija i opsežna reforma sustava socijalne skrbi kako bi se osobama s invaliditetom osiguralo ostvarivanje njihovih ljudskih prava, a isto tako neophodna je i izrada programa stanovanja u zajednici uz podršku i osobne asistencije u svakodnevnim aktivnostima. Nije došlo ni do napretka u reformi pravnog sustava i prakse u skladu s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom koja traži zamjenu poimanja poslovne sposobnosti sustavom podrške za osobe koje imaju poteškoća u donošenju odluka; sve s ciljem da se tim ljudima napokon omogući neovisno življenje u zajednici.

{slika}

Kao društvo moramo se oduprijeti apatiji i kolektivnom strahu od nepoznatog i drugačijeg jer u prevenciji nasilja osobito važan element predstavljaju vrijednosti kao što su poštivanje ljudskih prava, solidarnost, društvena kohezija. U suprotnome, kroz povijest su nam poznati razni programi eugenike te svi znamo kako se i genocid lako može ponoviti u pogodnim okolnostima.